Sveti Jovan Šangajski je upravo sa ikonom Svetog Nauma obilazio bolnice i molio se za bolesne.
Na južnoj obali Ohridskog jezera, nadomak granice sa Albanijom, uzdiže se veličanstveni manastir Sveti Naum - duhovno i kulturno središte koje vekovima privlači vernike, putnike i tragaoce za unutrašnjim mirom.
U okviru manastirskog kompleksa nalazi se i crkvica u kojoj počiva telo ovog znamenitog svetitelja, koji se upokojio 910. a sam grob Svetog Nauma vekovima se smatra mestom čuda i isceljenja.
Unutar crkve, vernici i posetioci se okupljaju oko kamenog groba za koji se veruje da poseduje natprirodnu silu. Prema predanju, srce Svetog Nauma nikada nije prestalo da kuca.
Oni koji to žele mogu kleknuti na kolena, položiti desnu ruku i levo uvo na njegov grob, okrenuti prema svetoj ikoni – i u tišini oslušnuti otkucaje koji, kako se veruje, i danas odzvanjaju iz večnog mira svetitelja.
Religija
Grob Svetog Nauma
Ovaj jedinstveni doživljaj, svake godine privuče hiljade ljudi iz regiona i šire. Vernici dolaze po blagoslov, utehu, duhovnu snagu, ali i isceljenje – naročito oni koji pate od duševnih i mentalnih bolesti.
Predanje kaže da je Sveti Naum za života posedovao dar isceljenja, a ta moć, prema verovanju naroda, nije nestala njegovom smrću.
Sveti Jovan Šangajski posebno je poštovao Svetog Nauma Ohridskog jer je imao moć isceljenja duševno obolelih. Upravo sa ikonom svetog Nauma obilazio je bolnice i molio se za zdravlje bolesnika.
Manastir koji je Sveti Naum podigao krajem 9. i početkom 10. veka bio je utočište za monahe, putnike i nevoljnike. Osim što je bio duhovni lekar, Naum je bio i učenjak i misionar.
Foto: SPC
Sveti Naum Ohridski
Zajedno sa svojim saborcem i učiteljem Svetim Klimentom Ohridskim, radio je na prevođenju Svetog pisma i crkvenih knjiga sa grčkog na staroslovenski jezik, ostavivši neizbrisiv trag u razvoju slovenske pismenosti i kulture.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.