Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
Nervoza se danas širi brže od svake loše vesti. Dovoljna je sitna provokacija da se rasplamsa svađa, jedan pogrešan pogled da pokrene lanac unutrašnjih potresa. U danima posta, kada bi čovek trebalo da staje pred sebe i pred Boga tiše i opreznije nego inače, napetost često postaje još glasnija. Kao da se nevidljiva ruka trudi da poremeti svaki pokušaj smirenja. Upravo o toj borbi govori i pouka Svetog Jefrema Arizonskog, koja kao svetiljka baca jasno svetlo na ono što nam se događa.
Kada se iskušenja umnožavaju baš u vreme uzdržanja
- Tokom Božićnog posta đavo dolazi u posebnu jarost. Pojačavaju se rasprave, razdori, iskušenja, neočekivane prepreke i sve ostalo što čovekomrzni satana smišlja. Cilj lukavoga jeste da nam izbije tlo pod nogama i da nas navede na nervozu, kako bismo zaboravili da je vreme posta – vreme našeg mira i primirenja sa Bogom i ljudima - govorio bi Sveti Jefrem Arizonski, a zatim bi naglašavao:
Molitva kao prvi odgovor na napad
- Ne zaboravite jednu važnu stvar. Čuvajte se grehovne tmine. Kada se pojave problemi ili ‘napad’ lukavih duhova koji podstiču oko nas ljude protiv nas, sačuvajte ljubav i prizivajte pomoć Božiju molitvom:
"Gospode Isuse Hriste, pomiluj me." On mnogo bolje od nas zna kako da se izbori sa našim teškoćama, i Njegovim božanskim promišljanjem prepreke će nestati sa našeg puta.
U ovim rečima nema ni dramatizovanja ni umanjivanja opasnosti. Sveti Jefrem pokazuje da napetosti i razdori nisu slučajni pratilac posta, već polje na kome se vodi tiha, ali stvarna borba. On ne traži od čoveka da bude nadčovek, već da ne izgubi ono što je najdragocenije - ljubav i prisebnost duha. Jedna kratka molitva, izgovorena iz dubine, prema njegovim rečima ima veću snagu od svake ljudske strategije.
Post kao prostor unutrašnje borbe i poverenja
Pouka Svetog starca Jefrema danas zvuči gotovo proročki. Kada se čini da je sve protiv nas, da se prepreke umnožavaju baš onda kada želimo da činimo dobro, pravoslavni odgovor nije u uzvraćanju udarca, već u unutrašnjem sabiranju. Post tako prestaje da bude niz zabrana, a postaje škola poverenja. Onaj ko u nemiru sačuva ljubav, pokazuje da veruje ne samo u Boga, već i u Njegovo promišljanje - i time, često neprimetno, menja i sebe i okolnosti kroz koje prolazi.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Od jevanđeljskog simbola i hrišćanskih običaja do saveta iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. godine – kako je jedna namirnica postala tiha spona vere, prirode i svakodnevice pravoslavnih vernika.
Hiljade vernika sa ikonama u rukama prošlo je ulicama grada, a iz Sabornog hrama odjeknule su reči koje podsećaju da se vera ne brani samo istorijom, već pogledom na čoveka kao živu sliku Božju.
Od jednostavnog testa i sezonskog povrća do mirisa bosiljka iz rerne - donosimo detaljan recept za lagano, zdravo jelo bez mrsnih namirnica koje se priprema brzo, a nestaje sa stola još brže.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.
Jedan mladić je pred svetogorskim starcem napisao nadimak umesto punog krštenog imena, a odgovor koji je dobio otkrio je duboku poruku pravoslavne vere o tome kako se čovek upisuje i prepoznaje pred Bogom.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodora Tirona po starom i Svetog Teodota Kirinejskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Čada od Mercije, muslimani su u svetom mesecu ramazanu, dok u judaizmu započinje Purim.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.