Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Srpska pravoslavna crkva dva puta godišnje proslavlja Prepodobnog Nauma Ohridskog. Glavni praznik slavi se 5. januara, dok letnji pada na 3. jul. U ovo doba godine, manastir Svetog Nauma postaje svetilište gde se okuplja mnoštvo ljudi, kako pravoslavnih, tako i onih drugih veroispovesti.
Mnogi bolesnici, tražeći isceljenje, dolaze sa verom i molitvom, nadajući se da će nad svetiteljevim moštima pronaći utehu i spas. Priča o muslimanu iz Resna, Džemailu Zizu, koji je 1926. godine priložio manastiru zvono iz zahvalnosti što je svetitelj iscelio njegovog brata Sulejmana, odjekuje kao snažan simbol univerzalnosti Naumove milosti.
Prepodobni Naum Čudotvorac je bio učenik slavnih Ćirila i Metodija, te jedan od petočislenika koji su najrevnosnije sarađivali sa ovim duhovnim i prosvetiteljskim divovima. Njegova učenost, sposobnost govora mnogih jezika, i čudotvorna moć, proslavile su ga čak i u dalekom Rimu. No, prava duhovna misija Nauma započinje po povratku sa Klimentom, kada su, uz pomoć bugarskog vladara Borisa I, našli svoje utočište na obalama Ohridskog jezera.
Foto: SPC
Ikona Prepodobnog Nauma Ohridskog
Dok je Kliment služio kao episkop u Ohridu, sveti Naum je osnovao manastir koji i danas stoji kao čuvar vekovne tradicije i duhovnosti. Ovaj manastir nije samo fizičko utočište, već i duhovna oaza gde se, kroz molitvu i veru, pronalaze odgovori na najdublje ljudske potrebe.
Naum je bio izvanredan učitelj, čudesan molitvenik i posvećen prevodilac svetih spisa sa grčkog na slovenski jezik. Njegova mudrost i duhovna snaga privukli su monahe sa svih strana Balkana, stvarajući zajednicu koja je cvetala pod njegovim vođstvom.
Priče o Naumovim čudima ne jenjavaju ni vekovima nakon njegove smrti. Prema predanju, isceljenja su bila njegovo čudo i tokom života i posle smrti, a naročito je poznat po pomoći onima koji su patili od teških bolesti, kako telesnih tako duševnih. Njegove mošti, koje počivaju u manastirskoj crkvi, i dalje se smatraju izvorom čudesnih isceljenja.
Preminuvši u prvoj polovini 10. veka, Prepodobni Naum Ohridski ostavio je snažan pečat u duhovnoj i kulturnoj istoriji Balkana. Njegova svetost, posvećenost i čudotvorna moć nastavljaju da inspirišu i isceljuju, podsećajući na snagu vere i molitve.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Ponevši ime po svecu koji je živeo pre njega devet vekova, ovaj ugodnik Božji je svojom jurodivošću, posvećenošću veri i Hristu, i sam ovenčan vencem svetosti. Njegovi podvizi i danas nadahnjuju vernike na duhovni napredak i ljubav prema bližnjima.
Životni put od siročeta do svetitelja ovog Božjeg ugodnika bio je ispunjen verom, molitvom, predanošću i blagoslovom da vidi Presvetu Bogorodicu koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti igumanija manastira.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg po starom i Svetog Jovana Lestvičnika po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Kvirina, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.