Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Mnogi vernici se pitaju zašto se mošti svetitelja u pravoslavlju često nazivaju netruležnim, a od njih su ostale samo kosti. Protojerej Vladimir Pučkov nudi uvid u ovu delikatnu temu.
U stvari, nisu sve mošti netruležne. Naravno, netruležnost tela je jedan od kriterijuma prilikom prikupljanja dokaza za kanonizaciju pravednika. Međutim, ovaj kriterijum nije glavni - objašnjava otac Vladimir, skrećući pažnju na brojne svetitelje čije su mošti delimično očuvane ili su ostale samo kosti.
Printscreen/Youtube/Вінницька Єпархія УПЦ
Protojerej Vladimir Pučkov
- Netruležnost moštiju nije glavni i jedini znak čovekove svetosti. Dakle, svetac ostaje svetac bez obzira na stanje njegovog tela posle smrti - ističe sveštenik Ruske pravoslavne crkve, a potom objašnjava:
- Smatrati sve mošti netruležnima samo zato što su svete, pogrešno je i neprihvatljivo. Zapravo, Crkva ne naziva sve mošti netruležnima i nikada ih nije nazivala. Naravno, mošti bilo kog svetitelja su svete. Međutim, netruležnima se mogu nazvati samo one mošti koje nisu pretrpele raspadanje od smrti svetitelja. Ovaj koncept može se primeniti i na one mošti koje su delimično očuvane netruležne, kao što su, na primer, mošti Svetog Aleksandra Svirskog. Ali ništa više.
O dilemi „Zašto su tela nekih svetitelja potpuno netruležna, a druga su propala do kostiju?“, otac Vladimir kaže:
- Svetost je stanje koje se postiže verom, pokajanjem i životom po Jevanđelju. Međutim, svetost je nedostižna bilo kakvim ljudskim naporom — ona je uvek dar Božiji. I ovaj dar je isključivo ličan. Pravednik više ne prima druge darove blagodati, koji se u našem razumu često povezuju sa svetošću. Dar isceljenja i drugi darovi daju se svetitelju radi onih koji od njih mogu imati koristi. Pogledajte žitije nekog od svetitelja prošlog veka i videćete desetine svedočanstava o isceljenjima neizlečivo bolesnih i molitvenoj pomoći u bezizlaznim situacijama.
SPC
Vernici celivaju mošti
Radi svih tih svedoka, isceljenih, pokajanih i onih koji su stekli veru, darovi blagodati daju se pravednicima. Ljudi odlaze k netruležnim moštima, u njihovoj blizini se leče, kaju i učvršćuju veru. U tom pogledu je sasvim razumljiva netruležnost moštiju, na primer, Kijevo-Pečerskih monaha. Ali zamislite da je svetitelj polovinu života proveo u pustinji, gde je i umro, ili je stradao tokom progona hrišćana negde na muslimanskom Istoku, ili je dao zavet da mu se ne odaju posthumne počasti i da mu se telo ostavi u prirodi. Ima li smisla da telo takvog sveca ne raspadne? Ko bi od toga imao koristi - pita se protojerej Vladimir Pučkov.
- Drugi faktor koji je direktno i negativno uticao na očuvanost moštiju mnogih svetaca, začudo, jeste odnos vernika,“ nastavlja otac Vladimir:
- Crkveni ljudi su se uvek s poštovanjem odnosili prema moštima svetaca, ali je to često negativno uticalo na očuvanje mnogih relikvija. One su jednostavno rastavljane deo po deo. Bilo je trenutaka u istoriji Crkve kada je interesovanje za relikvije bilo veoma rasprostranjeno. Možete zamisliti koliko svetih, možda i netruležnih moštiju nije ostalo sačuvano do danas upravo zato što je svetitelj bio poznat i poštovan.
RTS/Printscreen
Nertuležna desna ruka Svetog Jovana Krstitelja čuva se u Cetinjkom manastiru
Nemojte misliti da sam protiv odvajanja čestica od moštiju, naročito kad je to neophodno. Bez čestica moštiju mučenika nije moguće, na primer, osvetiti presto ili izdati antimins za hram. Međutim, čestice se međusobno razlikuju. Ako je danas odnos prema njima pažljiv i poštovan, u 8. ili 12. veku retko ko je odvajao čestice od moštiju s toliko pažnje. I opet, ako postoji jasna svrha u netruležnosti tela svetitelja, teško je razumeti svrhu netruležnosti samo jednog njegovog prsta - ističe otac Vladimir, i potom zaključuje:
- Da završimo tamo gde smo počeli. Da, nisu sve mošti netruležne, ali, uprkos tome, svi ostaci svetitelja su svete mošti. Odnos prema svetinji treba da bude pun poštovanja i strahopoštovanja, bez obzira na to šta je pred nama — netruležno telo u monumentalnoj svetinji ili mala kost u relikvijaru na ikoni - kaže protojerej Vladimir Pučkov.
Ova misao zaključuje razmatranje o netruležnosti i svetosti, ukazujući na duboku istinu: suština svetosti ne leži u stanju tela koje ostaje, već u duhovnoj snazi koju svetitelji ostavljaju kao neprolazno nasleđe vernicima.
Mesto tihog povlačenja u srce molitve, zadužbina Svete Sare čuva sećanje na tri plemenite sestre. Svetinja vekovima privlači verne svojom tajanstvenom i svetlosnom snagom svetih moštiju.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Mudrosti duboko ukorenjene u srpskoj kulturi nisu samo reči – one su živi svedoci duhovne tradicije koja nas povezuje sa svetiteljima i svakodnevnim životom.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Premijerka Ukrajine Julija Sviridenko naredila „popis“ svetih mošti, izazivajući proteste, bdjenja i upozorenja da bi njihov prenos mogao biti neviđeno kršenje verskih osećanja i tradicije.
Dok se govori o miru u Ukrajini, u Kijevsko-pečerskoj lavri traje neviđeno svetogrđe – mošti svetitelja podvrgavaju se medicinskim analizama, monasi se proteruju, a vrata pećina silom se otvaraju.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Tumačeći stihove iz Priča Solomonovih, Vladika Nikolaj pokazuje kako se Božja premudrost otkriva u prirodi, ljudskom životu i ličnosti Gospoda Isusa Hrista.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.