Printscreen/Youtube/ Redeemer's Hand MinistriesCarstvo Božje, Ilustracija
Izraz "Carstvo Božije" pojavljuje se 86 puta u četiri jevanđelja, kao i u Delima apostolskim i Otkrivenju.
Carstvo Božije je jedno od centralnih učenja u Novom zavetu, koje je često spominjao sam Isus Hrist. Iako je ovo pojam koji izaziva različita tumačenja, postoji nekoliko ključnih stvari koje treba znati i razumeti o Carstvu Božijem.
Carstvo Božije u Novom zavetu
Izraz "Carstvo Božije" pojavljuje se 86 puta u četiri jevanđelja, kao i u Delima apostolskim i Otkrivenju. Isus često govori o ulasku u Kraljevstvo, deljenju tog Kraljevstva s učenicima i njegovom konačnom uspostavljanju među blagoslovljenima.
U ovim knjigama vidimo nekoliko pravaca i definicija Carstva Božijeg. U Mateju 5 i 7 vidimo kako Isus govori o ulasku u Kraljevstvo, a kasnije u 12. poglavlju Isus govori o "istini“ Božjeg kraljevstva.
Različita tumačenja
Kroz istoriju crkve, postojale su različite interpretacije Carstva. Neki su smatrali da je ono još uvek budućnost (eshatološki pogled), dok drugi veruju da je Carstvo Božije već prisutno (shvaćena eshatologija).
Naime, postoje izveštaji da je Carstvo Božije povezano sa formiranjem hrišćanske crkve, a kasnije protestantske crkve su doživljavale Božje Kraljevstvo kao kraljevstvo koje tek treba da dođe. Ovo mišljenje se naziva „dosledna eshatologija“.
Printscreen/Youtube/ Redeemer's Hand Ministries
Carstvo Božje, Ilustracija
Do sredine 20. veka crkve su došle do spoznaje „shvaćene eshatologije“, koja je zaključila da je carstvo Božije već ovde. Konačno, tu je bila i „inaugurisana eshatologija“, koja kaže da je Carstvo Božije ovde i da su se neka biblijska proročanstva već ispunila, ali drugi aspekti još uvek nisu.
Carstvo Božije nije fizičko mesto
Iako je lako zamisliti Carstvo Božije kao fizičku lokaciju, to, ipak, nije to.To je, naime, duhovnu stvarnost koja je prisutna na zemlji i nije vezana za konkretne geografske tačke.
Neke eshatologije veruju da će se carstvo Božije jednog dana fizički manifestovati. Drugi kažu da je to duhovno carstvo koje je već ovde na Zemlji. Ovo je sila Boga i Isusa na delu u današnjem svetu.
Printscreen/Youtube/ Redeemer's Hand Ministries
Carstvo Božje, Ilustracija
Nije isto što i Nebo
Iako je Carstvo Božije često povezivano sa Nebom, ono je više vladavina Božija koja obuhvata i zemlju i nebo. Isus u Gospodnjoj molitvi traži da Božija volja bude ispunjena "kako na nebu, tako i na zemlji", što znači da Carstvo Božije nije samo u nebeskom svetu.
Carstvo Božije nije isto što i Crkva
Iako Crkva igra važnu ulogu u manifestaciji Božije vladavine, Carstvo Božije nije samo crkvena zajednica. Crkva treba da bude ogledalo Božije vladavine u svetu, pokazujući blagodati, pravdu i potčinjavanje Božjoj volji, navodi se na sajtu "Novi život"..
Šta je, onda, Carstvo Božje
Carstvo Božije kao obećanje - Božije Kraljevstvo je povezano sa obećanjem koje se ispunjava kroz Isusov povratak. Otkrivenje 11,15 opisuje kako će Carstvo Božije vladati zauvek. To znači da je Carstvo delimično prisutno, ali još nije u svom punom izrazu.
Većina hrišćana ima percepciju da je Carstvo Božije već ovde i da još dolazi ili dolazi. "Protiv greha se mora boriti, sotoni se treba odupreti, za bolest se moliti i nevolje se uzdisati (Rimljanima 8, 23), i smrt se mora trpeti, do drugog povratka Kralja i potpunog preporoda Carstva,“, rekao je Džon Pajper.
