Životni put od siročeta do svetitelja ovog Božjeg ugodnika bio je ispunjen verom, molitvom, predanošću i blagoslovom da vidi Presvetu Bogorodicu koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti igumanija manastira.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Prepodobnog Atanasija Atonskog, svetitelja čiji su život i delo ostavili dubok trag u monaškoj tradiciji i duhovnosti. Rođen u Trapezuntu od bogobojažljivih roditelja, Atanasije je još kao dete iskusio gubitak i ostao siroče. Međutim, Božji promisao se ispunio kada ga je jedan vojvoda uzeo pod svoje okrilje, doveo u Carigrad i omogućio mu da se obrazuje.
Njegova krotkost i smernost brzo su ga učinili omiljenim među vršnjacima. Pri dečjim igrama, dok su drugi birani za cara ili vojvodu, Atanasija su uvek birali za igumana, što je već tada bilo predskazanje njegovog duhovnog puta. Nakon završetka školovanja, povukao se u pustinju Maleinsku, blizu Svete Gore, gde je bio učenik čuvenog Mihaila Maleina.
Želeći još veću duhovnu usamljenost, Atanasije se preselio na Svetu goru. No, mnogi željni podvižničkog života počeli su se okupljati oko njega, pa je bio primoran da zida svoju lavru. U tome su mu obilno pomagali vizantijski carevi, najpre Nikifor Foka, koji je i sam želeo da se zamonaši, a potom i Jovan Cimishije.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Atanasija Atonskog
Mnogobrojna iskušenja stajala su na njegovom putu, od demona i od ljudi, ali je Atanasije hrabro odolevao i pobeđivao svojom bezmernom krotkošću i neprekidnom molitvom Bogu. Pun Božje blagodati, udostojio se da vidi Presvetu Bogorodicu koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti Ikonomisa (Igumanija) manastira, što mnogi smatraju najvećim od brojnih čuda na Svetoj gori.
Atanasije je svojim radom i molitvom prethodio bratiji svojoj, voleći ih ljubavlju duhovnog oca i pastira. Njegova smrt bila je iznenadna. Dok je sa šestoricom monaha pregledao zid nove crkve, zid se srušio i zatrpao ih sve. Tako je 980. godine završio svoj ovozemaljski život ovaj veliki svetilnik monaštva.
I posle upokojenja, Prepodobni Atanasije se više puta javljao svojoj sabraći, pružajući im utehu ili pouku. Njegov život ostaje nepresušni izvor nadahnuća i primer duboke vere i duhovnog podviga za sve nas. Danas, dok ga proslavljamo, sećamo se njegove neizmerne ljubavi, predanosti i duhovne snage, koji nam služe kao svetionik na našem sopstvenom duhovnom putu.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U fruškogorskoj svetinji proslavljen je praznik Svetog Atanasija Atonskog i imendan igumana ove svete obitelji, dok je episkop Nektarije nadahnutom pričom ganuo sve sabrane.
U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Nikifora po starom kalendaru, dok pomesne crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Otkriće moštiju svetih mučenika u Evgeniji. Katolici proslavljaju Katedru Svetog Petra, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.