Iskustvo Svetog Osijasa Nifona, episkopa Kostantinjanisa, podseća nas na nevidljivu moć vere i božanske blagodati, koja se manifestuje kroz čudotvorno ulje iz kandila Presvete Bogorodice.
U pravoslavnoj tradiciji, ulje iz kandila koje svetli ispred ikona svetaca smatra se velikim blagoslovom i zaštitom. Ovo sveto ulje simbolizuje ne samo svetlost božanske prisutnosti, već i duhovnu snagu koja može izbaviti vernika iz najtežih nevolja. Pored toga, u pravoslavnoj veri duboko je ukorenjeno uverenje da ulje iz kandila pruža snažnu zaštitu, koja se neprestano očituje kroz mnoge čudesne i isceliteljske moći.
Ova božanska pomoć pokazuje svoju snagu u mnogim svedočanstvima kroz vekove, među kojima je posebno značajno svedočanstvo Svetog Osijasa Nifona, episkopa Kostantinjanisa (teritorija današnjeg Kipra).
Jedne noći, dok je episkop Nifon, služitelj Božiji, na trenutak utonuo u san, iznenada se pred njim pojavio sam đavo. Držao je u rukama sekiru, podigao je visoko kako bi ga udario.
Međutim, pre nego što je uspeo da izvede svoj zli naum, iznenada ga je obuzela velika strahota. S užasnom tremom, đavo se povukao unazad i nestao kao dim, vičući i praveći veliki haos. Episkop Nifon, sada već budan, čuo je kako đavo stišće zube i srdito govori: „Ah, Marija! Ti me, kao i uvek, spaljuješ! Ti koja štitiš ovu nepopravljivu glavu!”
Printscreen
Sveti Osijas Nifon, episkop Kostantinjanisa
Ove reči, koje je izgovorio đavo, otkrile su episkopu Nifonu da ga je Presveta Bogorodica štitila, obasjavajući ga svojom božanskom milošću i zaštitom. Nifon je znao da je, pre nego što je zaspao, sa velikom pobožnošću mazao svoje čelo, vrat i srce uljem iz kandila Presvete Bogorodice, verujući u njegovu božansku moć. To je činio svake večeri, pred odlazak na počinak.
Tajna snaga koju je nosilo ovo sveto ulje bila je upravo ono što je nateralo đavola da pobegne, prestravljen i nemoćan pred Presvetom Bogorodicom. Od tog trenutka, episkop Osijas je počeo savetovati verni narod da svake noći uzmu ulje iz kandila Presvete Bogorodice, pomazu se njime s verom, i da potom spokojno spavaju, sigurno u zaštićenosti i blagodati koju ono donosi.
Svedočanstvo Svetog Osijasa Nifona podseća nas na neverovatnu moć vere i molitve. U trenucima kada je svuda prisutna tmina i opasnosti, svetlo iz kandila Presvete Bogorodice nije samo svetlost koja osvetljava naš put, već i sila koja nas štiti od zlih uticaja, kao što je pokazano u ovom svetom čudu.
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Na liturgiji u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona, blaženopočivši patrijarh srpski je podsetio da molitva za upokojene nije samo tuga, već i izraz ljubavi, nade i duhovnog zajedništva koje traje kroz vekove.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Godinama je živela u patnji, mučena pokajanjem i tugom, ali kada je ponovo kročila u manastir, pred njom se ukazala Bogorodica i učinila nešto što će zauvek ostati urezano u njenom srcu.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.