Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće, govori igumanija i jedina monahinja manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu, i navodi da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je putem Gospodnjim krenula, ali da ga tada nije razumela.
Da su putevi Gospodnji zaista čudnovati najbolji je dokaz mati Justina, koja je završila medicinu i bila lekar spacijalista, ali se zbog jednog sna najpre zamonašila, a potom i podigla Manstir Svetog Hristofera kod Obrenovca.
- Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće - govori mati Justina, igumanija i jedina monahinja Manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu i navodi u jednom od svojih intervjua da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je Gospodnjim putem krenula, ali da ga tada nije razumela.
Ona je 2010. godine godine upućena iz srpskog manastira u Kanadi da obnovi svetinju nedaleko od Obrenovca. Papire za obnovu sakupljala je duže od tri i po godine, a onda je uz pomoć ktitora uspela i da je podigne.
- Posle bezdušne kampanje 1999. u kojoj su širene laži o Srbima, bilo mi je teško da živim u Americi - govori mati Justina i dodaje:
- Tražila sam da me pošalju u neki manastir u Srbiji. Mitropolit Amfilohije, administrator posle smrti patrijarha Pavla, rekao mi je da idem u Mislođin, u zadužbinu Svetog kralja Dragutina, Manastir Svetog Hristofora. Kad sam rekla da nikad za njega nisam ni čula, klimnuo je glavom i rekao da treba da ga obnovim. Uplašila sam se, rekla mu da u životu nisam ništa gradila, da je to preveliki poduhvat za mene. Mitropolit je odgovorio da imam blagoslov Majke Božje i da moram da idem u Mislođin.
youtube.com/PRVA
Mati Justina
Polovinom decembra 2010. je stigla u Beograd. Otišla je u Mislođin gde su se sačekali temelji drevnog hrama iz 13. veka, koje su šezdestih godina prošlog veka istraživali arheolozi. Posle turske pohare u 17. veku to je bilo sve što je ostalo od kraljevske zadužbine. Kraj temelja starog manastira nalazila se samo započeta zgradica konaka golih zidova i monahinja je morala da se vrati u mali stan u gradu.
Pričala je da je bila veoma zbunjena kad je došla u Srbiju, bez novca i ikakvog iskustva u građevinrskim poslovima. Podigla je svoje zaostale penzije da bi uredila konak koliko-toliko, da u njemu može da se preživi. Kome god sam pomenula obnovu manastira, odgovor je bio isti - nema novca, ni projektne dokumentacije, ni puta, a o struji i vodi da ne govorimo.
- To je bila jedna ruševina gde su se okupljali većinom dileri, narkomani, ljubavnici… Da vam ne pričam. Oni su mene isteravali, nisu dali da dođem tu. Bilo je stvarno vrlo teško. Ali, Bogu je sve moguće. Uz božju pomoć, za 12 godina, ova svetinja je izgrađena - kaže mati Justina.
Kaže da je nailazila na mnoge probleme tokom dobijanja dozvola i gradnje, ali da se na kraju sve dobro zavrsilo.
Wikipedia
Manastir Svetoh Hristofera
- Bager je došao do kostiju 15 monaha koji su ovde bili sahranjeni. Mi smo ih pokupili, a Patrijarh Irinej je dao blagoslov da to budu mošti. Stavili smo ih u dva kivota, umili su se po pravilima i mogu vam reći da se dosta bolesnika izlečilo, pogotovo zavisnika i to alkoholičara. Ti ljudi i danas dolaze ovde, pomažu crkvi - kaže mati Justina.
Kroz jednostavne boje brojeva i slova, Srpska pravoslavna crkva prenosi duboku duhovnu poruku i vodi vernike kroz svetkovine i praznike, otkrivajući značaj svakog dana u bogoslužbenom ciklusu.
Elena Mazlu, koja ima skoro pola miliona pratilaca, donela je odluku da svoj život posveti veri i duhovnom miru, izazvavši burne reakcije na društvenim mrežama.
Iako nije verovao u Boga, žandarm je ostao zapanjen kada je shvatio da je razgovarao sa svetiteljem iz Egine, koji je preminuo tri godine pre toga. Taj čudesni događaj zauvek ga je promenio i vratio u veru.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.