Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Vest da se patrijarh Filaret Denisenko upokojio odjeknula je pravoslavnim svetom kao tiha, ali teška završnica jedne od najdužih i najspornijih crkvenih priča savremenog pravoslavlja. U Kijevu, gradu koji je decenijama bio pozornica njegovog uspona i sukoba, završio se život čoveka čije ime za jedne znači borbu za crkvenu samostalnost, a za druge početak dubokog raskola.
Put do vrha i trenutak koji je promenio sve
Prema saopštenju koje je objavio poglavar nekanonske Pravoslavna crkva Ukrajine, mitropolit Epifanije Dumenko, patrijarh Filaret je preminuo 20. marta 2026. godine, u 97. godini života, nakon što je desetak dana ranije bio hospitalizovan zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Njegov odlazak zatvara poglavlje koje je trajalo više od pola veka i koje je, gotovo bez predaha, bilo ispunjeno napetostima između kanonskog poretka i političko-crkvenih ambicija.
AP Efrem Lukatsky
Patrijarh Filaret
Njegova biografija ne može se čitati kao običan životopis. Još od šezdesetih godina prošlog veka, kada je kao egzarh delovao u okviru Ruska pravoslavna crkva, Filaret je bio deo crkvenog vrha. U vremenu kada je Pimen preminuo 1990. godine, upravo je Filaret izabran za čuvara patrijaršijskog trona — mesto koje je nosilo težinu prelaznog autoriteta i mogućnost konačnog uzdizanja.
Od patrijaršijskog trona do raskola
Ipak, na Pomesnom saboru izbor je pao na Aleksej II. Ta odluka pokazala se kao prelomni trenutak. Ono što je do tada bilo pitanje lične ambicije i crkvene politike ubrzo je preraslo u otvoreni sukob. Filaret započinje proces koji će kasnije biti označen kao samovoljno odvajanje, uz sve veće udaljavanje od kanonskog jedinstva.
Otpor nije izostao. Već 1992. godine, Arhijerejski sabor optužuje ga za kršenje kanona, neposlušnost i krivokletstvo. Ubrzo biva raščinjen, a 1997. godine i ekskomuniciran. Time je povučena jasna linija između njega i zvaničnog crkvenog poretka.
Podeljena Crkva bez konačnog razrešenja
Ipak, tu se njegova priča ne završava. Od 1995. godine predvodi strukturu poznatu kao „Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije“, koja će kasnije postati deo šireg projekta stvaranja nove crkvene organizacije. Kada je Vartolomej I 2019. godine priznao novoformiranu strukturu pod nazivom Pravoslavna crkva Ukrajine, činilo se da je Filaret, makar delimično, ostvario cilj kome je težio decenijama.
AP Efrem Lukatsky
Mitropolit Epifanije i patrijarh Filaret
Ali ni tada nije došlo do konačnog smirenja. Sukob sa Epifanije Dumenko doveo je do novog razdora i njegovog ponovnog izdvajanja, ostavljajući Ukrajinu sa više paralelnih crkvenih struktura — kanonskom i dve nekanonske.
Smrt Filareta tako ne predstavlja samo kraj jednog dugog života, već i podsećanje na složenost crkvenih podela koje i dalje opterećuju pravoslavni svet. Njegovo ime ostaće upisano u istoriji ne toliko po miru koji je doneo, koliko po potresima koje je pokrenuo, potresima čije posledice ni danas nisu u potpunosti razrešene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dokumentarni film U ime raskola prvi put na jednom mestu osvetljava tragediju verskog razdora u Ukrajini, uz ekskluzivno svedočanstvo mitropolita Filareta. Premijeri u Ruskom domu prethodi razgovor sa istaknutim teolozima i intelektualcima, a veče će biti zaokruženo koncertom duhovne muzike.
Pravoslavna crkva u Moldaviji suočava se s najvećim izazovom u svojoj istoriji – dve mitropolije, sukobljene strane i političke igre dovode u pitanje duhovno jedinstvo naroda.
Bivši operativac CIA Džon Kirijaku iznosi kontroverzne tvrdnje da je vaseljenski patrijarh navodno primio novac od Hilari Klinton za proglašenje autokefalnosti Pravoslavne crkve Ukrajine.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.