OVIH 7 DŽAMIJA SU NAJSVETIJE ZA MUSLIMANE: Veruje se da se iz jedne Muhamed izdigao u nebo, a u drugoj postavio kamen temeljac
One igraju važnu ulogu u životu svakog muslimana.
Tokom ovog svetog meseca, muslimani se odriču hrane i pića od svitanja do zalaska sunca , ali i traže unutrašnji mir, pomirenje i bliskost s Alahom, posvećeni saosećanju, ljubavi i dobroti prema bližnjem.
Za muslimanske vernike širom sveta, 1. marta počeo je Ramazan – sveti mesec posvećen postu, molitvi, milosti i praštanju. Zvanično, ovaj sveti mesec počinje prethodne večeri nakon zalaska sunca, jer po islamskom kalendaru novi dan započinje s akšam-namazom.
Ramazan nije samo vreme kada se muslimani odriču hrane i pića, već i prilika za duhovnu obnovu, samoproučavanje i približavanje Alahu. Ovaj mesec, koji traje 29 dana, donosi posebnu bliskost sa Stvoriteljem i podseća na vrednosti kao što su saosećanje, velikodušnost i ljubav prema bližnjem.
Ramazanski post, jedan od temelja islama, obavezuje svakog odraslog, zdravog muslimana da se tokom dana, od zore do zalaska sunca, potpuno uzdrži od jela, pića i telesnih zadovoljstava. Ovaj post nije samo fizičko odricanje, već i duhovno čišćenje, kroz koje vernici nastoje postići unutrašnji mir i oproštaj od grehova. Ramazan je i mesec kada je započeta objava Kurana, pre više od 1.400 godina, što ga čini posebno značajnim za sve muslimane.

Pored posta, Ramazan je i vreme kada se povećavaju dobrotvorne aktivnosti. U mnogim delovima sveta organizuju se ramazanski paketi s osnovnim namirnicama kako bi se pomoglo onima koji nisu u mogućnosti da obezbede iftar – večernji obrok koji se deli s porodicom, prijateljima i nepoznatima. Pomaganje ugroženima i nahranjivanje gladnih smatraju se posebno plemenitim delima u ovom svetom mesecu.
Iako je Ramazan mesec strpljenja i samodiscipline, on je i vreme kada se muslimani podsećaju na važnost praštanja. Ovaj mesec pruža priliku za pomirenje, obnavljanje veza s najbližima i oproštaj onima koji su im naneli nepravdu. Cilj je da muslimani Ramazan završe s čistom dušom, zdravim telom i oproštenim gresima.
Bajram, koji se slavi na kraju meseca, označava trenutak zajedništva, radosti i slavlje pobede nad sopstvenim slabostima. Ove godine, Ramazanski bajram pada 30. marta, kada će muslimani širom sveta obeležiti jedan od dva najvažnija islamska praznika. Za sve vernike, Ramazan je više od posta – to je mesec refleksije, molitve i duhovnog pročišćenja.
One igraju važnu ulogu u životu svakog muslimana.
Iako Kuran ne zahteva nošenje kufija, mnogi muškarci ga nose kao znak skromnosti, verske pripadnosti i kulturnog ponosa. U islamskim tradicijama, često je povezan sa skromnošću i posvećenošću.
Istoričarka Betani Hjuz ističe da se muslimani i dalje sećaju godine Hatidžine smrti kao "godine tuge". Na kraju se Muhamed ponovo oženio i ovaj put je bio poligaman.
U islamskom svetu postoje brojna lokalna sveta mesta (Jerusalim, Karbala, Nadžaf, Kom, Kejruan, Mazar-i šarif), ali ona nemaju isti značaj za sve muslimane.
Bajramsku sofru posetio je i novovaroški imam Ismet Bihorac, čestitajući praznik prisutnima.
Bajramom, koji traje tri dana, muslimani širom svijeta obeležavaju kraj ramazana, meseca posta.
Čestitati Bajram nije samo formalnost, već izraz iskrene želje za blagostanjem i srećom, što dodatno jača veze među ljudima različitih verskih i kulturnih pozadina.
Tokom Ramazana, muslimani jedu u dva perioda: pre zore (sahur) i nakon zalaska sunca (iftar).
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Kroz alete 72:25–28, Kuran prikazuje složeni sistem božanske zaštite i uloge poslanika u prenošenju poruka.
U suri El Mulk, ajeti o Milostivom i presušenoj vodi otkrivaju koliko je čovek krhak bez Božije providnosti.
Dok su plamen i dim uništavali sve materijalno, vatrogasci su spasili simbol vere i nade koji je za vlasnike neprocenjiv.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.