OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
U pravoslavnoj duhovnosti postoji suptilna, ali izuzetno značajna razlika između pojmova „duhovnik“ i „duhovni otac“. Ova razlika nije samo terminološka, već se tiče suštinske dinamike duhovnog rukovođenja i odnosa između sveštenika i vernika.
Protojerej Vladimir Vorobjev istakao je da se duhovnikom najčešće naziva sveštenik kod koga se neko redovno ispoveda. To, međutim, ne znači nužno da je on i duhovni otac tog vernika. Ispovednik je onaj koji sluša ispovest i daje savete, ali duhovni otac je mnogo više od toga – on preuzima na sebe podvig rukovođenja dušom koja mu je poverena, postaje svedok njenog preobraženja i vodi je ka Hristu.
Kao što je telesni otac onaj koji daje fizički život detetu, tako je i duhovni otac onaj kroz koga se rađa novi, duhovni život. Postoji mnogo primera kada neko iz neverja priđe veri pod uticajem određenog sveštenika, krsti se, primi duhovno učenje i ostane pod njegovim rukovođenjem. U tom slučaju, taj sveštenik postaje njegov duhovni otac, jer je njegov dolazak u veru i preobražaj direktno povezan s njegovim pastirskim delovanjem.
Protojerej Vorobjev napominje:
- Duhovni otac je sveštenik ili monah koji je u životu svog duhovnog čeda iz nekog razloga zauzeo posebno mesto, zbog čega se njegov život kardinalno izmenio. Očigledno je da je Gospod preko njega darovao tom duhovnom čedu posebnu blagodat.“
Duhovni otac se ne bira olako – to je proces koji iziskuje mnogo molitve, truda i unutrašnje spremnosti da se prihvati takav odnos.
- Imati takvog oca, koji te voli, moli se neprekidno za tebe, strada zajedno s tobom, preživljava tvoja iskušenja i uzima na sebe brigu o tebi, veliki je Božiji dar - kaže protojerej Vorobjev.
Važno je razumeti da čovek ne postaje duhovno čedo formalno. Da bi neko bio duhovno čedo, potrebno je da poseduje duboko poverenje, ljubav prema pastiru u Hristovo ime i spremnost na poslušanje. Poslušanje nije ropstvo, već sredstvo duhovnog uzrastanja kroz samoodricanje i savladavanje sopstvenih strasti. Protojerej Vorobjev naglašava:
- Svog duhovnog oca možete neposlušati samo u jednom slučaju – ukoliko on počne da govori nešto što protivureči vašoj savesti, jer je savest Božiji glas u duši čoveka.
Još jedna važna razlika između duhovnika i duhovnog oca ogleda se u mogućnosti duhovnog preobražaja. Dok je duhovnik pre svega službenik koji prima ispovesti i daje duhovne savete, duhovni otac je onaj preko koga se projavljuje Božija volja. Protojerej Vorobjev ističe da su najviši oblik duhovnog očinstva dostigli starci – podvižnici koji su svojim podvigom stekli poseban dar spoznaje Božije volje. Međutim, Božija volja može se projavljivati i kroz običnog duhovnog oca, ukoliko se on i njegovo duhovno čedo iskreno mole za to.
U pravoslavnoj tradiciji duhovnik je mogao biti samo iskusni sveštenik koji je za to dobijao posebno rukopoloženje episkopa, dok u nekim pravoslavnim zemljama taj običaj nije zaživeo zbog istorijskih okolnosti. Ipak, suština duhovnog rukovođenja ostaje nepromenjena – prava ispovest i istinsko duhovno očinstvo moraju biti zasnovani na poverenju, ljubavi u Hristu i poslušnosti.
Svaki pravoslavni vernik treba da se moli za dar pravog duhovnog oca, jer je to, kako protojerej Vladimir Vorobjev kaže:
- Duhovni otac vas najdirektnije i najpouzdanije vodi ka spasenju.
Duhovni otac nije samo sveštenik koji sluša ispovest, već onaj koji nosi duhovno čedo u srcu, molitveno ga prati i vodi kroz iskušenja, oslanjajući se na božansku milost i ljubav prema Hristu.
- U metodama traganja za duhovnikom takođe nema strogog crkvenog propisa. Duh diše gde hoće - zaključuje otac Vladimir.
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti. Ljudi često traže duhovne autoritete da im kažu šta da rade, ali prava potraga za Božijom voljom podrazumeva mnogo dublju promenu – odricanje od sopstvene volje i potpuno pouzdanje u Boga. Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
DA LI JE MOGUĆE ISPOVEDITI SE PREKO INTERNETA: Sveštenik rešio svaku dilemu i baš iznenadio
KAKO SAZNATI BOŽIJU VOLJU KADA STE PRED SUDBONOSNIM DILEMAMA: Anatolij Badanov otkriva kako da prepoznamo znakove Gospodnje
IMA LI IMA SVRHE ISPOVEST AKO SE GREH IZNOVA PONAVLJA: Sveštenik dao poprilično iznenađujući odgovor
Poslušanje se ne doživljava kao gubitak lične slobode, već kao sredstvo za oslobađanje od svojih grešnih težnji i strasti.
Brige nas razaraju iznutra, a jedan od najvećih srpskih duhovnika 20. veka govorio je da je rešenje jednostavnije nego što mislimo.
Poučna priča iz "Gerontikona" otkriva zašto je veliki podvižnik smatrao da mu je njegov skromni učenik dovoljan i kako ova drevna mudrost može promeniti naše odnose s bližnjima.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Jedan od najvećih Svetih Otaca otkriva kako nezasitnost uništava dušu i zašto ni najveće bogatstvo ne donosi istinsku sreću.
U petak devedesetjednogodišnji nastojatelj manastira Svete Katarine se povlači sa funkcije, nakon burnih dana, međunarodnih pritisaka i unutrašnjih sukoba oko budućnosti jedne od najvažnijih pravoslavnih svetinja.
Moramo da naučimo da se borimo i da stražimo nad mislima, kaže otac Serafim.
Iskušenja dolaze u raznim oblicima – kroz bolest, gubitke, nepravde, unutrašnje sumnje ili spoljašnje pritiske.
Dok je služio veličanstvenu misu na Trgu Svetog Petra, svetitelj je pokazao spontanost i ljudskost u trenutku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Obe uče da postoji samo jedan Bog i da su ljudi najuzvišenija stvorenja na zemlji, sposobna i za dobro i za zlo.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Vladika Nikolaj nas u svojoj besedi za 14. pondeljak po Duhovima vodi nas kroz svaki šamar, svaku pogrdu i svaki udarac Gospoda, otkrivajući neosporivu moć Božjeg promisla i prisutnost koja sve vidi – spolja i iznutra.
Svetogorski oci preporučuju molitvu koju mališani mogu izgovarati svake večeri – donosi im zaštitu, unutrašnji mir i duhovni razvoj.