MEKANE LEPINJE MONAHINJE ATANASIJE KOJE SE PEKU BEZ RERNE: Jednostavno, brzo i iznenađujuće ukusno
Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline.
Monahinja manastira Rukumija u knjizi „Ko posti, dušu gosti“ deli tajnu skromnog, ali izuzetno ukusnog paprikaša, koji svaki zalogaj pretvara u trenutak pažnje, topline i harmonije tokom dana posta.
Kada dani posta na vodi traže skromnost i mir u kuhinji, monahinja Atanasija u svojoj knjizi „Ko posti, dušu gosti“ podseća nas da i najjednostavniji sastojci mogu postati pravo blagostanje za telo i dušu. Njeni manastirski recepti nisu samo uputstva za pripremu jela, oni su mali trenuci pažnje, ljubavi i duhovne harmonije koji nas podsećaju da se u postu krije duboka radost, a ne uskraćenost.
Među njima, manastirski krompir paprikaš na vodi zauzima posebno mesto: skroman, ali pun ukusa, jelo koje greje srca, budi sećanja na mirne manastirske obede i donosi spokoj u svakodnevicu. Svaki zalogaj nosi miris krompira i paprike, toplinu crnog luka i nežnost šargarepe, a sve začinjeno blagim dodirom peršuna, stvarajući jednostavno, a neopisivo ukusno iskustvo.
1/2 kg krompira

Krompir oljuštiti i iseći na kocke, naliti vodom da ogrezne i staviti iseckani crni luk, šargarepu isečenu na kolutove i izrezane paprike. Kuvati dok se krompir ne skuha (proveriti viljuškom i paziti da se ne raspadne). Brašno i alevu papriku razmutiti u malo vode i umešati u jelo. Dodati mleveni začin (može i sušeni) i so po ukusu, skloniti sa vatre, pa dodati vezu sitno seckanog peršuna.
Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Kremasta kombinacija oraha, belog luka i začina donosi bogat ukus i jednostavnu pripremu za svaki sto.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
Monahinja Atanasija Rašić zapisala je pripremu ovog neobičnog jela od pšenice koje vekovima prati duh jednostavnosti i posta.
Jednostavan obrok za post na vodi priprema se od sastojaka koje gotovo svi imaju kod kuće, a retko se pojavljuje na savremenim kulinarskim sajtovima.
Priprema se od nekoliko skromnih namirnica, a zahvaljujući pečenju u rerni dobija blagu koricu i punoću ukusa koja podseća na trpezu pravoslavnih manastira.
Tajna ovog jela krije se u jednostavnim sastojcima i načinu pripreme koji je sačuvan u knjizi "Ko posti, dušu gosti".
Ova starinska poslastica sa šljivama i bademima nosi ime Mihajla Pupina, kome je, prema predanju, upravo ona bila omiljena.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Meso, krompir, pirinač i povrće složeni u zemljanu posudu, pa zapečeni u rerni, stvaraju obrok koji vraća miris nekadašnjih porodičnih ručkova.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.