U svakodnevnom životu često pokušavamo da sudimo o ljudima: da li su iskreni ili lukavi, dobri ili zli. Međutim, zavaravaju sami sebe oni koji sa samopouzdanjem tvrde da dobro poznaju ljude i zato ne dozvoljavaju da budu prevareni. Ko može znati kakav duh deluje u svakom čoveku? Često mislimo da ljude možemo potpuno razumeti, ali pravoslavno iskustvo nas uči da je istinsko raspoznavanje ljudskih duša mnogo dublje od spoljašnjeg utiska. Čovek koji misli da poznaje sve oko sebe lako može ostati u zabludi – jer samo Bog poznaje tajne srca.
Duhovni život otkriva ljudsku narav onima koji se sami trude da budu pravedni. Čovek telesni ne može razumeti blagoslov i radost koju duša doživljava kroz molitvu i vežbu vrline. On vidi samo zemaljske užitke i smatra da su budući duhovni blagoslovi iluzija. Duhovni čovek, međutim, iskustveno poznaje blagoslov koji oseća pravedna duša, jer njegovo srce već sada naslućuje Buduće Blaženstvo - govorio je Sveti Jovan Kronštatski.
On je podsećao i na to da duhovna čistoća srca omogućava razaznavanje greha i zla:
- Beli peškir se veoma lako zaprlja, dok na crnoj odeći, kada se zaprlja, mrlje nisu vidljive. Isto je i sa dušom. Čista duša, koja je izbeljena pokajanjem, odmah shvata kada joj se približava greh, dok druga, koja živi u grehu, ne shvata kako grehovi dolaze jedan za drugim i nadvladavaju je.
No, ni svetost ne znači da ćemo moći razumeti sve ljude ili njihove postupke:
- Ne otvaraj usta i srce svakome; od hiljadu ljudi, samo jedan će te razumeti - upozoravao je Sveti Serafim Sarovski
Svetitelji takođe greše u prosuđivanju ljudi
Čak i veliki svetitelji su ponekad grešili u prosuđivanju ljudi.
- Nije naša krivica što ne možemo prepoznati lukavstvo nekog čoveka. Samo Bog poznaje tajne srca ljudi. Njegove nam zapovesti kažu da otvaramo svoja srca s očinskom ljubavlju prema svima koji nam dolaze - isticao je Sveti Nikolaj Ohridski i Žički.
Život pokazuje istinu kroz neobične znakove
I najjednostavniji znakovi mogu biti dokaz istinskog ljudskog srca. Ponekad život pokazuje istinu kroz neobične načine:
- Pas me razume, ljudi ne - govorio je Sveti Gavrilo Gruzijski
A ava Ilija je govorio:
- Video sam nekoga kako stavlja posudu vina pod pazuh. I da bih osramotio demone, da je to bila obmana a ne stvarnost, rekoh bratu: –Ustani i podigni mi to.– Kada je podigao svoj ogrtač, pokazalo se da ispod pazuha nije bilo ničega. Ovo sam naveo da pokažem: čak i kada vidite ili čujete nešto svojim očima, ne poverujte odmah. Još više, budite pažljivi prema mislima, razmišljanjima i namerama, znajući da demoni to sade u dušu da je iskrivljuju, da misli ono što joj šteti i da udalje um od naših grehova i od Boga.
Duhovno prosuđivanje i čistota srca
Na kraju, svetitelji nas uče da je istinsko raspoznavanje ljudi moguće samo kroz duhovni život i čistotu srca:
- Čovek može razumeti nekoga ko je u nižem duhovnom stanju. Ali ne može razumeti onoga ko je u višem duhovnom stanju od njega - uči nas Sveti Jefrem Katoonik
- Tri stvari ne mogu razumeti: 1) Veru bez dogme, 2) Hrišćanstvo van Crkve i 3) Hrišćanstvo bez asketizma - upozorava Sveti Sofronije Eseksi
- Kada imam čisto srce i zajedništvo s Bogom, tada bivam obdaren milošću i mogu videti i srce drugog. Razumem da je taj neko obdaren, dok drugi nosi u sebi lukavost, misli i grehe. Vidim čak i njegovo detinjstvo, rođenje. Sve se ogleda u ogledalu mog srca. To je dar, duhovni, koji prima čist čovek - uči nas Starac Emilijan.
Iako se na prvi pogled činimo sposobnim da sudimo o ljudima, svetitelji nas uče da samo kroz čistotu srca, molitvu i duhovni život možemo približno raspoznati pravu prirodu čoveka. Istinska mudrost nije u brzom prosuđivanju, već u strpljivosti, duhovnoj osetljivosti i otvaranju srca s ljubavlju prema svima. U svetu prepunom površnih procena, ovo je lekcija koja nas poziva na istinsku introspektivnu mudrost.