Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
Nervoza se danas širi brže od svake loše vesti. Dovoljna je sitna provokacija da se rasplamsa svađa, jedan pogrešan pogled da pokrene lanac unutrašnjih potresa. U danima posta, kada bi čovek trebalo da staje pred sebe i pred Boga tiše i opreznije nego inače, napetost često postaje još glasnija. Kao da se nevidljiva ruka trudi da poremeti svaki pokušaj smirenja. Upravo o toj borbi govori i pouka Svetog Jefrema Arizonskog, koja kao svetiljka baca jasno svetlo na ono što nam se događa.
Kada se iskušenja umnožavaju baš u vreme uzdržanja
- Tokom Božićnog posta đavo dolazi u posebnu jarost. Pojačavaju se rasprave, razdori, iskušenja, neočekivane prepreke i sve ostalo što čovekomrzni satana smišlja. Cilj lukavoga jeste da nam izbije tlo pod nogama i da nas navede na nervozu, kako bismo zaboravili da je vreme posta – vreme našeg mira i primirenja sa Bogom i ljudima - govorio bi Sveti Jefrem Arizonski, a zatim bi naglašavao:
Molitva kao prvi odgovor na napad
- Ne zaboravite jednu važnu stvar. Čuvajte se grehovne tmine. Kada se pojave problemi ili ‘napad’ lukavih duhova koji podstiču oko nas ljude protiv nas, sačuvajte ljubav i prizivajte pomoć Božiju molitvom:
"Gospode Isuse Hriste, pomiluj me." On mnogo bolje od nas zna kako da se izbori sa našim teškoćama, i Njegovim božanskim promišljanjem prepreke će nestati sa našeg puta.
U ovim rečima nema ni dramatizovanja ni umanjivanja opasnosti. Sveti Jefrem pokazuje da napetosti i razdori nisu slučajni pratilac posta, već polje na kome se vodi tiha, ali stvarna borba. On ne traži od čoveka da bude nadčovek, već da ne izgubi ono što je najdragocenije - ljubav i prisebnost duha. Jedna kratka molitva, izgovorena iz dubine, prema njegovim rečima ima veću snagu od svake ljudske strategije.
Post kao prostor unutrašnje borbe i poverenja
Pouka Svetog starca Jefrema danas zvuči gotovo proročki. Kada se čini da je sve protiv nas, da se prepreke umnožavaju baš onda kada želimo da činimo dobro, pravoslavni odgovor nije u uzvraćanju udarca, već u unutrašnjem sabiranju. Post tako prestaje da bude niz zabrana, a postaje škola poverenja. Onaj ko u nemiru sačuva ljubav, pokazuje da veruje ne samo u Boga, već i u Njegovo promišljanje - i time, često neprimetno, menja i sebe i okolnosti kroz koje prolazi.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Od jevanđeljskog simbola i hrišćanskih običaja do saveta iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. godine – kako je jedna namirnica postala tiha spona vere, prirode i svakodnevice pravoslavnih vernika.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Govoreći o Svetom Jovanu Krstitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta čoveka udaljava od Boga i zašto se put ka Hristu ne može otvoriti bez pokajanja i odricanja od sopstvene oholosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Irineja, episkopa Lionskog, po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti prorok Zaharija i pravedna Jelisaveta. Katolička crkva obeležava Svetu Majku Tereziju iz Kalkute, dok je za Jevreje danas Šabat, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.
Govoreći o Svetom Jovanu Krstitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta čoveka udaljava od Boga i zašto se put ka Hristu ne može otvoriti bez pokajanja i odricanja od sopstvene oholosti.
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Nadbiskup beogradski uputio je saučešće bratstvu Svjatogorske lavre, mitropolitu Arseniju i Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi, poručivši da je svaki ljudski život svet jer je stvoren po liku Božjem.