Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Sveta mučenica Agripina, rođena u 3. veku u srcu Rima, svojim je životom i mučeništvom osvetlila staze vere mnogima koji su dolazili posle nje. Već od ranog detinjstva, Agripina je sledila put jevanđelske čistoće, držeći srce svoje čistim od strasti i posvećujući se devičkoj čistoti i celomudrenosti. Ona je bila verena Hristu, posvećena svom dušom i telom da služi kao nevesta Hristova.
U vreme cara Valerijana, kada su hrišćani trpeli strašne progone, Agripina je hrabro stala u odbranu svoje vere. Pretrpela je strašne muke, bijena štapovima do trenutka kada su joj kosti bile skrušene. Ali, ni tada nije posustala. Božji anđeo se javio i ukrepio je, dajući joj snagu da izdrži još teže muke koje su usledile. Na kraju, predavši svoj duh Bogu, završila je ovozemaljski put u nebeskoj slavi.
Printscreen/Youtube
Ikona Svete mučenice Agripine
Njen poslednji počinak nisu dozvolile da bude u Rimu. Njene verne pratilje, Vasa, Pauna i Agatonika, preuzele su njene mošti i prenele ih na Siciliju. Tamo su ih časno sahranile, a nad njenim moštima podignuta je crkva koja je postala mesto čudotvornih isceljenja. Priče o čudima širile su se daleko, privlačeći verne iz svih krajeva. Čak su i Agarjani, nekršteni narodi, bili odbijeni od grada gde su počivale njene mošti.
Sveta Agripina upokojila se 275. godine, ostavivši iza sebe nasleđe vere i nade. U 11. veku, njene mošti su prenesene u Carigrad, gde su nastavile da inspirišu i isceljuju verne.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Ponevši ime po svecu koji je živeo pre njega devet vekova, ovaj ugodnik Božji je svojom jurodivošću, posvećenošću veri i Hristu, i sam ovenčan vencem svetosti. Njegovi podvizi i danas nadahnjuju vernike na duhovni napredak i ljubav prema bližnjima.
Životni put od siročeta do svetitelja ovog Božjeg ugodnika bio je ispunjen verom, molitvom, predanošću i blagoslovom da vidi Presvetu Bogorodicu koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti igumanija manastira.
Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.