TANJUG/ STRAHINJA AĆIMOVIĆ/ bgKupanje u fontanama u Parizu
Istraživački centar Pew objavio je da najveći pad beleže hrišćanstvo i budizam, dok raste broj onih koji se više ne prepoznaju ni u jednoj religiji. U nekim zemljama, odnos novih i bivših vernika postaje dramatično neuravnotežen.
Prema nedavnom istraživanju koje je sproveo američki istraživački centar "Pew" u 36 zemalja širom sveta, više od 20% odraslih napustilo je versku tradiciju u kojoj su odrastali. Ova pojava naziva se „promena vere“. Rezultati istraživanja pokazuju da u svetu opada broj hrišćana i budista, dok raste broj onih koji se ne poistovećuju ni sa jednom konkretnom religijom, prenosi portal Christian Post.
Fenomen „promene vere“ ogleda se u tome da ljudi između detinjstva i zrelosti menjaju svoju versku pripadnost. To može značiti potpuno napuštanje vere ili prelazak u drugu religiju (u ovom istraživanju nisu uzimani u obzir prelazi iz jedne grane religije u drugu unutar iste veroispovesti, na primer iz protestantizma u katolicizam ili iz sunitskog u šiitski islam).
U pojedinim državama, kao što su Indija, Izrael, Nigerija i Tajland, beleži se izuzetno visok nivo verske postojanosti – najmanje 95% stanovnika ostaje u veri u kojoj su odrasli. Suprotno tome, u drugim delovima sveta – posebno u Istočnoj Aziji, Zapadnoj Evropi, Severnoj i Latinskoj Americi – uočen je izražen verski nestalitet.
Schutterstock
Polovina odraslih stanovnika Južne Koreje napustila je veru u kojoj je vaspitana. Isto je učinilo 36% odraslih u Holandiji, 28% u Sjedinjenim Američkim Državama i 21% u Brazilu. U mnogim slučajevima, ti ljudi se izjašnjavaju kao ateisti, agnostici ili se jednostavno deklarišu kao „nereligiozni“.
U Švedskoj, 29% odraslih koji su vaspitavani u hrišćanskoj veri danas se izjašnjava kao nereligiozno. U Nemačkoj je odnos onih koji su napustili hrišćanstvo i onih koji su mu pristupili 19,7 prema 1 – što znači da na skoro 20 ljudi koji su se u odraslom dobu udaljili od vere u Hrista dolazi samo jedan novi član Crkve.
Ipak, uprkos ovoj zabrinjavajućoj tendenciji, postoje i izuzeci. Tako, u Singapuru hrišćanstvo beleži blagi porast: na jednog čoveka koji ga napušta dolaze 3,2 koji mu pristupaju. U pojedinim zemljama, poput Nigerije, odnos je uravnotežen – približno isti broj odraslih ljudi napušta i prihvata hrišćanstvo.
Budizam takođe beleži znatan pad broja sledbenika u nekim zemljama. U Japanu, 23% odraslih koji su vaspitavani u budističkoj veri više se ne identifikuje ni sa jednom religijom, dok je u Južnoj Koreji taj procenat 13%.
Schutterstock/Gualberto Becerra
Kupanje u fontanama u Parizu
Autori istraživanja primećuju i suprotan trend – u nekim zemljama odrasli ljudi koji su odrastali bez ikakvog verskog obrazovanja kasnije su se obratili veri i sada se identifikuju sa nekom religijom. Na primer, u Južnoj Koreji čak 9% odraslih (najviši procenat među zemljama obuhvaćenim istraživanjem) nije imalo nikakav verski odgoj, ali su se u zrelom dobu obratili – najčešće hrišćanstvu.
Uprkos svemu, hrišćanstvo i dalje ostaje religija sa najvećim brojem sledbenika u svetu, kao i dominantan ili istorijski uticajan verski i kulturni činilac u 25 od 36 ispitanih zemalja. Islam, kao druga najrasprostranjenija religija, preovlađuje u šest zemalja iz uzorka, uključujući Bangladeš, Indoneziju i Tursku. S druge strane, oni koji su vaspitavani u hinduizmu i judaizmu – religijama koje dominiraju samo u po jednoj zemlji (Indiji i Izraelu) – pokazuju najmanju sklonost ka napuštanju vere svojih predaka.
Ovaj čin, koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama, mnogima je bio podsetnik na zajedništvo i solidarnost koje su nekada bile karakteristične za ovo podneblje.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U trenucima najveće patnje, porodica Brasko pretvara tugu u svetlost – kapela posvećena njihovoj ćerci postaje simbol nepokolebljive vere i ljubavi koja neće biti zaboravljena.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Studija pod nazivom Globalna verska slika, objavljena u ponedeljak 9. juna, drugo je izdanje ovog demografskog izveštaja o religijama, koje "Pew Research Center" sprovodi od 2010. godine.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Oboje su živeli u nevinosti sve dok Eva nije podlegla iskušenju zlog zmijskog zavodnika i okusila zabranjeni plod, a zatim joj se pridružio i Adam. Tada su spoznali svoju nagost i prekrili se smokvinim lišćem.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.