Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
Jedno izuzetno čudo, u Lurdu, bilo je presudno da jednog slavnog agnostičkog naučnika - Aleksisa Karela vrati nazad u crkvu. A priča o tome je zaista neverovatna.
Aleksis Karel rođen je 1873. godine u malom mestu u Francuskoj, u pobožnoj katoličkoj porodici. Redovno je išao na misu i pohađao katoličke škole koje su vodili jezuiti. Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
Šta znači agnostik?
Agnostik je osoba koja niti veruje da Bog postoji, niti veruje da Bog ne postoji, dok nevernik (ateista) ili ne veruje da postoji ili veruje da ne postoji, a vernik (teista) veruje da postoji.
Nakon toga, Karel se posvetio nauci. Postao je poznat u celom svetu kao lekar i biolog. Razvio je tehniku održavanja organa van tela, što je kasnije otvorilo vrata transplantacijama, osmislio nove metode čišćenja rana i, najvažnije, pronašao način da se ušivaju veliki krvni sudovi - za šta je 1912. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
Zato je njegova reč o mogućim čudima u Lurdu imala toliku težinu.
Wikipedia/U.S. National Archives and Records Administration
Aleksis Karel
Iako su se prvobitna ukazanja u Lurdu dogodila još 1858. godine, i u 20. veku ljudi su tvrdili da su isceljeni vodom iz tog svetilišta. Ipak, medicinski krugovi u Francuskoj su tvrdoglavo odbacivali svaku mogućnost natprirodnog delovanja.
Karel je bio jednako skeptičan. Sve dok 1902. godine nije upoznao jednu devojku - Mariju Baji.
Putovao je vozom ka Lurdu, zajedno s prijateljem lekarom, da bi lično video "versku histeriju", kada je sreo Mariju, koja je bolovala od tuberkuloznog peritonitisa - tada smrtonosne bolesti. Bila je polusvesna, s potpuno nadutim stomakom.
Karel joj je dao morfijum, ali je bio uveren da neće dočekati kraj putovanja. Isto su mislili i drugi lekari u vozu.
Kada su stigli u Lurd, njeni prijatelji su je odneli do pećine ukazanja. Tamo su je polili vodom iz Lurda - tri bokala. Marija je kasnije pričala da je osetila snažan bol koji joj je prošao kroz celo telo. Lekari su sa zaprepašćenjem posmatrali kako joj se stomak momentalno vraća u normalnu veličinu, a puls postaje stabilan.
Već to veče, Marija je mogla da pojede običnu večeru.
Karel, kao naučnik, nije znao kako da to objasni. Sve što je znao iz medicine ukazivalo je na to da je čudo zaista moguće. Ali znao je i da bi, ako to javno prizna, uništio svoju naučnu karijeru. Zato je odlučio da ćuti --- nije želeo da iko sazna ni da je bio u Lurdu.
Ali čudo nije ostalo neprimećeno. Vesti su se proširile, a novine su pisale da je Karel prisustvovao isceljenju, ali da ne veruje da je bilo natprirodno. Pošto to nije bilo sasvim tačno, bio je primoran da javno odgovori.
U odgovoru je kritikovao verujuće ljude zbog toga što prebrzo proglašavaju čuda, ali je i optužio medicinsku elitu što kategorički odbija postojanje nadprirodnog. Napomenuo je da se možda ipak radilo o pravom čudu.
Nastao je skandal.
Wikipedia/U.S. National Archives and Records Administration
Aleksis Karel
Kako je neko tako cenjen u nauci mogao da kaže da je isceljenje u Lurdu možda bilo pravo čudo? Njegova karijera u Francuskoj je bila završena. Nije više mogao da radi u bolnicama.
Zato se preselio najpre u Kanadu, a potom u Sjedinjene Američke Države, gde je radio u Rokfeler institutu za medicinska istraživanja u Njujorku. (A Marija Baji je u međuvremenu postala kaluđerica.)
Karel je u dubini duše znao da je prisustvovao nečemu što nadilazi nauku. Ipak, trebalo mu je punih 25 godina unutrašnje borbe i promišljanja da bi odlučio da ozbiljno razmisli o povratku veri.
Godine 1939. započeo je razgovore s katoličkim sveštenikom i postali su prijatelji. Tri godine kasnije, Aleksis Karel je javno rekao:
- Verujem u postojanje Boga, u besmrtnost duše, u i u sve što katolička crkva uči.
Dve godine nakon toga - umro je. Ali ne bez sakramenata: primio je poslednju pomast.
Bog ga je, u pravi čas, vratio kući.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
U besedi za 12. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Isaijina proročanstva, otkrivajući večnu moć, mir i ljubav u rođenju Spasitelja koji spaja nebo i zemlju.
Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Dok mnogi sakupljaju lekovite trave i prate narodne običaje, Crkva podseća da vera nije ritual, već dela ljubavi i život po Jevanđelju – istinsko osveženje duše dolazi kroz molitvu i pokajanje, a ne kroz praznoverje.
Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i, prema jevanđeoskom predanju, dan kada se ona uznela na nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.
Praznik poznat i kao Bogorodična Pasha, otkriva tajnu večnog života kroz mir i nevinost Presvete Bogorodice, čudesno uznesenje Njene duše i snagu vere koja nas vodi ka vaskrsenju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Vernici u Srbiji ponovo imaju priliku da se poklone i celivaju čudotvornu ikonu Majke Božje koja od 13. veka i njenog prvog čuda u šumi Kurska ostaje simbol nade i zaštite.
Dok je Florida zakazala pogubljenje Kertisa Vindoma, čoveka sa intelektualnim teškoćama, upravo porodice žrtava traže milost, a Katolička crkva podseća da smrtna kazna ne donosi pravdu, već produbljuje patnju i krši dostojanstvo ljudskog života.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
U razgovoru sa novinarima uoči povratka sa odmora, Sveti Otac je poručio da nada postoji, ali da su potrebni istrajna molitva i rad, govorio je o svom boravku u letnjoj rezidenciji i poseti svetilištima.
Dok je Florida zakazala pogubljenje Kertisa Vindoma, čoveka sa intelektualnim teškoćama, upravo porodice žrtava traže milost, a Katolička crkva podseća da smrtna kazna ne donosi pravdu, već produbljuje patnju i krši dostojanstvo ljudskog života.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Dok je Florida zakazala pogubljenje Kertisa Vindoma, čoveka sa intelektualnim teškoćama, upravo porodice žrtava traže milost, a Katolička crkva podseća da smrtna kazna ne donosi pravdu, već produbljuje patnju i krši dostojanstvo ljudskog života.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.