Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće, govori igumanija i jedina monahinja manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu, i navodi da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je putem Gospodnjim krenula, ali da ga tada nije razumela.
Da su putevi Gospodnji zaista čudnovati najbolji je dokaz mati Justina, koja je završila medicinu i bila lekar spacijalista, ali se zbog jednog sna najpre zamonašila, a potom i podigla Manstir Svetog Hristofera kod Obrenovca.
- Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće - govori mati Justina, igumanija i jedina monahinja Manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu i navodi u jednom od svojih intervjua da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je Gospodnjim putem krenula, ali da ga tada nije razumela.
Ona je 2010. godine godine upućena iz srpskog manastira u Kanadi da obnovi svetinju nedaleko od Obrenovca. Papire za obnovu sakupljala je duže od tri i po godine, a onda je uz pomoć ktitora uspela i da je podigne.
- Posle bezdušne kampanje 1999. u kojoj su širene laži o Srbima, bilo mi je teško da živim u Americi - govori mati Justina i dodaje:
- Tražila sam da me pošalju u neki manastir u Srbiji. Mitropolit Amfilohije, administrator posle smrti patrijarha Pavla, rekao mi je da idem u Mislođin, u zadužbinu Svetog kralja Dragutina, Manastir Svetog Hristofora. Kad sam rekla da nikad za njega nisam ni čula, klimnuo je glavom i rekao da treba da ga obnovim. Uplašila sam se, rekla mu da u životu nisam ništa gradila, da je to preveliki poduhvat za mene. Mitropolit je odgovorio da imam blagoslov Majke Božje i da moram da idem u Mislođin.
youtube.com/PRVA
Mati Justina
Polovinom decembra 2010. je stigla u Beograd. Otišla je u Mislođin gde su se sačekali temelji drevnog hrama iz 13. veka, koje su šezdestih godina prošlog veka istraživali arheolozi. Posle turske pohare u 17. veku to je bilo sve što je ostalo od kraljevske zadužbine. Kraj temelja starog manastira nalazila se samo započeta zgradica konaka golih zidova i monahinja je morala da se vrati u mali stan u gradu.
Pričala je da je bila veoma zbunjena kad je došla u Srbiju, bez novca i ikakvog iskustva u građevinrskim poslovima. Podigla je svoje zaostale penzije da bi uredila konak koliko-toliko, da u njemu može da se preživi. Kome god sam pomenula obnovu manastira, odgovor je bio isti - nema novca, ni projektne dokumentacije, ni puta, a o struji i vodi da ne govorimo.
- To je bila jedna ruševina gde su se okupljali većinom dileri, narkomani, ljubavnici… Da vam ne pričam. Oni su mene isteravali, nisu dali da dođem tu. Bilo je stvarno vrlo teško. Ali, Bogu je sve moguće. Uz božju pomoć, za 12 godina, ova svetinja je izgrađena - kaže mati Justina.
Kaže da je nailazila na mnoge probleme tokom dobijanja dozvola i gradnje, ali da se na kraju sve dobro zavrsilo.
Wikipedia
Manastir Svetoh Hristofera
- Bager je došao do kostiju 15 monaha koji su ovde bili sahranjeni. Mi smo ih pokupili, a Patrijarh Irinej je dao blagoslov da to budu mošti. Stavili smo ih u dva kivota, umili su se po pravilima i mogu vam reći da se dosta bolesnika izlečilo, pogotovo zavisnika i to alkoholičara. Ti ljudi i danas dolaze ovde, pomažu crkvi - kaže mati Justina.
Kroz jednostavne boje brojeva i slova, Srpska pravoslavna crkva prenosi duboku duhovnu poruku i vodi vernike kroz svetkovine i praznike, otkrivajući značaj svakog dana u bogoslužbenom ciklusu.
Elena Mazlu, koja ima skoro pola miliona pratilaca, donela je odluku da svoj život posveti veri i duhovnom miru, izazvavši burne reakcije na društvenim mrežama.
Iako nije verovao u Boga, žandarm je ostao zapanjen kada je shvatio da je razgovarao sa svetiteljem iz Egine, koji je preminuo tri godine pre toga. Taj čudesni događaj zauvek ga je promenio i vratio u veru.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 6. sedmice Velikog posta otkriva tajnu hrabrosti pred gonjenjem i smrću, pokazujući da Prvi i Poslednji vlada i nad prolaznim svetom i večnim životom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jakova Ispovednika po starom i Svetog Nikitu Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliki petak, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju veći opšti praznik.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
Dragutin Lalatović i Marinko Jovanović zakoračili su putem poslušnosti, molitve i unutrašnjeg preobražaja u jednoj od najznačajnijih pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori