Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Sveti sveštenomučenik Pankratije rođen je u Antiohiji u vreme kada je Gospod Isus Hristos hodao zemljom među ljudima. Čuvši za čudesa Hristova, njegovi roditelji, puni vere i nade, odlučili su da posete Jerusalim kako bi videli i čuli Gospoda. Sa sobom su poveli i svog sina, mladog Pankratija. U svetom gradu upoznali su se sa apostolom Petrom i svedočili Hristovim čudesima, što ih je duboko potreslo i usmerilo ka veri.
Nakon vaznesenja Gospodnjeg, porodica se vratila u Antiohiju gde su se svi krstili. Pankratije se potom povukao u pećinu u Ponu, posvećen molitvi i razmišljanju. Tu ga je pronašao apostol Petar, te ga u dogovoru sa apostolom Pavlom postavi za episkopa Tavromenijskog na Siciliji. U ovom gradu, sveti Pankratije činio je mnoga čuda, krštavao nekrštene i učvršćivao veru među vernicima. Uz njegovu mudrost, crkva Božja je napredovala i cvetala.
SPC
Ikona Svetog sveštenomučenika Pankratija
Jednom prilikom, nezadovoljni vojvoda Akvilin, čuvši da je ceo grad Tavromen postao hrišćanski, odlučuje da ga napadne i poruši. Pankratije, hrabar i nepokolebljiv, izašao je sa svojim sveštenstvom van grada noseći časni krst, nepobedivo oružje. Kada se vojska približila, gusta tama i veliki strah obuzeli su napadače. U toj pomutnji, oni su se okrenuli jedni protiv drugih, te su se međusobno povređivali i ubijali.
Sveti Pankratije, kroz silnu molitvu i veru, spasio je svoj grad i svoje stado. Na kraju, zbog zavisti i zlobe, neznanci su ga kamenovali i on se upokojio u Gospodu. Njegove svete mošti počivaju u Rimu, svedočeći o njegovoj svetosti i predanosti.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.