Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Vest da se patrijarh Filaret Denisenko upokojio odjeknula je pravoslavnim svetom kao tiha, ali teška završnica jedne od najdužih i najspornijih crkvenih priča savremenog pravoslavlja. U Kijevu, gradu koji je decenijama bio pozornica njegovog uspona i sukoba, završio se život čoveka čije ime za jedne znači borbu za crkvenu samostalnost, a za druge početak dubokog raskola.
Put do vrha i trenutak koji je promenio sve
Prema saopštenju koje je objavio poglavar nekanonske Pravoslavna crkva Ukrajine, mitropolit Epifanije Dumenko, patrijarh Filaret je preminuo 20. marta 2026. godine, u 97. godini života, nakon što je desetak dana ranije bio hospitalizovan zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Njegov odlazak zatvara poglavlje koje je trajalo više od pola veka i koje je, gotovo bez predaha, bilo ispunjeno napetostima između kanonskog poretka i političko-crkvenih ambicija.
AP Efrem Lukatsky
Patrijarh Filaret
Njegova biografija ne može se čitati kao običan životopis. Još od šezdesetih godina prošlog veka, kada je kao egzarh delovao u okviru Ruska pravoslavna crkva, Filaret je bio deo crkvenog vrha. U vremenu kada je Pimen preminuo 1990. godine, upravo je Filaret izabran za čuvara patrijaršijskog trona — mesto koje je nosilo težinu prelaznog autoriteta i mogućnost konačnog uzdizanja.
Od patrijaršijskog trona do raskola
Ipak, na Pomesnom saboru izbor je pao na Aleksej II. Ta odluka pokazala se kao prelomni trenutak. Ono što je do tada bilo pitanje lične ambicije i crkvene politike ubrzo je preraslo u otvoreni sukob. Filaret započinje proces koji će kasnije biti označen kao samovoljno odvajanje, uz sve veće udaljavanje od kanonskog jedinstva.
Otpor nije izostao. Već 1992. godine, Arhijerejski sabor optužuje ga za kršenje kanona, neposlušnost i krivokletstvo. Ubrzo biva raščinjen, a 1997. godine i ekskomuniciran. Time je povučena jasna linija između njega i zvaničnog crkvenog poretka.
Podeljena Crkva bez konačnog razrešenja
Ipak, tu se njegova priča ne završava. Od 1995. godine predvodi strukturu poznatu kao „Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije“, koja će kasnije postati deo šireg projekta stvaranja nove crkvene organizacije. Kada je Vartolomej I 2019. godine priznao novoformiranu strukturu pod nazivom Pravoslavna crkva Ukrajine, činilo se da je Filaret, makar delimično, ostvario cilj kome je težio decenijama.
AP Efrem Lukatsky
Mitropolit Epifanije i patrijarh Filaret
Ali ni tada nije došlo do konačnog smirenja. Sukob sa Epifanije Dumenko doveo je do novog razdora i njegovog ponovnog izdvajanja, ostavljajući Ukrajinu sa više paralelnih crkvenih struktura — kanonskom i dve nekanonske.
Smrt Filareta tako ne predstavlja samo kraj jednog dugog života, već i podsećanje na složenost crkvenih podela koje i dalje opterećuju pravoslavni svet. Njegovo ime ostaće upisano u istoriji ne toliko po miru koji je doneo, koliko po potresima koje je pokrenuo, potresima čije posledice ni danas nisu u potpunosti razrešene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se iza prividne slobode često krije put koji vodi ka duhovnom rasulu, gubitku smisla i udaljavanju od života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Aleksandrijskog po starom i Svetog sveštenomučenika Jevsevija po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Jovana Fišera i Tomasa Mora, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Arhiepiskop sumski Nikodim tvrdi da je telo patrijarha Filareta premešteno protivno njegovoj poslednjoj volji, dok dve crkvene strukture ulaze u otvoren sukob oko opela i mesta sahrane.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se iza prividne slobode često krije put koji vodi ka duhovnom rasulu, gubitku smisla i udaljavanju od života.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
Postupak grčkog sveštenika tokom Thessaloniki Pride-a izazvao je burne reakcije i otvorio pitanje granice između ispovedanja vere i svedočenja bez gubitka jevanđelskog duha.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.