Istoričarka Betani Hjuz ističe da se muslimani i dalje sećaju godine Hatidžine smrti kao "godine tuge". Na kraju se Muhamed ponovo oženio i ovaj put je bio poligaman.
Hatidža, žena rođena u šestom veku u današnjoj Saudijskoj Arabiji, bila je cenjena, bogata i moćna osoba, koja je odbila mnoge bračne ponude. Nakon što se udavala dvaput odlučila je da se više neće udavati dok nije upoznala Muhameda, svog trećeg i poslednjeg muža.
Hatidža je prepoznala njegove izuzetne kvalitete, pa je bila ta koja je zaprosila njega, iako je imala 40 godina, dok je on imao 25. Njihov brak nije bio samo ljubavna priča već i temelj nastanka Islama jer je Muhamed ubrzo postao prorok Islama.
Trgovkinja
Robert Hojlend, profesor drevne bliskoistočne istorije, ističe da je teško tačno rekonstruisati Hatidžin život jer su podaci o njoj zapisani mnogo godina nakon njene smrti. Ipak, većina izvora sugeriše da je bila ambiciozna, slobodnog duha i snažne volje. Odbila je da se uda za rođaka, želeći da sama bira partnera.
Hatidža je bila ćerka trgovca, a nakon što je njen otac stradao, preuzela je porodični posao, pokazujući izuzetnu poslovnu snalažljivost, koja će je na kraju odvesti na put koji će promeniti istoriju sveta, a više o tome kako je Hatidže pomogla Muhamedu da uvidi da je prorok u posebnoj vesti.
"Godina tuge"
Schutterstock
Hatidža je učinila sve što je mogla da podrži muža i Islam - ali ona se 619. razbolela i umrla. Nakon 25 godina koje su proveli zajedno Muhamed je bio neutešan.
- Nikad se zapravo nije oporavio od Hatidžine smrti. Ono što je izuzetno u vezi s izvorima iz tog vremena jeste da oni govore o Hatidži kao o Muhamedovom najboljem prijatelju, čak i više nego što su to bili njegovi najbliži pratioci, kao što je Abu Bakar ili Omar - kaže profesor Hojlend.
Istoričarka Betani Hjuz ističe da se muslimani i dalje sećaju godine njene smrti kao "godine tuge". Na kraju se Muhamed ponovo oženio i ovaj put je bio poligaman.
U BBC emisiji Fatima Barkatula, muslimanski učenjak i autorka dečje knjige o Hatidži, kaže da većina onoga što znamo o Hatidži potiče iz hadita - priča, tradicija i izreka o Muhamedovom životu. Njih su prvo prepričavali i sećali ih se Muhamedovi najbliži sledbenici, a zapisani su tek kasnije. Jedna od naratorski hadita bila je Ajša, jedna od kasnijih Muhamedovih supruga, i još jedna žena koja je postala istaknuta figura u Islamu.
- Prorok joj je očigledno ispričao priču o Hatidži, a ona je posle prepričavala šta se desilo na samom početku otkrovenja, kad je on postao prorok - kaže Fatima Barkatula.
Iako Ajša nije lično prisustvovala ovom ranom periodu u Muhamedovom životu, ona je „ozbiljno shvatila dužnost da prenese drugim muslimanima - ono što joj je rečeno, kaže autorka.
Uzor
Schutterstock
Za Foziju Boru, učenje o Hatidžinom istorijatu ključno je za rušenje mita iz ranih muslimanskih zajednica da su žene bile osuđene na kuću. Muhamed nije tražio od Hatidže da prestane da se bavi onim što želi.
Štaviše, kaže ona, islam je davao više prava i važnosti ženama tog vremena.
- Za mene, kao istoričarku i muslimanku, Hatidža je inspirativna ličnost, baš kao i Fatima (jedna od njenih ćerki sa Muhamedom) i Ajša, između ostalih žena - kaže Fozija Bora.
- One su bile intelektualke, politički aktivne, i odigrale su važnu ulogu u širenju vere i oblikovanju islamskog društva."
- Za mene je predivno, kaže Bora, "što mogu da predajem svojim studentima, bilo da su vernici ili ne, o ovim ženama" - piše BBC.
Građena je od kamena, s masivnim zidovima s malo otvora. Sa spoljne severozapadne strane postavljen je minaret, uska kula kupastog krova, sa kružnom terasom pri vrhu.
Muslimanske žene širom sveta nose različite vrste odeće – dok jedne hidžabom pokrivaju glavu, kosu i vrat, neke nose nikab od glave do pete sa otvorom za oči ili, pak, burku koja nema čak ni takav otvor, već samo jedva prozirnu mrežicu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Podaci sa popisa iz 2023. pokazuju pad udela islamskog stanovništva ispod polovine, dok crkveni izvori ukazuju na rast broja pravoslavnih vernika i otvaraju pitanja o dubljim promenama u zemlji.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Otac Čad Riperger tvrdi da bi digitalna kontrola mogla da određuje ko ima pristup novcu i osnovnim uslovima života, uz ocenu da se stvaraju okolnosti opisane u drevnim biblijskim proročanstvima.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.