TANJUG/ STRAHINJA AĆIMOVIĆ/ bgKupanje u fontanama u Parizu
Istraživački centar Pew objavio je da najveći pad beleže hrišćanstvo i budizam, dok raste broj onih koji se više ne prepoznaju ni u jednoj religiji. U nekim zemljama, odnos novih i bivših vernika postaje dramatično neuravnotežen.
Prema nedavnom istraživanju koje je sproveo američki istraživački centar "Pew" u 36 zemalja širom sveta, više od 20% odraslih napustilo je versku tradiciju u kojoj su odrastali. Ova pojava naziva se „promena vere“. Rezultati istraživanja pokazuju da u svetu opada broj hrišćana i budista, dok raste broj onih koji se ne poistovećuju ni sa jednom konkretnom religijom, prenosi portal Christian Post.
Fenomen „promene vere“ ogleda se u tome da ljudi između detinjstva i zrelosti menjaju svoju versku pripadnost. To može značiti potpuno napuštanje vere ili prelazak u drugu religiju (u ovom istraživanju nisu uzimani u obzir prelazi iz jedne grane religije u drugu unutar iste veroispovesti, na primer iz protestantizma u katolicizam ili iz sunitskog u šiitski islam).
U pojedinim državama, kao što su Indija, Izrael, Nigerija i Tajland, beleži se izuzetno visok nivo verske postojanosti – najmanje 95% stanovnika ostaje u veri u kojoj su odrasli. Suprotno tome, u drugim delovima sveta – posebno u Istočnoj Aziji, Zapadnoj Evropi, Severnoj i Latinskoj Americi – uočen je izražen verski nestalitet.
Schutterstock
Polovina odraslih stanovnika Južne Koreje napustila je veru u kojoj je vaspitana. Isto je učinilo 36% odraslih u Holandiji, 28% u Sjedinjenim Američkim Državama i 21% u Brazilu. U mnogim slučajevima, ti ljudi se izjašnjavaju kao ateisti, agnostici ili se jednostavno deklarišu kao „nereligiozni“.
U Švedskoj, 29% odraslih koji su vaspitavani u hrišćanskoj veri danas se izjašnjava kao nereligiozno. U Nemačkoj je odnos onih koji su napustili hrišćanstvo i onih koji su mu pristupili 19,7 prema 1 – što znači da na skoro 20 ljudi koji su se u odraslom dobu udaljili od vere u Hrista dolazi samo jedan novi član Crkve.
Ipak, uprkos ovoj zabrinjavajućoj tendenciji, postoje i izuzeci. Tako, u Singapuru hrišćanstvo beleži blagi porast: na jednog čoveka koji ga napušta dolaze 3,2 koji mu pristupaju. U pojedinim zemljama, poput Nigerije, odnos je uravnotežen – približno isti broj odraslih ljudi napušta i prihvata hrišćanstvo.
Budizam takođe beleži znatan pad broja sledbenika u nekim zemljama. U Japanu, 23% odraslih koji su vaspitavani u budističkoj veri više se ne identifikuje ni sa jednom religijom, dok je u Južnoj Koreji taj procenat 13%.
Schutterstock/Gualberto Becerra
Kupanje u fontanama u Parizu
Autori istraživanja primećuju i suprotan trend – u nekim zemljama odrasli ljudi koji su odrastali bez ikakvog verskog obrazovanja kasnije su se obratili veri i sada se identifikuju sa nekom religijom. Na primer, u Južnoj Koreji čak 9% odraslih (najviši procenat među zemljama obuhvaćenim istraživanjem) nije imalo nikakav verski odgoj, ali su se u zrelom dobu obratili – najčešće hrišćanstvu.
Uprkos svemu, hrišćanstvo i dalje ostaje religija sa najvećim brojem sledbenika u svetu, kao i dominantan ili istorijski uticajan verski i kulturni činilac u 25 od 36 ispitanih zemalja. Islam, kao druga najrasprostranjenija religija, preovlađuje u šest zemalja iz uzorka, uključujući Bangladeš, Indoneziju i Tursku. S druge strane, oni koji su vaspitavani u hinduizmu i judaizmu – religijama koje dominiraju samo u po jednoj zemlji (Indiji i Izraelu) – pokazuju najmanju sklonost ka napuštanju vere svojih predaka.
Ovaj čin, koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama, mnogima je bio podsetnik na zajedništvo i solidarnost koje su nekada bile karakteristične za ovo podneblje.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U trenucima najveće patnje, porodica Brasko pretvara tugu u svetlost – kapela posvećena njihovoj ćerci postaje simbol nepokolebljive vere i ljubavi koja neće biti zaboravljena.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Studija pod nazivom Globalna verska slika, objavljena u ponedeljak 9. juna, drugo je izdanje ovog demografskog izveštaja o religijama, koje "Pew Research Center" sprovodi od 2010. godine.
Oboje su živeli u nevinosti sve dok Eva nije podlegla iskušenju zlog zmijskog zavodnika i okusila zabranjeni plod, a zatim joj se pridružio i Adam. Tada su spoznali svoju nagost i prekrili se smokvinim lišćem.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.