Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
Monaška zajednica manastira Pokrova Presvete Bogorodice u Gornjim Brčelima, koji se nalazi pod jurisdikcijom Mitropolije crnogorsko-primorske. objavila je tužnu vest koja je dirnula sve koji su je poznavali: monahinja Isihija (Krivokapić) usnula je u Gospodu. Njeno življenje bilo je primer mirnog, predanog monaškog života, posvećenog Bogu i bližnjima, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag molitve i dobrote.
Sutra, 3. aprila, u hramu će biti služena zaupokojena liturgija sa početkom u 9 časova, a potom, u 12 časova, biće obavljen čin opela i sahrane u manastirskoj porti, gde će njena duša biti ispraćena uz molitvu monaštva i vernika.
Mitropolija crnogorsko-primorska
Opelo i sahrana monahinje Isihije biće 3. aprila u porti manastira Gornji Brčeli
Manastir Pokrova Presvete Bogorodice - duhovni centar Crmnice
Manastir u kojem je služila monahinja Isihija nalazi se u Gornjim Brčelima u Crmnici, u Crnoj Gori. Svetinja, posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice, podignuta je početkom 18. veka kao zimska rezidencija vladike Danila Petrovića. Kroz vekove ostala je aktivan duhovni centar pravoslavlja, sa crkvom okruženom kamenim zidom i bogatim ikonostasom iz 1928. godine. U njenim konacima još je 1863. godine osnovana škola, što govori o ulozi manastira ne samo kao mesta molitve nego i obrazovanja u lokalnoj zajednici.
Donji Brčeli - istorija i molitva u srcu Crmnice
Brčeli čuvaju još jednu svetinju: Manastir Donji Brčeli, udaljen svega nekoliko stotina metara i posvećen Svetom Nikoli. Stariji od gornjeg manastira, ovaj hram postoji još od 15. veka i predstavlja značajnu istorijsku i duhovnu tačku Crmnice. Pored molitve, kroz vekove je imao ulogu u obrazovanju i istorijskim zbivanjima, povezujući se sa ličnostima poput Jelene Balšić i Šćepana Malog, dok višestruke obnove i dalje čuvaju njegovu duhovnu prisutnost.
Put vere kojim je monahinja Isihija hodila bio je ukorenjen u ovom zemljištu bogatom tradicijom molitve i tišine. Neka se njen duh nastavi u molitvama onih koji su je voleli i poštovali, baš kao što su se i njene sestre, bratstvo i vernici sabrali da je isprate na večni počinak.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.