U trenucima najveće patnje, porodica Brasko pretvara tugu u svetlost – kapela posvećena njihovoj ćerci postaje simbol nepokolebljive vere i ljubavi koja neće biti zaboravljena.
Porodica Brasko, pravoslavni hrišćani, u tišini i suzama podižu sveto mesto posvećeno svojoj kćeri, osamnaestogodišnjoj Lilijan – Lili, čiji život polako gasne pod nemilosrdnim zagrljajem bolesti. Umesto da tuguju u nemoći, oni su odlučili da tugu preobraze u stvaralaštvo, bol u molitvu, suze u ikonu koja će svetliti kroz buduće vekove.
Lili je dete svetlosti. Od svog detinjstva volela je crkvu, učila o Hristovoj ljubavi i snazi vere. Njen život bio je obeležen plemenitošću i skromnošću, ali i neizmernim iskušenjima. Sa samo šesnaest godina suočila se sa osteosarkomom – teškim oblikom raka kostiju. Borila se neustrašivo, podnoseći bolove koje ni odrasli ne bi mogli da izdrže. Prošla je kroz bezbroj operacija, amputaciju noge, fizičku i emotivnu patnju, ali nikada nije izgubila veru. I onda, kada su mislili da je najteže prošlo, stigla je najstrašnija vest – rak je metastazirao na pluća, a lekari su rekli da joj je preostalo još malo vremena.
Leon Rafael/Shutterstock
Lili je osmislila da kapela ima bele zidove i plavu kupolu, ilistracija
U tom trenutku, porodica nije klonula. Umesto toga, odlučili su da Lili ostave nešto što će nadživeti njeno telo – kapelu, sveto mesto gde će se vekovima slaviti Božije ime i gde će svaki kamen nositi priču o devojci čija je snaga bila nadljudska, čija je ljubav bila bezgranična. Lili je, iako svesna svoje sudbine, želela da učestvuje u ovom poduhvatu. Sa nepokolebljivom verom u srcu, osmislila je izgled kapele: beli zidovi, plavi metalni krov i kupola koja će se uzdizati ka nebu, kao znak uzdizanja duše ka Bogu.
- Ako sada možete da ponudite poklon za sećanje, umesto cveća, Lili će moći da vidi i zna koliko je voljena i podržana u njenim poslednjim danima. Molim vas, nemojte čekati dok ne umre. Njena porodica ponizno traži vaš doprinos ovom naporu sada, kako biste imali najveći uticaj na nju lično. Čak i ako ne poznajete dobro našu Lili, molimo se da ste inspirisani i da razumete zašto je ovaj spomenik toliko važan za Lili i njenu porodicu - navodi se u opisu kampanje pokrenute na platformi GiveSendGo.
givesendgo.com/LilysLegacy
Osamnaestohodišnja Lili hrabro se nosi sa najcrnjom dijagnozom lekara
Ova kapela nije samo građevina. Ona je molitva u kamenu. Ona je mesto na kojem će se slaviti život, vera i ljubav. Porodica Brasko započela je kampanju prikupljanja sredstava, ne tražeći sažaljenje, već ljubav i zajedništvo. Oni žele da Lili doživi trenutak kada će videti kako kapela raste, kako se ostvaruje njen san, kako se ljubav ljudi pretače u svetlost koja će trajati zauvek.
Sada, dok vreme neumitno prolazi, svako može biti deo ovog božanskog čina. Svaka donacija, svaka molitva, svaki iskreni čin dobrote ugradiće se u zidove ove svete kuće. Lili će napustiti ovaj svet, ali će njen duh ostati zauvek prisutan u molitvama onih koji će dolaziti da zapale sveću u kapeli koja joj je posvećena.
- Ne čekajte da naše Lili više ne bude. Pokažite joj sada koliko je voljena. Pokažite joj sada da nije sama - mole njeni roditelji iz svog doma u Misuriju, državi na zapadu SAD.
I tako, u tišini molitve i u srcu porodice koja ne dopušta da bol pobedi, kapela raste. Raste kao spomenik jednoj devojci, jednom životu, jednoj veri. Raste kao dokaz da ni smrt nema poslednju reč kada ljubav govori. Raste kao svedočanstvo da je Hristos pobedio smrt, i da će, dok god kapela stoji, Lili biti živa u svakom srcu koje uđe u taj sveti prostor.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog proroka Avdiju po starom kalendaru, Svetog proroka Avakuma po novom, katolici nemaju svečani praznik, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Izlazak pred sud dečaka odgovornog za zločin u "Ribnikaru" ponovo je otvorio nezaceljene rane porodica. Anđelko Aćimović otkriva kako su on i njegovi bližnji pronašli utehu u zajedništvu i molitvi, dok kroz svaki dan prolaze sa sećanjem na svoju Angelinu.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
Zašto je Božićni post mnogo više od uzdržanja od hrane, kako nas uči sporosti, milosrđu i tihom iščekivanju, i zbog čega Badnji dan predstavlja vrhunac puta ka Rođenju Gospoda Isusa Hrista.