OVO NIKAKO NE NAMEĆITE DECI ZA VREME POSTA: Sveštenik kaže da može biti opasno i po fizičko i duhovno zdravlje
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
Izlazak pred sud dečaka odgovornog za zločin u "Ribnikaru" ponovo je otvorio nezaceljene rane porodica. Anđelko Aćimović otkriva kako su on i njegovi bližnji pronašli utehu u zajedništvu i molitvi, dok kroz svaki dan prolaze sa sećanjem na svoju Angelinu.
Bolne rane roditelja ubijene dece iz Osnovne škole "Vladislav Ribnikar" ponovo su oživljene svedočenjem Koste Kecmanovića, dečaka koji je 3. maja 2023. godine počinio nezamisliv zločin. Njegovo svedočenje, u kojem je optužio svoje roditelje i instruktora streljane, bilo je njegovo prvo napuštanje psihijatrijske klinike od tog kobnog dana. Svaka njegova reč, prožeta tugom i podsećanjem na nezaceljive rane, dodatno je produbila bol ne samo roditelja nevino stradale dece, već i celog naroda. Kao da se s tim svedočenjem bol, koja nikada nije ni nestala, još jednom probudila u svima.
Anđelko Aćimović, otac ubijene devojčice Angeline, iskreno govori o tome kako su on i njegova porodica utehu pronašli u veri i molitvi.
- Svaka porodica prolazi kroz iskušenja, nesuglasice, različita mišljenja i tenzije... Često je sve napeto kao struna. Svesno smo se trudili da ostavimo po strani razlike, da zadržimo mir i jedinstvo. Najvažnije je bilo da ostanemo zajedno - priča on, dok njegova bol prelazi u tišinu vere.

U trenucima kada je tuga prevelika da bi je čovek sam izneo, porodica Aćimović, poput mnogih drugih pogođenih sličnim tragedijama, našla je utehu u Hristu i Njegovoj Crkvi. Svaka molitva, svaka liturgija postala je izvor snage, a osećaj prisustva njihove Angeline, kako Anđelko svedoči, daje im znakove da nastave dalje.
- Možda imamo tu sreću što nas je ovo još više zbližilo, što smo se okrenuli veri, Crkvi, molitvi. Nismo propustili nijednu liturgiju od tada. To nam pomaže da shvatimo suštinu života na zemlji, ali i onog posle - rekao je Anđelko gostujući na TV Prva.
I dok je bol neizmerna, ljubav i zajedništvo, izgrađeni kroz molitvu, postaju snaga koja nadilazi svaki osećaj gubitka. Anđelko posebno naglašava da, čak i dok se mole za svoju Angelinu, osećaju njenu prisutnost, kako ih vodi i pomaže u mnogim stvarima.
- Najvažnije je da sve drugo ostavite po strani. Samo kroz zajedništvo, ljubav i zajedničku borbu možemo izaći iz ove tame - zaključuje on.
U svetu prepunom patnje, često se suočavamo s gubicima koji nas ostavljaju bez daha. Ipak, u tim tamnim trenucima, ljudska povezanost i zajedništvo postaju naši najveći oslonci. Hristova poruka ljubavi i nade može nam pomoći da se ponovo okupimo i pronađemo snagu da idemo napred.
Kroz molitvu i podršku jedni drugima, učimo da je svaka suza deo naše ljudskosti i da je ljubav koja nadilazi bol ono što nas čini boljim ljudima. Naša vera nas inspiriše da se borimo za svetlost čak i kada se čini da je tma svuda oko nas. U ovoj zajedničkoj borbi, svako od nas može biti svetionik nade, pomažući drugima da pronađu mir i utehu.

O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
Trpeza, koja je nekada bila sveto mesto zahvalnosti, pretvorila se u naviku.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Otkrijte jednostavne principe koji pomažu da ostanemo mirni, odlučni i moralno jaki čak i kada život postavlja izazove pred nas.
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.