Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremiranog, jer hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga "predaje zemlji na čuvanje".
Opelo jeste neizostavni deo naše tradicije, ali Srpska pravoslavna crkva je u obavezi da strogo poštuje crkvene kanone, koji ponekad mogu delovati bezosećajno i surovo, rekao je tad dr Dimitrije Kalezić, verski analitičar i nekadašnji profesor Bogoslovskog fakulteta u penziji.
- Pravilo crkve je da nekrštena osoba ne može biti sahranjena uz opelo sveštenika, pa čak i ako je u pitanju dete. Razlog za tako nešto je što ona nije postalo član verske zajednice, a samim tim nije upisana u crkvene spise i nema crkveno ime. Nije u pitanju bezosećajnost, manjak empatije ili da neko želi da umanji čovekovu vrednost i značaj života, već jednostavno ne smemo odstupati od zakona vere - objasnio je tad dr Kalezić i dodao da je u takvim situacijama najbolje razgovarati s porodicom preminulog, biti im podrška i objasniti zašto izostaju sa sahrane.
Smrtni greh
SPC
Dimitrije Kalezić
Slična situacija je i kada je u pitanju ispraćaj samoubica, jer su oni, kako je tad rekao dr Kalezić, sami izabrali da prekinu odnos s Bogom.
- Sveštenik ne prisustvuje pokopu samoubica jer to je najveći smrtni greh koji se može počiniti. Oduzeti sebi život znači prekinuti odnos s Bogom, a crkva ne pravda nasilno oduzimanje sopstvenog života. On se, za razliku od ubica, ne može pokajati za nedela i to je razlog zašto ubicama prisustvujemo na ispraćaju - grešni su, a opelo i se obavlja nad grešnicima - naveo je on i istakao da u pojedinim škakljivim situacijama ipak postoje odstupanja.
- Nije čest slučaj, ali dešava se da sveštenici ipak održe sahranu samoubicama. Za tako nešto je potreban lekarski nalaz o duševnoj ili mentalnoj bolesti upokojenog. Na osnovu njih, jedino episkop može dati dozvolu da se održi naknadno opelo - zaključio je dr Dimitrije Kalezić.
SPC menja stavove
Opelo i kremacija
ST/Tamara Pavišić
Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremacijom jer u hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga "predaje zemlji na čuvanje".
Vremenom se situacija menjala, a stav SPC prvi je omekšao patrijarh German, koji je 1973. godine sa članom uprave društva krematista Oganj Pavlom Blažićem razgovarao o mogućnosti da vernici koji se opredele za kremaciju budu ispraćeni na onaj svet uz verski obred. Kasnije je ustanovljeno da sveštenik, uz određenu proceduru i dozvolu eparhije, može služiti ispraćaj, a verski analitičar dr Kalezić objašnjava kada je to moguće.
- Iskreno, nisam čuo za te slučajeve, ali verujem da je moguće održati opelo jedino ukoliko kremacija nije bila pokojnikova želja, već izbor porodice. Ako je umrli pre smrti odlučio da želi da se kremira, on se može poistovetiti sa samoubicama i tada sveštenik ne sme obavljati parastos.
U kojim slučajevima sveštenici ne drže ispraćaj
- Ukoliko pokojnik nije kršten.
- U slučaju samoubistva (osim ako episkop, uz lekarske papire, ne odluči drugačije).
Najviša sudska instanca Grčke odbacila je žalbu sveštenika i potvrdila kaznu od četiri meseca zatvora zbog sek*ualnog uznemiravanja vernice tokom ispovesti, uz napomenu da su njegovi postupci grubo narušili njeno dostojanstvo i poverenje.
Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije, kaže sveštenik.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.