DAROVI KOJI SU OKO NAS SVAKODNEVNO, A NE PRIMEĆUJEMO IH: Tajni mehanizmi prirode koji nas štite
Ajeti sure Abese 80:24–32 otkrivajući kako Božja briga i prirodni ciklusi oblikuju naš život i svet oko nas.
Kroz jednostavne boje brojeva i slova, Srpska pravoslavna crkva prenosi duboku duhovnu poruku i vodi vernike kroz svetkovine i praznike, otkrivajući značaj svakog dana u bogoslužbenom ciklusu.
U verskom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, posebna simbolika boja slova predstavlja duboko ukorenjeno značenje i važnost praznika. Ova razlika nije samo vizelna i estetska, već nosi duhovnu i liturgijsku težinu koja vodi verne kroz crkvenu godinu, osvetljavajući put ka spasenju i večnom životu.
Crvena slova u kalendaru označavaju najveće i najvažnije praznike u crkvenoj godini. Ovi praznici su posvećeni ključnim događajima iz života Gospoda Isusa Hrista, Presvete Bogorodice i velikih svetitelja. To su dani kada se prisustvovanje liturgiji i uzdržavanje od fizičkog rada posebno preporučuju, a često i nalažu, kako bi se vernici potpuno posvetili molitvi, bogosluženju i duhovnom uzdizanju. Najvažniji među ovim praznicima su, na primer, Božić, Vaskrs, Bogojavljenje, Blagovesti i Velika Gospojina. Ove svetkovine donose posebnu radost i blagoslov, jer kroz njih vernici prisustvuju otajstvima koja su temelj vere i crkvenog života.
Crna, podebljana slova označavaju značajne praznike i svetitelje koji su takođe važni za crkveni život, ali ne nose isti liturgijski značaj kao oni označeni crvenim slovima. To su dani posvećeni mnogim svetiteljima i događajima iz crkvene istorije, koji služe kao podsetnik na svetle primere vere i vrline. Iako se na ove dane ne preporučuju strogi oblici uzdržavanja od rada kao na praznicima obeleženim crvenim slovima, vernici se pozivaju da prisustvuju bogosluženjima i da se sete svetitelja kroz molitvu i dobra dela.
Simbolika boja slova u kalendaru Srpske pravoslavne crkve, stoga, nije samo pitanje forme, već dubokog duhovnog značenja koje vodi vernike kroz bogatu riznicu crkvenih praznika i svetkovina. Crvena slova pozivaju na svečano slavlje i duboko molitveno stanje, dok crna, podebljana slova podsećaju na stalnu prisutnost svetitelja i značajnih događaja u životu crkve, koji inspirišu i ohrabruju verne na njihovom putu vere.

Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Od apostola i proroka, preko mučenika i monaha, do careva i tihih pravednika – pravoslavna tradicija prepoznaje devet duhovnih likova svetosti.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Novinarka i autorka dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj, Jelena Mićić, u svojoj kolumni daje promišljen osvrt na televizijsku priču o padu Krajine i sudbini jednog čoveka, u kojoj izdaja i vaskrsenje postaju pitanja lične odgovornosti, a ne kolektivnih parola.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Takva žena i muž se osuđuju kao ubice, govorio je otac Tadej.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca.
Ukrasi su osvećeni, pa samim tim, s njima treba postupati kao i sa svim svetim stvarima, objašnjava teolog.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.