ODLAZAK VELIKOG ČUVARA KOSOVSKOG ZAVETA: Preselio se u večnost ugledni svedok istine
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Vest da je protojerej-stavrofor Petar Milošević okončao svoj ovozemaljski život odjeknula je snažno među vernicima koji su ga poznavali kao pastira, učitelja i čoveka čija se reč pamtila. U svojoj devedeset četvrtoj godini života, ovaj dugogodišnji sveštenik predstavio se Gospodu, ostavljajući iza sebe put koji se ne meri samo godinama, već i tragom koji je utisnuo u Crkvu i narod.
Rođen 21. juna 1932. godine u Jaloviku kod Šapca, otac Petar rano je stupio na put služenja. Njegovo svešteničko delanje u Šapcu trajalo je više od dve decenije, tokom kojih je, pored parohijske službe, obavljao i odgovornu dužnost sekretara arhijereja šabačko-valjevskih Simeona (Stankovića) i Jovana (Velimirovića). U tom vremenu izgradio se kao pouzdan saradnik i predani pastir, čiji je rad bio jednako tih koliko i postojan.
U trenutku kada je odlučio da napusti komunističku Jugoslaviju, otac Petar nije poneo sa sobom sigurnost, već veru. Njegov odlazak u Sjedinjene Američke Države otvorio je novo poglavlje služenja, ali i iskušenja. U Srednjozapadnoameričkoj eparhiji, u Libertivilu, nastavio je svoju službu kao sekretar, da bi nakon pet godina prešao u Istočnoameričku eparhiju.
U Majamiju je proveo kratko vreme, ali je ono ostalo upamćeno po delu koje nadilazi trajanje – osnivanju prve srpske pravoslavne crkve u tom gradu. Taj čin nije bio samo organizacioni poduhvat, već svedočanstvo potrebe da se vera sačuva i ukoreni i daleko od otadžbine.
Njegov put dalje ga je vodio u Zapadnoameričku eparhiju, u državi Montana, gde je služio pet godina, da bi 1986. godine došao u Sent Luis, u parohiju Svetog apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova. Tu je ostao do kraja svog aktivnog svešteničkog života, ostajući veran pozivu koji je prihvatio još u mladosti.
Iza službi i titula stajao je čovek blizak porodici i narodu. Bio je posvećen otac, deda, brat i oslonac svima koji su mu bili povereni. Njegova vera nije bila izdvojena od života – naprotiv, bila je utkana u svaki odnos, u svaku reč i u svaki susret.
Iza sebe je ostavio sina Vladana, snaju Malinu, unuka Petra i unuku Aleksandru, ali i mnoštvo duhovne dece koja su u njemu prepoznavala pastira kome se veruje.
Protojerej-stavrofor Petar Milošević upokojio se u Gospodu 19. februara 2026. godine, okružen najbližima. Dani nakon njegovog odlaska bili su ispunjeni molitvenim sećanjem i opraštanjem. U Sent Luisu su se rodbina, prijatelji i parohijani oprostili od njega 24. februara, dok je 17. marta u Jaloviku, u hramu Svetog apostola i jevanđeliste Luke, episkop šabački Jerotej služio je opelo.
Nad grobom, u porti hrama u njegovom rodnom mestu, izgovorene su reči koje nadilaze rastanak: „Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi i svima u grobovima život darova“. Te reči nisu bile samo deo obreda, već sažetak vere kojom je otac Petar živeo.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi. Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji. U Beogradu se upokojila Mirjana Šakota, žena koja nije tražila slavu, ali je zauvek zadužila srpsku kulturu, Crkvu i pamćenje jednog naroda. Zbog duge i teške bolesti i potrebe za negom, boravio јe poslednjih godina kod svog brata protoјereјa-stavrofora Trandafira Јankovića u Kobišnici.
Sveštenik koji je ostajao čovek među ljudima
Duhovno nasleđe koje ne prestaje
ODLAZAK VELIKOG ČUVARA KOSOVSKOG ZAVETA: Preselio se u večnost ugledni svedok istine
UPOKOJIO SE VLADIKA LAZAR: Duhovni vođa koji je decenijama čuvao pravoslavlje u velikim istorijskim previranjima
ODLAZAK ČUVARKE NAJVEĆIH SRPSKIH SVETINJA: Ceo život posvetila onome što vredi više od zlata i što ne sme da nestane
UPOKOJIO SE IGUMAN JUSTIN JANKOVIĆ: Bivši nastoјatelj manastira Suvodola i Manastirice usnio u Gospodu u 73. godini!
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Litiju je predvodio mitropolit kruševački David, koji je služio liturgiju u hramu Svete Trojice.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Nadbiskup Paolo Peci povlači se sa čela Moskovske nadbiskupije, dok upravljanje privremeno preuzima pomoćni biskup Nikolaj Dubinin.
Jedna pouka Svetog Nikodima Agiorita otkriva kako preobilje informacija može postati prepreka jasnom viđenju stvarnosti.
Predanje o episkopu iz Kampanije otkriva mučeništvo pred rimskim sudom, oganj koji ga nije spalio i veru koja je nadživela stradanje i smrt.