SALATA KOJA ODMAH OSVEŽAVA PRAZNIČNI STO: Jednostavna, dekorativna, hranljiva i spremna za manje od 2 minuta
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Sveti sveštenomučenik Pankratije rođen je u Antiohiji u vreme kada je Gospod Isus Hristos hodao zemljom među ljudima. Čuvši za čudesa Hristova, njegovi roditelji, puni vere i nade, odlučili su da posete Jerusalim kako bi videli i čuli Gospoda. Sa sobom su poveli i svog sina, mladog Pankratija. U svetom gradu upoznali su se sa apostolom Petrom i svedočili Hristovim čudesima, što ih je duboko potreslo i usmerilo ka veri.
Nakon vaznesenja Gospodnjeg, porodica se vratila u Antiohiju gde su se svi krstili. Pankratije se potom povukao u pećinu u Ponu, posvećen molitvi i razmišljanju. Tu ga je pronašao apostol Petar, te ga u dogovoru sa apostolom Pavlom postavi za episkopa Tavromenijskog na Siciliji. U ovom gradu, sveti Pankratije činio je mnoga čuda, krštavao nekrštene i učvršćivao veru među vernicima. Uz njegovu mudrost, crkva Božja je napredovala i cvetala.
Jednom prilikom, nezadovoljni vojvoda Akvilin, čuvši da je ceo grad Tavromen postao hrišćanski, odlučuje da ga napadne i poruši. Pankratije, hrabar i nepokolebljiv, izašao je sa svojim sveštenstvom van grada noseći časni krst, nepobedivo oružje. Kada se vojska približila, gusta tama i veliki strah obuzeli su napadače. U toj pomutnji, oni su se okrenuli jedni protiv drugih, te su se međusobno povređivali i ubijali.
Sveti Pankratije, kroz silnu molitvu i veru, spasio je svoj grad i svoje stado. Na kraju, zbog zavisti i zlobe, neznanci su ga kamenovali i on se upokojio u Gospodu. Njegove svete mošti počivaju u Rimu, svedočeći o njegovoj svetosti i predanosti.

Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Uz svečanu liturgiju i litiju kroz narod, vernici će moći da se prvi put poklone i delićima moštiju Svete Petke, pronađenim u manastirskoj riznici.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.