Dan posvećen uspomeni na one koji su nas napustili, ali čije prisustvo i dalje živi u našim srcima, prilika je da iskažemo poštovanje prema njima i da se pomolimo za spasenje njihovih duša.
U pravoslavnoj crkvi, Zadušnice predstavljaju dan posvećen molitvi i sećanju na preminule. Ovaj praznik uvek se obeležava subotom, jer je u bogosluženjima subota dan za pomen svim mučenicima i upokojenima. Na zadušnice vernici se mole za spasenje duša svojih upokojenih, a ovaj praznik obeležava se četiri puta godišnje: 9. marta zimske, 22. juna letnje (subota pred praznik Silaska Svetog Duha na apostole), 5. oktobar miholjske, 2. novembar mitrovske (jesenje). Na liturgiji tog dana, vernici donose sa sobom u crkvu simbole vere: žito, crno vino i sveće. Žito simbolizuje smrtno telo i besmrtnu dušu, dok crno vino označava Božje milosrđe koje leči rane greha. Sveća predstavlja svetlost Hristovu, podsećajući nas na njegove reči: "Ja sam svetlost svetu".
Shutterstock
Letnje zadušnice su uvek u subotu pred Silazak Duha Svetoga na apostole, zato se u narodu zovu i Duhovske zadušnice
Posle liturgije, sledi parastos, molitva koja se izgovara za upokojene, nakon čega vernici obilaze grobove preminulih. Ukoliko neko nije u mogućnosti da posetiti groblje, pomen se takođe može održati u crkvi.
Zadušnice su vreme za duboko duhovno iskustvo, vreme za sećanje na one koji su nas napustili, ali čije prisustvo i dalje živi u našim srcima. To je prilika da pokažemo poštovanje prema preminulima i izrazimo zahvalnost za njihov život i nasleđe.
Ako su rođaci, kumovi, prijatelji i dragi ljudi sahranjeni daleko, pa na praznik posvećen sećanju na njih niste u mogućnosti da odete na groblje, uvek možete otići u crkvu, gde se služi pomen, potom zapaliti sveću i izgovoriti molitvu.
U svojoj najpoznatijoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik za sedmu subotu posle Vaskrsa, dan uoči Pedesetnice, ističe važnost pominjanja preminulih u molitvama, kao dela milostinje i duhovne brige.
U subotu pred praznik Silaska Svetog Duha na apostole, vernici su se okupili na molitvi za preminule u zavetnom spomen-hramu, dok je episkop novobrdski, vikar patrijarha Porfirija, posle zaamne molitve služio parastos onima koji su usnuli sa verom u Hrista i vaskrsenje.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Lekarka Marija Podlesnaja govori o ljudskim suzama, ljubavi, pokajanju i veri u Hrista, osvetljavajući istinu koju često zaboravljamo – da je svaki novi dan dar, a ne pravo.
U besedi za 18. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako Božja milost spaja verne kroz ljubav, krotost i požrtvovanje, vodeći ka savršenstvu Oca nebeskog bez izjednačavanja sa Njim.
U svojoj Besedi za 18. Četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako molitva oslobađa, rađa ljubav i vodi vernika do spoznaje Trojstva – istine Oca, Sina i Duha Svetoga – u srcu koje je očišćeno od greha.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.