Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Srpska pravoslavna crkva dva puta godišnje proslavlja Prepodobnog Nauma Ohridskog. Glavni praznik slavi se 5. januara, dok letnji pada na 3. jul. U ovo doba godine, manastir Svetog Nauma postaje svetilište gde se okuplja mnoštvo ljudi, kako pravoslavnih, tako i onih drugih veroispovesti.
Mnogi bolesnici, tražeći isceljenje, dolaze sa verom i molitvom, nadajući se da će nad svetiteljevim moštima pronaći utehu i spas. Priča o muslimanu iz Resna, Džemailu Zizu, koji je 1926. godine priložio manastiru zvono iz zahvalnosti što je svetitelj iscelio njegovog brata Sulejmana, odjekuje kao snažan simbol univerzalnosti Naumove milosti.
Prepodobni Naum Čudotvorac je bio učenik slavnih Ćirila i Metodija, te jedan od petočislenika koji su najrevnosnije sarađivali sa ovim duhovnim i prosvetiteljskim divovima. Njegova učenost, sposobnost govora mnogih jezika, i čudotvorna moć, proslavile su ga čak i u dalekom Rimu. No, prava duhovna misija Nauma započinje po povratku sa Klimentom, kada su, uz pomoć bugarskog vladara Borisa I, našli svoje utočište na obalama Ohridskog jezera.
Foto: SPC
Ikona Prepodobnog Nauma Ohridskog
Dok je Kliment služio kao episkop u Ohridu, sveti Naum je osnovao manastir koji i danas stoji kao čuvar vekovne tradicije i duhovnosti. Ovaj manastir nije samo fizičko utočište, već i duhovna oaza gde se, kroz molitvu i veru, pronalaze odgovori na najdublje ljudske potrebe.
Naum je bio izvanredan učitelj, čudesan molitvenik i posvećen prevodilac svetih spisa sa grčkog na slovenski jezik. Njegova mudrost i duhovna snaga privukli su monahe sa svih strana Balkana, stvarajući zajednicu koja je cvetala pod njegovim vođstvom.
Priče o Naumovim čudima ne jenjavaju ni vekovima nakon njegove smrti. Prema predanju, isceljenja su bila njegovo čudo i tokom života i posle smrti, a naročito je poznat po pomoći onima koji su patili od teških bolesti, kako telesnih tako duševnih. Njegove mošti, koje počivaju u manastirskoj crkvi, i dalje se smatraju izvorom čudesnih isceljenja.
Preminuvši u prvoj polovini 10. veka, Prepodobni Naum Ohridski ostavio je snažan pečat u duhovnoj i kulturnoj istoriji Balkana. Njegova svetost, posvećenost i čudotvorna moć nastavljaju da inspirišu i isceljuju, podsećajući na snagu vere i molitve.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Ovaj svetitelj iz 10. veka ostavio je za sobom svetovni život i posvetio se Bogu, čineći brojna čudesa. Njegova svetost i posvećenost Hristu zadivili su njegove savremenike, pa zbog toga i dalje inspirišu brojne vernike.
Ovaj svetac prevazilazi granice ljudske prirode svojim anđeoskim životom i natprirodnim čudesima, a njegova svetost, posvećenost i duhovna snaga nastavljaju da inspirišu verne širom sveta, podsećajući nas na moć vere i ljubavi prema Gospodu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.