Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Sveti sveštenomučenik Pankratije rođen je u Antiohiji u vreme kada je Gospod Isus Hristos hodao zemljom među ljudima. Čuvši za čudesa Hristova, njegovi roditelji, puni vere i nade, odlučili su da posete Jerusalim kako bi videli i čuli Gospoda. Sa sobom su poveli i svog sina, mladog Pankratija. U svetom gradu upoznali su se sa apostolom Petrom i svedočili Hristovim čudesima, što ih je duboko potreslo i usmerilo ka veri.
Nakon vaznesenja Gospodnjeg, porodica se vratila u Antiohiju gde su se svi krstili. Pankratije se potom povukao u pećinu u Ponu, posvećen molitvi i razmišljanju. Tu ga je pronašao apostol Petar, te ga u dogovoru sa apostolom Pavlom postavi za episkopa Tavromenijskog na Siciliji. U ovom gradu, sveti Pankratije činio je mnoga čuda, krštavao nekrštene i učvršćivao veru među vernicima. Uz njegovu mudrost, crkva Božja je napredovala i cvetala.
SPC
Ikona Svetog sveštenomučenika Pankratija
Jednom prilikom, nezadovoljni vojvoda Akvilin, čuvši da je ceo grad Tavromen postao hrišćanski, odlučuje da ga napadne i poruši. Pankratije, hrabar i nepokolebljiv, izašao je sa svojim sveštenstvom van grada noseći časni krst, nepobedivo oružje. Kada se vojska približila, gusta tama i veliki strah obuzeli su napadače. U toj pomutnji, oni su se okrenuli jedni protiv drugih, te su se međusobno povređivali i ubijali.
Sveti Pankratije, kroz silnu molitvu i veru, spasio je svoj grad i svoje stado. Na kraju, zbog zavisti i zlobe, neznanci su ga kamenovali i on se upokojio u Gospodu. Njegove svete mošti počivaju u Rimu, svedočeći o njegovoj svetosti i predanosti.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.