Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
Monaška zajednica manastira Pokrova Presvete Bogorodice u Gornjim Brčelima, koji se nalazi pod jurisdikcijom Mitropolije crnogorsko-primorske. objavila je tužnu vest koja je dirnula sve koji su je poznavali: monahinja Isihija (Krivokapić) usnula je u Gospodu. Njeno življenje bilo je primer mirnog, predanog monaškog života, posvećenog Bogu i bližnjima, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag molitve i dobrote.
Sutra, 3. aprila, u hramu će biti služena zaupokojena liturgija sa početkom u 9 časova, a potom, u 12 časova, biće obavljen čin opela i sahrane u manastirskoj porti, gde će njena duša biti ispraćena uz molitvu monaštva i vernika.
Mitropolija crnogorsko-primorska
Opelo i sahrana monahinje Isihije biće 3. aprila u porti manastira Gornji Brčeli
Manastir Pokrova Presvete Bogorodice - duhovni centar Crmnice
Manastir u kojem je služila monahinja Isihija nalazi se u Gornjim Brčelima u Crmnici, u Crnoj Gori. Svetinja, posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice, podignuta je početkom 18. veka kao zimska rezidencija vladike Danila Petrovića. Kroz vekove ostala je aktivan duhovni centar pravoslavlja, sa crkvom okruženom kamenim zidom i bogatim ikonostasom iz 1928. godine. U njenim konacima još je 1863. godine osnovana škola, što govori o ulozi manastira ne samo kao mesta molitve nego i obrazovanja u lokalnoj zajednici.
Donji Brčeli - istorija i molitva u srcu Crmnice
Brčeli čuvaju još jednu svetinju: Manastir Donji Brčeli, udaljen svega nekoliko stotina metara i posvećen Svetom Nikoli. Stariji od gornjeg manastira, ovaj hram postoji još od 15. veka i predstavlja značajnu istorijsku i duhovnu tačku Crmnice. Pored molitve, kroz vekove je imao ulogu u obrazovanju i istorijskim zbivanjima, povezujući se sa ličnostima poput Jelene Balšić i Šćepana Malog, dok višestruke obnove i dalje čuvaju njegovu duhovnu prisutnost.
Put vere kojim je monahinja Isihija hodila bio je ukorenjen u ovom zemljištu bogatom tradicijom molitve i tišine. Neka se njen duh nastavi u molitvama onih koji su je voleli i poštovali, baš kao što su se i njene sestre, bratstvo i vernici sabrali da je isprate na večni počinak.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.