MEKANE LEPINJE MONAHINJE ATANASIJE KOJE SE PEKU BEZ RERNE: Jednostavno, brzo i iznenađujuće ukusno
Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline.
Monahinja manastira Rukumija u knjizi „Ko posti, dušu gosti“ deli tajnu skromnog, ali izuzetno ukusnog paprikaša, koji svaki zalogaj pretvara u trenutak pažnje, topline i harmonije tokom dana posta.
Kada dani posta na vodi traže skromnost i mir u kuhinji, monahinja Atanasija u svojoj knjizi „Ko posti, dušu gosti“ podseća nas da i najjednostavniji sastojci mogu postati pravo blagostanje za telo i dušu. Njeni manastirski recepti nisu samo uputstva za pripremu jela, oni su mali trenuci pažnje, ljubavi i duhovne harmonije koji nas podsećaju da se u postu krije duboka radost, a ne uskraćenost.
Među njima, manastirski krompir paprikaš na vodi zauzima posebno mesto: skroman, ali pun ukusa, jelo koje greje srca, budi sećanja na mirne manastirske obede i donosi spokoj u svakodnevicu. Svaki zalogaj nosi miris krompira i paprike, toplinu crnog luka i nežnost šargarepe, a sve začinjeno blagim dodirom peršuna, stvarajući jednostavno, a neopisivo ukusno iskustvo.
1/2 kg krompira

Krompir oljuštiti i iseći na kocke, naliti vodom da ogrezne i staviti iseckani crni luk, šargarepu isečenu na kolutove i izrezane paprike. Kuvati dok se krompir ne skuha (proveriti viljuškom i paziti da se ne raspadne). Brašno i alevu papriku razmutiti u malo vode i umešati u jelo. Dodati mleveni začin (može i sušeni) i so po ukusu, skloniti sa vatre, pa dodati vezu sitno seckanog peršuna.
Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Kremasta kombinacija oraha, belog luka i začina donosi bogat ukus i jednostavnu pripremu za svaki sto.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
Iznenadite porodicu jednostavnim, a neodoljivim receptom iz manastirske kuhinje koji svaku postnu trpezu čini posebnom.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.