KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU GREŠNIH MISLI I POČINJENOG GREHA? Sveštenik objasnio da nije svaka rđava pomisao za Božju kaznu
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
U svetu gde su se pravila odevanja izmenila, malo ko zna da Biblija strogo zabranjuje nošenje odeće suprotnog pola. Arhimandrit Sava upozorava na značaj ove zapovesti i objašnjava zašto njeno zanemarivanje može imati ozbiljne duhovne posledice.
U vremenu kada se duhovnost sve češće posmatra kroz prizmu lične interpretacije, događa se da i oni najrevnosniji vernici nesvesno krše Božije zapovesti. Jedna od njih, o kojoj se retko govori, tiče se odevanja, a njeno zanemarivanje može imati ozbiljne posledice po duhovni život vernika.
Na to upozorava arhimandrit Sava (Agioreitis), podsećajući na reči Starog zaveta:
- Danas je postalo moderno da se krši Božija zapovest koja kaže da muškarci ne treba da nose žensku odeću, niti žene mušku. Znate li da postoji takva zapovest? Ponekad se ponašamo kao da je ne znamo. Postoji. I to još od Starog zaveta. Već u Ponovljenom zakonu stoji Božiji zakon koji zabranjuje muškarcima da nose žensku odeću i ženama mušku.

Uprkos jasnom biblijskom upozorenju, savremene društvene norme donele su promene koje su dovele do toga da se ova zapovest gotovo zaboravi. Mnogi vernici, naročito žene, svakodnevno je prekrše, nesvesni da time mogu udaljiti sebe od Božije milosti.
- One devojke i žene koje, recimo, iz stida i straha od podrugljivih komentara na univerzitetima ili na poslu nose pantalone, iako u srcu veruju u Boga i žele da ispunjavaju Njegovu volju – ali se ipak prikazuju kao da nisu verujuće – neka ne misle da ta zapovest nije važna - istakao je arhimandrit Sava.
U današnje vreme, kada se granice između muškog i ženskog odevanja sve više brišu, lako je prevideti značaj ove zapovesti. Ali, prema rečima arhimandrita Save, kršenje makar i jedne Božije zapovesti nosi sa sobom ozbiljnu odgovornost.
- Kršenje čak i jedne zapovesti čini čoveka Božijim neprijateljem. Pazite, čak i jedna zapovest može vas učiniti Božijim protivnikom ako je ne poštujete. Zato, gde god uočimo licemerje, treba da se protiv njega borimo i pre svega da ga pronađemo u sebi.
Ovo upozorenje nije usmereno samo na pojedince koji krše zapovest, već i na one koji olako osuđuju druge, zaboravljajući sopstvenu odgovornost pred Bogom.
- A onima koji vole da osuđuju druge i govore: "Zar si ti hrišćanin, a ovako se ponašaš?" – njima treba reći: nije važno šta oni pričaju. Važno je da sam preispitaš svoje postupke i vidiš da li su u skladu sa Božijom voljom. Jer mnoge stvari koje ljudi danas nazivaju hrišćanskim, zapravo to nisu. A ipak žele da ih i ti, kao hrišćanin, prihvatiš - zaključuje arhimandrit Sava.
Njegove reči podsticaj su na dublje razmišljanje o svakodnevnim postupcima i njihovom usklađivanju sa Božijom voljom. Dokle god postoji neznanje, postoji i opasnost od duhovnog stranputice. Zato je na svakom verniku da preispita svoje postupke i, u svetlu svetopisamskih učenja, pronađe put koji vodi ka spasenju.
Sedam smrtnih grehova predstavlja jednu od najvažnijih okosnica hrišćanskog učenja i hrišćanske teologije.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
Otac Venijamin iguman je manastira Preobraženje već 51 godinu i bez ustezanja govori o duhovnoj lenjosti, ispravnom putu ka Bogu i odgovornosti onih koji vode narod ka spasenju.
Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Kako prihvatiti nepravdu, izbeći osvetu i pronaći unutrašnju snagu - saznajte kroz pouke jednog od najvećih učitelja Crkve.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu šeste sedmice po Duhovima otkriva surovu realnost o iskupljenju koje se ne može kupiti ni zlatom ni srebrom, već samo Hristovom krvlju.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.