DANAS SU LETNJE ZADUŠNICE: Molitveno sećanje na preminule
Dan posvećen uspomeni na one koji su nas napustili, ali čije prisustvo i dalje živi u našim srcima, prilika je da iskažemo poštovanje prema njima i da se pomolimo za spasenje njihovih duša.
U subotu pred praznik Silaska Svetog Duha na apostole, vernici su se okupili na molitvi za preminule u zavetnom spomen-hramu, dok je episkop novobrdski, vikar patrijarha Porfirija, posle zaamne molitve služio parastos onima koji su usnuli sa verom u Hrista i vaskrsenje.
Dan uoči praznik Duhova, kada pravoslavni vernici obeležavaju Duhovske (letnje) zadušnice, episkop novobrdski Ilarion služio je arhijerejsku liturgiju u zavetnom Spomen-hramu Svetog Save na Vračaru. U ovom svetom zdanju, koje predstavlja simbol pravoslavne vere i duhovnosti, episkop Ilarion je zajedno sa sveštenstvom Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke i okupljenim vernim narodom, uzneo molitve za preminule.
Duhovske zadušnice su poseban dan u pravoslavnom kalendaru, kada se molimo za duše naših preminulih bližnjih. Ovaj dan, poznat i kao Letnje zadušnice, uvek pada u subotu pred praznik Pedesetnice, kada se pravoslavna crkva seća silaska Svetog Duha na apostole. Tradicija molitvenog sećanja na preminule potiče iz davnih vremena i ima dubok koren u hrišćanskoj veri, naglašavajući zajedništvo živih i umrlih u Hristu.
Nakon zaamvone molitve (završna molitva koja se čita nakon pričesne molitve i pre otpusta), episkop Ilarion je služio parastos za preminule vernike, uznoseći molitve za one koji su se upokojili sa verom u vaskrsenje mrtvih i život budućeg veka. Ova sveta služba predstavlja čin milosti i ljubavi, gde se kroz molitvu i sveću sećamo svojih najmilijih, moleći se za njihovo spasenje i mir.
Dan posvećen uspomeni na one koji su nas napustili, ali čije prisustvo i dalje živi u našim srcima, prilika je da iskažemo poštovanje prema njima i da se pomolimo za spasenje njihovih duša. Ako su rođaci, kumovi, prijatelji i dragi ljudi sahranjeni daleko, pa na praznik posvećen sećanju na njih niste u mogućnosti da odete na groblje, uvek možete otići u crkvu, gde se služi pomen, potom zapaliti sveću i izgovoriti molitvu. U svojoj najpoznatijoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik za sedmu subotu posle Vaskrsa, dan uoči Pedesetnice, ističe važnost pominjanja preminulih u molitvama, kao dela milostinje i duhovne brige.
DANAS SU LETNJE ZADUŠNICE: Molitveno sećanje na preminule
ŠTA URADITI AKO NA ZADUŠNICE NE MOŽETE DA POSETITE GROBOVE SVOJIH BLIŽNJIH: Odlazak u crkvu, sveća i Molitva za upokojene
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: Snaga zajedništva živih i upokojenih je u molitvenom sećanju
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Posle liturgije u Crkvi Svetog mučenika kneza Lazara u kripti hrama Svetog Save, reči poglavara SPC ispunjene verom i ljubavlju, osnažile su duh sabranih vernika i podsetile ih na vrednosti koje treba negovati i slediti u svakodnevnom životu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kao dečaci ostali su bez oba roditelja, a sada se jedan od njih bori sa teškim oboljenjem jetre i čeka priliku za nastavak lečenja.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.