Životni put od siročeta do svetitelja ovog Božjeg ugodnika bio je ispunjen verom, molitvom, predanošću i blagoslovom da vidi Presvetu Bogorodicu koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti igumanija manastira.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Prepodobnog Atanasija Atonskog, svetitelja čiji su život i delo ostavili dubok trag u monaškoj tradiciji i duhovnosti. Rođen u Trapezuntu od bogobojažljivih roditelja, Atanasije je još kao dete iskusio gubitak i ostao siroče. Međutim, Božji promisao se ispunio kada ga je jedan vojvoda uzeo pod svoje okrilje, doveo u Carigrad i omogućio mu da se obrazuje.
Njegova krotkost i smernost brzo su ga učinili omiljenim među vršnjacima. Pri dečjim igrama, dok su drugi birani za cara ili vojvodu, Atanasija su uvek birali za igumana, što je već tada bilo predskazanje njegovog duhovnog puta. Nakon završetka školovanja, povukao se u pustinju Maleinsku, blizu Svete Gore, gde je bio učenik čuvenog Mihaila Maleina.
Želeći još veću duhovnu usamljenost, Atanasije se preselio na Svetu goru. No, mnogi željni podvižničkog života počeli su se okupljati oko njega, pa je bio primoran da zida svoju lavru. U tome su mu obilno pomagali vizantijski carevi, najpre Nikifor Foka, koji je i sam želeo da se zamonaši, a potom i Jovan Cimishije.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Atanasija Atonskog
Mnogobrojna iskušenja stajala su na njegovom putu, od demona i od ljudi, ali je Atanasije hrabro odolevao i pobeđivao svojom bezmernom krotkošću i neprekidnom molitvom Bogu. Pun Božje blagodati, udostojio se da vidi Presvetu Bogorodicu koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti Ikonomisa (Igumanija) manastira, što mnogi smatraju najvećim od brojnih čuda na Svetoj gori.
Atanasije je svojim radom i molitvom prethodio bratiji svojoj, voleći ih ljubavlju duhovnog oca i pastira. Njegova smrt bila je iznenadna. Dok je sa šestoricom monaha pregledao zid nove crkve, zid se srušio i zatrpao ih sve. Tako je 980. godine završio svoj ovozemaljski život ovaj veliki svetilnik monaštva.
I posle upokojenja, Prepodobni Atanasije se više puta javljao svojoj sabraći, pružajući im utehu ili pouku. Njegov život ostaje nepresušni izvor nadahnuća i primer duboke vere i duhovnog podviga za sve nas. Danas, dok ga proslavljamo, sećamo se njegove neizmerne ljubavi, predanosti i duhovne snage, koji nam služe kao svetionik na našem sopstvenom duhovnom putu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Po svedočenjima brojnih žena, osveštana traka donosi utehu i nadu parovima koji se bore da dobiju potomstvo. Kroz vekove, ovaj drevni običaj pokazuje snagu vere i božanskog blagoslova.
Kroz nepokolebljivu veru i predanost, ova svetiteljka ostaje svetionik pravoslavlja, pokazujući snagu i lepotu bogoljubive majke koja je vodila svoju porodicu putem pravičnosti i ljubavi.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.