ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Sveti sveštenomučenik Pankratije rođen je u Antiohiji u vreme kada je Gospod Isus Hristos hodao zemljom među ljudima. Čuvši za čudesa Hristova, njegovi roditelji, puni vere i nade, odlučili su da posete Jerusalim kako bi videli i čuli Gospoda. Sa sobom su poveli i svog sina, mladog Pankratija. U svetom gradu upoznali su se sa apostolom Petrom i svedočili Hristovim čudesima, što ih je duboko potreslo i usmerilo ka veri.
Nakon vaznesenja Gospodnjeg, porodica se vratila u Antiohiju gde su se svi krstili. Pankratije se potom povukao u pećinu u Ponu, posvećen molitvi i razmišljanju. Tu ga je pronašao apostol Petar, te ga u dogovoru sa apostolom Pavlom postavi za episkopa Tavromenijskog na Siciliji. U ovom gradu, sveti Pankratije činio je mnoga čuda, krštavao nekrštene i učvršćivao veru među vernicima. Uz njegovu mudrost, crkva Božja je napredovala i cvetala.
Jednom prilikom, nezadovoljni vojvoda Akvilin, čuvši da je ceo grad Tavromen postao hrišćanski, odlučuje da ga napadne i poruši. Pankratije, hrabar i nepokolebljiv, izašao je sa svojim sveštenstvom van grada noseći časni krst, nepobedivo oružje. Kada se vojska približila, gusta tama i veliki strah obuzeli su napadače. U toj pomutnji, oni su se okrenuli jedni protiv drugih, te su se međusobno povređivali i ubijali.
Sveti Pankratije, kroz silnu molitvu i veru, spasio je svoj grad i svoje stado. Na kraju, zbog zavisti i zlobe, neznanci su ga kamenovali i on se upokojio u Gospodu. Njegove svete mošti počivaju u Rimu, svedočeći o njegovoj svetosti i predanosti.

Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Uz svečanu liturgiju i litiju kroz narod, vernici će moći da se prvi put poklone i delićima moštiju Svete Petke, pronađenim u manastirskoj riznici.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.