Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Srpska pravoslavna crkva dva puta godišnje proslavlja Prepodobnog Nauma Ohridskog. Glavni praznik slavi se 5. januara, dok letnji pada na 3. jul. U ovo doba godine, manastir Svetog Nauma postaje svetilište gde se okuplja mnoštvo ljudi, kako pravoslavnih, tako i onih drugih veroispovesti.
Mnogi bolesnici, tražeći isceljenje, dolaze sa verom i molitvom, nadajući se da će nad svetiteljevim moštima pronaći utehu i spas. Priča o muslimanu iz Resna, Džemailu Zizu, koji je 1926. godine priložio manastiru zvono iz zahvalnosti što je svetitelj iscelio njegovog brata Sulejmana, odjekuje kao snažan simbol univerzalnosti Naumove milosti.
Prepodobni Naum Čudotvorac je bio učenik slavnih Ćirila i Metodija, te jedan od petočislenika koji su najrevnosnije sarađivali sa ovim duhovnim i prosvetiteljskim divovima. Njegova učenost, sposobnost govora mnogih jezika, i čudotvorna moć, proslavile su ga čak i u dalekom Rimu. No, prava duhovna misija Nauma započinje po povratku sa Klimentom, kada su, uz pomoć bugarskog vladara Borisa I, našli svoje utočište na obalama Ohridskog jezera.
Foto: SPC
Ikona Prepodobnog Nauma Ohridskog
Dok je Kliment služio kao episkop u Ohridu, sveti Naum je osnovao manastir koji i danas stoji kao čuvar vekovne tradicije i duhovnosti. Ovaj manastir nije samo fizičko utočište, već i duhovna oaza gde se, kroz molitvu i veru, pronalaze odgovori na najdublje ljudske potrebe.
Naum je bio izvanredan učitelj, čudesan molitvenik i posvećen prevodilac svetih spisa sa grčkog na slovenski jezik. Njegova mudrost i duhovna snaga privukli su monahe sa svih strana Balkana, stvarajući zajednicu koja je cvetala pod njegovim vođstvom.
Priče o Naumovim čudima ne jenjavaju ni vekovima nakon njegove smrti. Prema predanju, isceljenja su bila njegovo čudo i tokom života i posle smrti, a naročito je poznat po pomoći onima koji su patili od teških bolesti, kako telesnih tako duševnih. Njegove mošti, koje počivaju u manastirskoj crkvi, i dalje se smatraju izvorom čudesnih isceljenja.
Preminuvši u prvoj polovini 10. veka, Prepodobni Naum Ohridski ostavio je snažan pečat u duhovnoj i kulturnoj istoriji Balkana. Njegova svetost, posvećenost i čudotvorna moć nastavljaju da inspirišu i isceljuju, podsećajući na snagu vere i molitve.
U donjoj zoni Dohije nalazi se vešernica za pranje posteljine monaha i gostiju, kao i ostava za potrebe ambulante (smeštaj medicinske opreme i lekova).
O snazi kratke molitve je pričao iguman Rafailo, sa namerom da skrene pažnju na njenu snagu i to koliko je njena primena jednostavna, a učinkovitost efektna.
U svetogorskim manastirima, gde se vekovima neguje umetnost pripreme posnih jela, jednostavni sastojci postaju specijaliteti bogati ukusima i duhovnim značenjem. Otkrijte recept za jelo koje Svetogorci nazivaju „sfungato“ – monaški specijalitet pripreman s pažnjom, uz poseban dodatak koji mu daje osvežavajuću aromu.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Ponevši ime po svecu koji je živeo pre njega devet vekova, ovaj ugodnik Božji je svojom jurodivošću, posvećenošću veri i Hristu, i sam ovenčan vencem svetosti. Njegovi podvizi i danas nadahnjuju vernike na duhovni napredak i ljubav prema bližnjima.
Životni put od siročeta do svetitelja ovog Božjeg ugodnika bio je ispunjen verom, molitvom, predanošću i blagoslovom da vidi Presvetu Bogorodicu koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti igumanija manastira.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
U donjoj zoni Dohije nalazi se vešernica za pranje posteljine monaha i gostiju, kao i ostava za potrebe ambulante (smeštaj medicinske opreme i lekova).
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.