Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće, govori igumanija i jedina monahinja manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu, i navodi da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je putem Gospodnjim krenula, ali da ga tada nije razumela.
Da su putevi Gospodnji zaista čudnovati najbolji je dokaz mati Justina, koja je završila medicinu i bila lekar spacijalista, ali se zbog jednog sna najpre zamonašila, a potom i podigla Manstir Svetog Hristofera kod Obrenovca.
- Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće - govori mati Justina, igumanija i jedina monahinja Manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu i navodi u jednom od svojih intervjua da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je Gospodnjim putem krenula, ali da ga tada nije razumela.
Ona je 2010. godine godine upućena iz srpskog manastira u Kanadi da obnovi svetinju nedaleko od Obrenovca. Papire za obnovu sakupljala je duže od tri i po godine, a onda je uz pomoć ktitora uspela i da je podigne.
- Posle bezdušne kampanje 1999. u kojoj su širene laži o Srbima, bilo mi je teško da živim u Americi - govori mati Justina i dodaje:
- Tražila sam da me pošalju u neki manastir u Srbiji. Mitropolit Amfilohije, administrator posle smrti patrijarha Pavla, rekao mi je da idem u Mislođin, u zadužbinu Svetog kralja Dragutina, Manastir Svetog Hristofora. Kad sam rekla da nikad za njega nisam ni čula, klimnuo je glavom i rekao da treba da ga obnovim. Uplašila sam se, rekla mu da u životu nisam ništa gradila, da je to preveliki poduhvat za mene. Mitropolit je odgovorio da imam blagoslov Majke Božje i da moram da idem u Mislođin.
youtube.com/PRVA
Mati Justina
Polovinom decembra 2010. je stigla u Beograd. Otišla je u Mislođin gde su se sačekali temelji drevnog hrama iz 13. veka, koje su šezdestih godina prošlog veka istraživali arheolozi. Posle turske pohare u 17. veku to je bilo sve što je ostalo od kraljevske zadužbine. Kraj temelja starog manastira nalazila se samo započeta zgradica konaka golih zidova i monahinja je morala da se vrati u mali stan u gradu.
Pričala je da je bila veoma zbunjena kad je došla u Srbiju, bez novca i ikakvog iskustva u građevinrskim poslovima. Podigla je svoje zaostale penzije da bi uredila konak koliko-toliko, da u njemu može da se preživi. Kome god sam pomenula obnovu manastira, odgovor je bio isti - nema novca, ni projektne dokumentacije, ni puta, a o struji i vodi da ne govorimo.
- To je bila jedna ruševina gde su se okupljali većinom dileri, narkomani, ljubavnici… Da vam ne pričam. Oni su mene isteravali, nisu dali da dođem tu. Bilo je stvarno vrlo teško. Ali, Bogu je sve moguće. Uz božju pomoć, za 12 godina, ova svetinja je izgrađena - kaže mati Justina.
Kaže da je nailazila na mnoge probleme tokom dobijanja dozvola i gradnje, ali da se na kraju sve dobro zavrsilo.
Wikipedia
Manastir Svetoh Hristofera
- Bager je došao do kostiju 15 monaha koji su ovde bili sahranjeni. Mi smo ih pokupili, a Patrijarh Irinej je dao blagoslov da to budu mošti. Stavili smo ih u dva kivota, umili su se po pravilima i mogu vam reći da se dosta bolesnika izlečilo, pogotovo zavisnika i to alkoholičara. Ti ljudi i danas dolaze ovde, pomažu crkvi - kaže mati Justina.
Kroz jednostavne boje brojeva i slova, Srpska pravoslavna crkva prenosi duboku duhovnu poruku i vodi vernike kroz svetkovine i praznike, otkrivajući značaj svakog dana u bogoslužbenom ciklusu.
Elena Mazlu, koja ima skoro pola miliona pratilaca, donela je odluku da svoj život posveti veri i duhovnom miru, izazvavši burne reakcije na društvenim mrežama.
Iako nije verovao u Boga, žandarm je ostao zapanjen kada je shvatio da je razgovarao sa svetiteljem iz Egine, koji je preminuo tri godine pre toga. Taj čudesni događaj zauvek ga je promenio i vratio u veru.
U selu Višnjeva – Donji Grbalj, u obnovljenom hramu iz vremena Nemanjića, na praznik Svetog mučenika Nestora služena je prva liturgija posle više od jednog veka.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
U besedi za dvadeset treći utorak po Duhovima, sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički poziva nas da otvorimo srce za silu Hristovog imena koje oživljava, isceljuje i preobražava.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa.
Sinod Grčke pravoslavne crkve razmatra stroge mere protiv samozvanih klirika koji zloupotrebljavaju monašku odoru i crkvene titule za ličnu korist i kriminalne aktivnosti.