Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Mnogi vernici se pitaju zašto se mošti svetitelja u pravoslavlju često nazivaju netruležnim, a od njih su ostale samo kosti. Protojerej Vladimir Pučkov nudi uvid u ovu delikatnu temu.
U stvari, nisu sve mošti netruležne. Naravno, netruležnost tela je jedan od kriterijuma prilikom prikupljanja dokaza za kanonizaciju pravednika. Međutim, ovaj kriterijum nije glavni - objašnjava otac Vladimir, skrećući pažnju na brojne svetitelje čije su mošti delimično očuvane ili su ostale samo kosti.
Printscreen/Youtube/Вінницька Єпархія УПЦ
Protojerej Vladimir Pučkov
- Netruležnost moštiju nije glavni i jedini znak čovekove svetosti. Dakle, svetac ostaje svetac bez obzira na stanje njegovog tela posle smrti - ističe sveštenik Ruske pravoslavne crkve, a potom objašnjava:
- Smatrati sve mošti netruležnima samo zato što su svete, pogrešno je i neprihvatljivo. Zapravo, Crkva ne naziva sve mošti netruležnima i nikada ih nije nazivala. Naravno, mošti bilo kog svetitelja su svete. Međutim, netruležnima se mogu nazvati samo one mošti koje nisu pretrpele raspadanje od smrti svetitelja. Ovaj koncept može se primeniti i na one mošti koje su delimično očuvane netruležne, kao što su, na primer, mošti Svetog Aleksandra Svirskog. Ali ništa više.
O dilemi „Zašto su tela nekih svetitelja potpuno netruležna, a druga su propala do kostiju?“, otac Vladimir kaže:
- Svetost je stanje koje se postiže verom, pokajanjem i životom po Jevanđelju. Međutim, svetost je nedostižna bilo kakvim ljudskim naporom — ona je uvek dar Božiji. I ovaj dar je isključivo ličan. Pravednik više ne prima druge darove blagodati, koji se u našem razumu često povezuju sa svetošću. Dar isceljenja i drugi darovi daju se svetitelju radi onih koji od njih mogu imati koristi. Pogledajte žitije nekog od svetitelja prošlog veka i videćete desetine svedočanstava o isceljenjima neizlečivo bolesnih i molitvenoj pomoći u bezizlaznim situacijama.
SPC
Vernici celivaju mošti
Radi svih tih svedoka, isceljenih, pokajanih i onih koji su stekli veru, darovi blagodati daju se pravednicima. Ljudi odlaze k netruležnim moštima, u njihovoj blizini se leče, kaju i učvršćuju veru. U tom pogledu je sasvim razumljiva netruležnost moštiju, na primer, Kijevo-Pečerskih monaha. Ali zamislite da je svetitelj polovinu života proveo u pustinji, gde je i umro, ili je stradao tokom progona hrišćana negde na muslimanskom Istoku, ili je dao zavet da mu se ne odaju posthumne počasti i da mu se telo ostavi u prirodi. Ima li smisla da telo takvog sveca ne raspadne? Ko bi od toga imao koristi - pita se protojerej Vladimir Pučkov.
- Drugi faktor koji je direktno i negativno uticao na očuvanost moštiju mnogih svetaca, začudo, jeste odnos vernika,“ nastavlja otac Vladimir:
- Crkveni ljudi su se uvek s poštovanjem odnosili prema moštima svetaca, ali je to često negativno uticalo na očuvanje mnogih relikvija. One su jednostavno rastavljane deo po deo. Bilo je trenutaka u istoriji Crkve kada je interesovanje za relikvije bilo veoma rasprostranjeno. Možete zamisliti koliko svetih, možda i netruležnih moštiju nije ostalo sačuvano do danas upravo zato što je svetitelj bio poznat i poštovan.
RTS/Printscreen
Nertuležna desna ruka Svetog Jovana Krstitelja čuva se u Cetinjkom manastiru
Nemojte misliti da sam protiv odvajanja čestica od moštiju, naročito kad je to neophodno. Bez čestica moštiju mučenika nije moguće, na primer, osvetiti presto ili izdati antimins za hram. Međutim, čestice se međusobno razlikuju. Ako je danas odnos prema njima pažljiv i poštovan, u 8. ili 12. veku retko ko je odvajao čestice od moštiju s toliko pažnje. I opet, ako postoji jasna svrha u netruležnosti tela svetitelja, teško je razumeti svrhu netruležnosti samo jednog njegovog prsta - ističe otac Vladimir, i potom zaključuje:
- Da završimo tamo gde smo počeli. Da, nisu sve mošti netruležne, ali, uprkos tome, svi ostaci svetitelja su svete mošti. Odnos prema svetinji treba da bude pun poštovanja i strahopoštovanja, bez obzira na to šta je pred nama — netruležno telo u monumentalnoj svetinji ili mala kost u relikvijaru na ikoni - kaže protojerej Vladimir Pučkov.
Ova misao zaključuje razmatranje o netruležnosti i svetosti, ukazujući na duboku istinu: suština svetosti ne leži u stanju tela koje ostaje, već u duhovnoj snazi koju svetitelji ostavljaju kao neprolazno nasleđe vernicima.
Mesto tihog povlačenja u srce molitve, zadužbina Svete Sare čuva sećanje na tri plemenite sestre. Svetinja vekovima privlači verne svojom tajanstvenom i svetlosnom snagom svetih moštiju.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Mudrosti duboko ukorenjene u srpskoj kulturi nisu samo reči – one su živi svedoci duhovne tradicije koja nas povezuje sa svetiteljima i svakodnevnim životom.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Premijerka Ukrajine Julija Sviridenko naredila „popis“ svetih mošti, izazivajući proteste, bdjenja i upozorenja da bi njihov prenos mogao biti neviđeno kršenje verskih osećanja i tradicije.
Dok se govori o miru u Ukrajini, u Kijevsko-pečerskoj lavri traje neviđeno svetogrđe – mošti svetitelja podvrgavaju se medicinskim analizama, monasi se proteruju, a vrata pećina silom se otvaraju.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.