ŠTA SU POSLEDNJA VREMENA I KADA ĆE DOĆI DO SMAKA SVETA: Otac Goran Kovačević o pitanju koje plaši čovečanstvo
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
Od listova kojima su se Adam i Eva pokrili nakon prvog greha, preko drveća u čijoj su hladovini pravednici tražili mir, do Hristove poruke o duhovnom plodu – smokva u Bibliji nosi duboku simboliku i suštinske pouke za svakog vernika.
Među mnoštvom biljaka koje se pominju u Svetom Pismu, jedno stablo zauzima posebno mesto, protkano božanskim značenjem i dubokom simbolikom. To je smokva, biljka koja se u Bibliji pominje više od pedeset puta, od Knjige Postanja do Jevanđelja, noseći u sebi priču o padu i pokajanju, o osudi i spasenju, o zemlji i nebu.
Od Rajskog vrta do Zakhejevog pokajanja
Prvo pominjanje smokve nalazi se u priči o Adamu i Evi. Nakon što su okusili plod sa Drveta poznanja dobra i zla, spoznali su svoju golotinju i prekrili je smokvinim lišćem. Ovaj trenutak nije tek puki detalj iz drevne priče, već duboka metafora ljudske prirode – otkriće greha i potraga za zaklonom. Zanimljivo je da pojedini Sveti Oci smatraju da zabranjeni plod nije bila jabuka, već upravo smokva, što joj daje još dublju simboliku u hrišćanskoj teologiji.
Smokva se ponovo pojavljuje u Jevanđelju po Luki u priči o Zakheju, cariniku koji se popeo na smokvu da bi video Hrista. Ova scena otkriva smokvu kao mesto pokajanja i duhovnog uzdizanja. Dok su Adam i Eva koristili smokvino lišće da sakriju svoju golotinju i odvoje se od Boga, Zakhej koristi smokvu da bi se uzdigao ka Hristu. Njegova želja više nije telesna i grešna, već duhovna i spasonosna. On se ne krije od Boga, već mu hita u susret.
Simbol plodnosti i duha
U antičkom svetu smokva je bila simbol obilja i plodnosti. Rimljani su je smatrali znakom prosperiteta, Egipćani su je nazivali Drvetom života, a u drevnoj Palestini bila je jedno od najznačajnijih stabala. U Starom zavetu, smokva se spominje kao dokaz plodnosti Obećane zemlje, koju Mojsijevi izvidnici donose kao znak Božijeg blagoslova. Njeno mesto u svakodnevnom životu bilo je nezamenljivo – koristila se kao hrana, lek i duhovni simbol.
Ali, smokva nije uvek znak blagoslova. Jevanđelja nam prenose epizodu u kojoj Hristos proklinje neplodnu smokvu. Ovaj čin nije samo izraz Njegovog razočaranja već nosi snažnu duhovnu poruku. Smokva sa bujnim lišćem, ali bez ploda, predstavlja duhovnu jalovost – religioznost bez vere, zakon bez ljubavi, formu bez suštine. To je upozorenje na opasnost spoljašnje pobožnosti bez unutrašnje promene.
Znamenje vremena
Jedan od najupećatljivijih trenutaka u Novom zavetu vezanih za smokvu jeste Hristovo upozorenje o znacima poslednjih vremena. U priči o smokvi, Gospod uči svoje učenike da posmatraju njeno lišće i plod kao pokazatelje dolaska leta, isto kao što trebaju prepoznati znakove vremena kada se približi kraj sveta. Smokva tako postaje simbol duhovne budnosti i spremnosti za dolazak Carstva nebeskog.
U ranohrišćanskoj umetnosti smokva i loza često su se prikazivale zajedno, simbolizujući rajski mir i harmoniju. Pod njenim granama, u senovitim vrtovima, odvijale su se važne biblijske scene, dok su u kasnijim vekovima smokvini listovi postali sinonim za pokrivanje ljudske nagosti u umetnosti i skulpturi.
Duhovna pouka smokve
U knjizi Priča Solomonovih zapisano je: "Ko neguje smokvu, ješće roda njenog." Ove reči podsećaju nas na važnost duhovne pažnje i brige. Smokva raste polako, pušta korenje duboko, traži skrivene izvore vode. Tako je i sa duhovnim životom – on zahteva posvećenost, ustrajnost i povezanost sa Bogom.
Kao drvo bogato simbolikom, smokva ostaje jedan od najmoćnijih biblijskih znakova. Ona spaja rajsku sreću i pad u greh, pokajanje i ponovno rađanje, plodnost i osudu, prolaznost i večni život. Pod njenim granama otkrivaju se tajne spasenja, dok njen plod nosi ukus božanske ljubavi.
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena". Otac Venijamin iguman je manastira Preobraženje već 51 godinu i bez ustezanja govori o duhovnoj lenjosti, ispravnom putu ka Bogu i odgovornosti onih koji vode narod ka spasenju. U svetu gde su se pravila odevanja izmenila, malo ko zna da Biblija strogo zabranjuje nošenje odeće suprotnog pola. Arhimandrit Sava upozorava na značaj ove zapovesti i objašnjava zašto njeno zanemarivanje može imati ozbiljne duhovne posledice. Ova jednostavna, ali bogata poslastica od suvih smokava, grožđa i oraha idealna je za dane posta na vodi – bez šećera, brašna i ulja, a puna prirodne slasti i hranljivih sastojaka.
ŠTA SU POSLEDNJA VREMENA I KADA ĆE DOĆI DO SMAKA SVETA: Otac Goran Kovačević o pitanju koje plaši čovečanstvo
"BIĆE SVE TEŽE!": Upozorenje najstarijeg arhimandrita Srpske pravoslavne crkve u vremenu velikih iskušenja (VIDEO)
MNOGI KRŠE OVU BOŽIJU ZAPOVEST, JER NE ZNAJU DA POSTOJI: Arhimandrit Sava upozorava da žene posebno čine greh iz neznanja
BIBLIJSKI KOLAČ KOJI SU JELI PROROCI, CAREVI I PUTNICI: Tajni sastojci ovu drevnu poslasticu čine zdravom, hranjivom i neodoljivom
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
Pratite kalendar dana na vodi, ulju i ribi, otkrijte praktične recepte za doručak, ručak i večeru i produbite svoje duhovno iskustvo tokom ovog svetog perioda.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
U Lekelu kod Tepelena, na jugu Albanije, vatrena stihija pretvorila je u pepeo pravoslavni hram iz 1800, dok su eksplozije bombi unele dodatnu paniku među meštane koji su bežali iz svojih domova.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
U Lekelu kod Tepelena, na jugu Albanije, vatrena stihija pretvorila je u pepeo pravoslavni hram iz 1800, dok su eksplozije bombi unele dodatnu paniku među meštane koji su bežali iz svojih domova.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Kako biste pozdravili Isusa na Nebu?
Prema istraživanju naučnika s Harvarda Džeralda Štajnahera, postoje putne isprave koje ukazuju da je Vatikan pomogao nacistima da odu u Južnu Ameriku.
Taj 3. maj 2023. promenio je sve - u životima porodica nastradalih, u obrazovnom sistemu, ali i u društvenoj svesti o bezbednosti, roditeljstvu i mentalnom zdravlju mladih.
U besedi za 9. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da nas očekuje trenutak koji će zauvek razdvojiti pravedne od nepravednih, radost od žalosti, svetlost od tame — i da nas taj čas može zateći nespremne.
Himna koju je napisao Sveti Nektarije Eginski nakon nebeskog ukazanja Djeve Marije donosi duhovnu snagu u borbi sa životnim olujama i nedaćama.