Možemo biti deo Carstva danas, u ovom svetu, ali Hristov dolazak je i Carstvo koje će doći i čiji ćemo kasnije biti deo.
Sila Božija - Carstvo Božije je manifestacija Božje sile, koja upravlja svim aspektima sveta. Isusovo isceljenje, izgon demona i vaskrsenje pokazuju moć Božijeg Kraljevstva koja će se u punom smislu otkriti pri drugom dolasku Hrista.
Carstvo Božije kao misterija - Teolog Džon Pajper opisuje Carstvo Božije kao misteriozno jer je prisutno, ali i dalje čeka svoje konačno ispunjenje. Isus je učio da je Carstvo nešto što je već počelo, ali će se u potpunosti otkriti tek u budućnosti.
U Mateju 13, Isus je takođe opisao Kraljevstvo kao misteriju. On je rekao da ovo poređenje ima za cilj da nauči one koji ne mogu da "vide, čuju ili razumeju“ duhovno.
To je ono što mnoge zbunjuje. Da li je Carstvo Božije fizičko mesto koje dolazi ili je već ovde? Misterija je, kaže Pajper, da će doći Carstvo nebesko, ali konačno vaskrsenje će se desiti kada greh bude pobeđen, bolest i patnja uništeni, a Isus se ponovo vrati.
Isusova poruka o Carstvu - Carstvo Božije je centralna tema Isusove misije. On je propovedao o Kraljevstvu Božijem kroz parabole, pokazujući kako ljudi reagiraju na poruku o Božijem Kraljevstvu i kako će ono izgledati u poslednjem vremenu.
U Luki, Isus kaže da mora "propovedati dobru vest o Kraljevstvu Božjem“. Pošto je to tako misteriozna tema, Isus je koristio parabole da pouči ovu poruku. U jednoj, prispodobi o sejaču, Isus kaže da je čovek rasuo seme, od kojih su neke pojele ptice, druga su pala na kamenito tlo, a druga su spaljena ili bačena među trnje. Konačno, seme koje je palo na dobro zemljište dalo je plod. Isus je govorio o tome šta se može dogoditi kada ljudi čuju za Božje kraljevstvo.
Priprema za Carstvo - Isus nas poziva da se pripremamo za Carstvo Božije. Hrišćani su pozvani da šire Dobre vesti i žive prema Božijoj volji, kako bi bili spremni za potpuno uspostavljanje Carstva prilikom Hristovog povratka.
Marko 1, 15 kaže: „Ispunilo se vreme, približilo se Carstvo Božije! Preobratite se i verujte u jevanđelje“! To je misija za vernike. Dok se Isus ne vrati radi konačne pobede i oživljavanja Kraljevstva, naša svrha je da širimo dobru vest svetu.
U svetu ispunjenom misterijama, anđeli su božanska bića koja nas prate kroz istoriju i u veru. Njihovo prisustvo, od prvih dana stvaranja do savremenih duhovnih putovanja, otkriva nam duboke istine o našem postojanju i odnosu s Bogom.
Sveti Teofan naglašava da ni Božje otkrivenje, ni vaskrsenje mrtvih neće pomoći onima koji nisu želeli da veruju dok su živeli, jer za istinsko razumevanje i spasenje potrebno je da čovek bude otvoren prema istini dok je još živ. On nas poziva da ne čekamo trenutak kada bude kasno, već da već sada prihvatimo Božje učenje i živimo po Njegovom otkrivenju, jer, kako kaže, "nećemo dopasti na mesto bogataša" ako se trudimo da živimo ispravno. Sveti Teofan nam jasno poručuje da je istina koja nas vodi na put spasenja upravo u Božjem otkrivenju, koje treba ozbiljno shvatiti i ugraditi u naš svakodnevni život, jer nije dovoljno samo da budemo "dobri" prema svojim običnim vrednostima, već moramo težiti životu usklađenom s Božjom voljom.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Molitva upućena ovim ugodnicima Božjim nas poziva da im se obratimo otvorenog srca, sa poverenjem, za pomoć i zaštitu, tražeći Božju milost na putu ka zdravlju i spasenju duše.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Islamski društveni centar Ilinoisa želi da kupi zatvoreni katolički hram iz 1906. godine u Čikagu i pretvori ga u školu, što je izazvalo rasprave zbog istorijskog značaja objekta.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.