KROZ NEPRAVDU DO SVETLOSTI: Vernici u Ukrajini se mole u katakombama, kao u srednjem veku
Ukrajinski verni narod, poput hrišćana iz prvih vekova, pronalaze snagu u podrumima i sklonistima, čuvajući veru u danima progona.
Postoje razne namenske molitve, a cilj je da se povežemo sa Bogom i na taj način olakšamo našu dušu suvišnih tereta.
Molitva, jedna od osnovnih potreba telesno-duševno-duhovnog bića čoveka, pobožno usmeravanje duše ka Bogu, beseda srca čovečijeg sa Bogom, duhovna veza između razumnog čovečijeg bića i Tvorca, između dece i Oca nebeskog, tamjan miomirisni Bogu, sredstvo za prevazilaženje uzburkanih talasa života, neoboriva stena svih koji veruju, božanska odeća kojom se duša oblači u dobrotu i lepotu, majka svih bogougodnih dela, brana protiv lukavstava najvećeg neprijatelja čoveka - đavola.
Molitva je sredstvo za umilostivljenje Boga za oproštaj greha, pristanište koje talasi ne mogu srušiti, prosvećenje uma, sekira očajanju i tuzi, mesto za rađanje nade, ublažavanje gneva, zastupnica svih kojima se sudi, radost onih koji su u tamnici, spasenje onima koji ginu.
Njome se čovek uzdiže među horove anđela i saučestvuje u njihovom blaženstvu. Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.

Postoje razne namenske molitve, a cilj je da se povežemo sa Bogom i na taj način olakšamo našu dušu suvišnih tereta.
Molitva za zaštitu od nečiste sile
"Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, ogradi me svetim Tvojim Angelima i molitvama Sveprečiste Vladičice naše Bogorodice i Prisnodjeve Marije, silom Časnog i Životvornog Krsta, Svetog Arhistratiga Božjeg Mihaila i ostalih Nebeskih sila besplotnih, Svetog Proroka i Preteče, Krstitelja Gospodnjeg Jovana, Svetog Apostola i Jevanđeliste Jovana Bogoslova, Sveštenomučenika Kiprijana i mučenice Justine, Svetitelja Nikolaja, arhiepiskopa Mirlikijskog čudotvorca, Svetitelja Lava, episkopa Katanskog, Svetitelja Josifa Belgorodskog, Svetitelja Mitrofana Voronješkog, prepodobnog Sergija, igumana Radonješkog, prepodobnog Serafima, Sarovskog Čudotvorca, Svetih mučenica Vere, Nade i Ljubavi i majke njihove Sofije, svetih i pravednih bogootaca Joakima i Ane i svih svetih Tvojih, i pomozi meni, nedostojnom rabu Tvojemu (ime onog koji se moli), da me izbavi od svih nasrtaja neprijateljskih, od svake mađije, čarolije, vračanja i od lukavih ljudi, da ne uzmognu učiniti meni zla nikakvoga.
Gospode, svetlošću Tvojeg blistanja sačuvaj me ujutru, preko dana, naveče i kada san dolazi, i silom blagodati Tvoje odvrati i udalji zla svaka nečista koja dejstvuju po nagovoru đavola. Ko je tako mislio i činio – vrati njihovo zlo nazad u pakao, jer Tvoje je Carstvo i Sila, i Slava, Oca i Sina i Svetoga Duha.
Amin".
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE
Ukrajinski verni narod, poput hrišćana iz prvih vekova, pronalaze snagu u podrumima i sklonistima, čuvajući veru u danima progona.
Ikona se postavlja u najsvečanijoj prostoriji, trpezariji ili dnevnoj sobi i to uvek na istočnom zidu ili na zapadnom zidu.
Čuda kojima su svedočili prisutni na tribini portala religija.rs nizala su se, a zainteresovani su pomno pratili šta govornici pričaju.
U srcu Srema, mladi učenici okupljeni u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice osetili su snagu molitve i vere, dok im je sveštenstvo uputilo blagoslove za uspešan put u životu i službi narodu.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Na ikonostasu trepti plamen sveće - a ruka koja ju je zapalila možda ne veruje u Boga. Zašto ljudi koji ne veruju i dalje pale sveće u crkvama?
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Horovi pod vođstvom Milene Antović i Katarine Stanković donose toplinu, molitvu i prazničnu čaroliju u kriptu hrama na Vračaru.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.