Istoričarka Betani Hjuz ističe da se muslimani i dalje sećaju godine Hatidžine smrti kao "godine tuge". Na kraju se Muhamed ponovo oženio i ovaj put je bio poligaman.
Hatidža, žena rođena u šestom veku u današnjoj Saudijskoj Arabiji, bila je cenjena, bogata i moćna osoba, koja je odbila mnoge bračne ponude. Nakon što se udavala dvaput odlučila je da se više neće udavati dok nije upoznala Muhameda, svog trećeg i poslednjeg muža.
Hatidža je prepoznala njegove izuzetne kvalitete, pa je bila ta koja je zaprosila njega, iako je imala 40 godina, dok je on imao 25. Njihov brak nije bio samo ljubavna priča već i temelj nastanka Islama jer je Muhamed ubrzo postao prorok Islama.
Trgovkinja
Robert Hojlend, profesor drevne bliskoistočne istorije, ističe da je teško tačno rekonstruisati Hatidžin život jer su podaci o njoj zapisani mnogo godina nakon njene smrti. Ipak, većina izvora sugeriše da je bila ambiciozna, slobodnog duha i snažne volje. Odbila je da se uda za rođaka, želeći da sama bira partnera.
Hatidža je bila ćerka trgovca, a nakon što je njen otac stradao, preuzela je porodični posao, pokazujući izuzetnu poslovnu snalažljivost, koja će je na kraju odvesti na put koji će promeniti istoriju sveta, a više o tome kako je Hatidže pomogla Muhamedu da uvidi da je prorok u posebnoj vesti.
"Godina tuge"
Schutterstock
Hatidža je učinila sve što je mogla da podrži muža i Islam - ali ona se 619. razbolela i umrla. Nakon 25 godina koje su proveli zajedno Muhamed je bio neutešan.
- Nikad se zapravo nije oporavio od Hatidžine smrti. Ono što je izuzetno u vezi s izvorima iz tog vremena jeste da oni govore o Hatidži kao o Muhamedovom najboljem prijatelju, čak i više nego što su to bili njegovi najbliži pratioci, kao što je Abu Bakar ili Omar - kaže profesor Hojlend.
Istoričarka Betani Hjuz ističe da se muslimani i dalje sećaju godine njene smrti kao "godine tuge". Na kraju se Muhamed ponovo oženio i ovaj put je bio poligaman.
U BBC emisiji Fatima Barkatula, muslimanski učenjak i autorka dečje knjige o Hatidži, kaže da većina onoga što znamo o Hatidži potiče iz hadita - priča, tradicija i izreka o Muhamedovom životu. Njih su prvo prepričavali i sećali ih se Muhamedovi najbliži sledbenici, a zapisani su tek kasnije. Jedna od naratorski hadita bila je Ajša, jedna od kasnijih Muhamedovih supruga, i još jedna žena koja je postala istaknuta figura u Islamu.
- Prorok joj je očigledno ispričao priču o Hatidži, a ona je posle prepričavala šta se desilo na samom početku otkrovenja, kad je on postao prorok - kaže Fatima Barkatula.
Iako Ajša nije lično prisustvovala ovom ranom periodu u Muhamedovom životu, ona je „ozbiljno shvatila dužnost da prenese drugim muslimanima - ono što joj je rečeno, kaže autorka.
Uzor
Schutterstock
Za Foziju Boru, učenje o Hatidžinom istorijatu ključno je za rušenje mita iz ranih muslimanskih zajednica da su žene bile osuđene na kuću. Muhamed nije tražio od Hatidže da prestane da se bavi onim što želi.
Štaviše, kaže ona, islam je davao više prava i važnosti ženama tog vremena.
- Za mene, kao istoričarku i muslimanku, Hatidža je inspirativna ličnost, baš kao i Fatima (jedna od njenih ćerki sa Muhamedom) i Ajša, između ostalih žena - kaže Fozija Bora.
- One su bile intelektualke, politički aktivne, i odigrale su važnu ulogu u širenju vere i oblikovanju islamskog društva."
- Za mene je predivno, kaže Bora, "što mogu da predajem svojim studentima, bilo da su vernici ili ne, o ovim ženama" - piše BBC.
Građena je od kamena, s masivnim zidovima s malo otvora. Sa spoljne severozapadne strane postavljen je minaret, uska kula kupastog krova, sa kružnom terasom pri vrhu.
Muslimanske žene širom sveta nose različite vrste odeće – dok jedne hidžabom pokrivaju glavu, kosu i vrat, neke nose nikab od glave do pete sa otvorom za oči ili, pak, burku koja nema čak ni takav otvor, već samo jedva prozirnu mrežicu.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Od čišćenja doma i odlaska na mezarja do kurbana i porodičnih okupljanja: objašnjenja koja otkrivaju kako se kroz svakodnevne običaje čuva duh praznika i prenosi kroz generacije.
Dok se muslimanski vernici pripremaju za četiri dana molitve, okupljanja i pomaganja siromašnima, verske vođe Islamske zajednice Srbije pozvale su na međusobno poštovanje, razumevanje i slogu muslimana i hrišćana u Srbiji.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.