Duhovna riznica 20.03.2026 | 14:38

SMRT KOJA PONOVO OTVARA STARE RANE PRAVOSLAVLJA: Upokojio se patrijarh Filaret koji je pokrenuo najdublji raskol i uzdrmao temelje Crkve

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SMRT KOJA PONOVO OTVARA STARE RANE PRAVOSLAVLJA: Upokojio se patrijarh Filaret koji je pokrenuo najdublji raskol i uzdrmao temelje Crkve
AP Efrem Lukatsky

Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.

Vest da se patrijarh Filaret Denisenko upokojio odjeknula je pravoslavnim svetom kao tiha, ali teška završnica jedne od najdužih i najspornijih crkvenih priča savremenog pravoslavlja. U Kijevu, gradu koji je decenijama bio pozornica njegovog uspona i sukoba, završio se život čoveka čije ime za jedne znači borbu za crkvenu samostalnost, a za druge početak dubokog raskola.

Put do vrha i trenutak koji je promenio sve

Prema saopštenju koje je objavio poglavar nekanonske Pravoslavna crkva Ukrajine, mitropolit Epifanije Dumenko, patrijarh Filaret je preminuo 20. marta 2026. godine, u 97. godini života, nakon što je desetak dana ranije bio hospitalizovan zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Njegov odlazak zatvara poglavlje koje je trajalo više od pola veka i koje je, gotovo bez predaha, bilo ispunjeno napetostima između kanonskog poretka i političko-crkvenih ambicija.

AP Efrem Lukatsky
Patrijarh Filaret

 

Njegova biografija ne može se čitati kao običan životopis. Još od šezdesetih godina prošlog veka, kada je kao egzarh delovao u okviru Ruska pravoslavna crkva, Filaret je bio deo crkvenog vrha. U vremenu kada je Pimen preminuo 1990. godine, upravo je Filaret izabran za čuvara patrijaršijskog trona — mesto koje je nosilo težinu prelaznog autoriteta i mogućnost konačnog uzdizanja.

Od patrijaršijskog trona do raskola

Ipak, na Pomesnom saboru izbor je pao na Aleksej II. Ta odluka pokazala se kao prelomni trenutak. Ono što je do tada bilo pitanje lične ambicije i crkvene politike ubrzo je preraslo u otvoreni sukob. Filaret započinje proces koji će kasnije biti označen kao samovoljno odvajanje, uz sve veće udaljavanje od kanonskog jedinstva.

Otpor nije izostao. Već 1992. godine, Arhijerejski sabor optužuje ga za kršenje kanona, neposlušnost i krivokletstvo. Ubrzo biva raščinjen, a 1997. godine i ekskomuniciran. Time je povučena jasna linija između njega i zvaničnog crkvenog poretka.

Podeljena Crkva bez konačnog razrešenja

Ipak, tu se njegova priča ne završava. Od 1995. godine predvodi strukturu poznatu kao „Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije“, koja će kasnije postati deo šireg projekta stvaranja nove crkvene organizacije. Kada je Vartolomej I 2019. godine priznao novoformiranu strukturu pod nazivom Pravoslavna crkva Ukrajine, činilo se da je Filaret, makar delimično, ostvario cilj kome je težio decenijama.

AP Efrem Lukatsky
Mitropolit Epifanije i patrijarh Filaret

 

Ali ni tada nije došlo do konačnog smirenja. Sukob sa Epifanije Dumenko doveo je do novog razdora i njegovog ponovnog izdvajanja, ostavljajući Ukrajinu sa više paralelnih crkvenih struktura — kanonskom i dve nekanonske.

Smrt Filareta tako ne predstavlja samo kraj jednog dugog života, već i podsećanje na složenost crkvenih podela koje i dalje opterećuju pravoslavni svet. Njegovo ime ostaće upisano u istoriji ne toliko po miru koji je doneo, koliko po potresima koje je pokrenuo, potresima čije posledice ni danas nisu u potpunosti razrešene.