MOGU LI FOTOGRAFIJE SVETACA ZAMENITI IKONE: Sveštenik otrkio šta kažu crkveni kanoni
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista.
Osnovne ikone u svakom pravoslavnom domu jesu ikona Gospoda Isusa Hrista, ikona Presvete Bogorodice i ikona porodične krsne slave.
U pravoslavnoj tradiciji ikone predstavljaju glavno obeležje doma. One nisu samo ukras, već svedočanstvo vere i mesto porodične molitve. Zbog toga se sa posebnom pažnjom govori o tome koje ikone treba da ima jedan dom, kako se pravilno postavljaju i šta učiniti sa starim ikonama.
Osnovne ikone u svakom pravoslavnom domu jesu ikona Gospoda Isusa Hrista, ikona Presvete Bogorodice i ikona porodične krsne slave.
Po pravilu, ikone se postavljaju na istočni zid glavne prostorije, ali kako to često nije moguće, mogu se postaviti i na drugi zid koji ima slobodan i centralan položaj.
Raspored ikona treba da podseća na ikonostas u hramu. Najčešća i preporučena praksa jeste da se slavska ikona postavi u sredinu, levo ikona Presvete Bogorodice, a desno ikona Gospoda Isusa Hrista.
Mogući su i drugi pravilni rasporedi, u zavisnosti od broja i veličine ikona, ali je važno da one budu na počasnom i dostojanstvenom mestu.
Međutim, vernici su često u nedoumici šta raditi sa starim i pohabanim ikonama, kada odluče da ih zamene novima.
Odgovor na ovo pitanje daje veroučitelj i teolog Aleksandar Đurđević.
- Nikako staru ikonu nećemo baciti u kantu. Moram ovo da napomenem zato što sam prošle godine pronašao ikonu Svetog Dimitrija sa Svete Gore na divljoj deponiji u Staroj Pazovi, prilikom akcije čišćenja. Ukoliko želite da je sačuvate, staru ikonu možete staviti u drugu sobu ili je možete nekome pokloniti. To nije greh. Možete je doneti i u crkvu i posavetovati se sa sveštenikom šta s njom uraditi. Ukoliko je ikona mnogo oštećena, u praksi Crkve, ona se spaljuje na dostojanstven način, ali svakako se treba posavetovati sa sveštenikom. Možete je i restaurirati i vratiti joj onaj stari staj - objasnio je teolog.
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista. Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice. Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene. Sveća, kolač i žito pripremaju se kao i obično, ističe Đurđević.

MOGU LI FOTOGRAFIJE SVETACA ZAMENITI IKONE: Sveštenik otrkio šta kažu crkveni kanoni
NIJEDAN SVEŠTENIK NEĆE IZVRŠITI OPELO NAD OVIM LJUDIMA: Teolog kaže da vam tu ne može ni Bog pomoći i predlaže da odmah ovo uradite!
DA LI TREBA POLJUBITI SVEĆU PRE PALJENJA: Teolog razrešava veliku nedoumicu vernika
KAKO SE OBELEŽAVA SLAVA KADA UMRE BLIZAK ČLAN PORODICE: Teolog sve objasnio, ključna razlika je u jednoj stvari
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Otac Hrizostom je naglasio da temelj svakodnevne molitve treba da budu reči kojima čovek traži Božiju milost, oproštaj grehova i spasenje, kako za sebe, tako i za svoje bližnje.
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja ostavio je savet za trenutke kada nas obuzmu strah, nemir i unutrašnja borba.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.