Schutterstock/Luis Rojas Estudio/printskrin tv hram
Kažu u Crkvi da je joga povezana sa duhovnošću i umnom meditacijom karakterističnom za Daleki istok.
Joga kao telesna vežba tokom koje se ponavljaju određene molitve tj. mantre nije samo fizička aktivnost, već se iza nje krije nešto dublje, a oslanja se na hinduizam - mnogobožačku religiju, koja se poštuje na istoku.
U obrazloženju zašto hrišćani i pravoslavci ne bi trebalo da praktikuju jogu, sveštenik SPC Oliver Subotić navodi da telesne vežbe na jogi "u velikoj meri u pozama koje se zauzimaju predstavljaju ritualno nasleđe hinduizma".
Printscreen/Youtube/Dok anđeli spavaju
Otac Oliver Subotić
Da li ste nekada išli na časove joge?
Shutterstock/Studio Romantic
Anketa
On je kao primer "blagodarenja hinduističkim božanstvima" analizirao pojedine poze u jogi navodeći i poznati "Lotosov cvet".
- Ne znači da onaj koji sedne u ovu pozu postaje automatski hinduista, ali je sasvim očigledno da najpoznatija joga poza svoju simboliku ima direktno u hinduističkom ritualnom nasleđu - rekao je Subotić.
Zašto se ljudi "navuku" na jogu?
Crkva je u saopštenju iz 2023. godine navela sledeće:
"S obzirom na činjenicu da se bitne informacije o jogi dobijaju već na prvoj godini osnovnih studija bogoslovskih nauka u okviru predmeta Istorija religije, niti jedan svršeni student ili čak doktor bogoslovskih nauka ne može osnovano tvrditi da nema nikakva saznanja o jogi. Neophodno je da se naši pastiri, teolozi i doktori bogoslovskih nauka podsete bar elementarnih znanja o ovoj oblasti kako makar od njih ne bi dolazila smutnja u verni narod...
Stereotip da je joga najsavršeniji sistem fizičkih vežbi, koji je neko vreme vladao u zapadnoj javnosti, prvi put je ozbiljnije doveden u pitanje pre jedne decenije posle objave članka Vilijama Brouda pod nazivom "Kako joga može upropastiti vaše telo" u "Njujork tajmsu". U članku je taksativno naveden veliki broj telesnih poremećaja i rizika po zdravlje koji mogu nastupiti dugotrajnim vežbanjem joge" - naveli su u SPC i upitali zašto najveći broj "jogi vežbača" odbija da zameni joga vežbe alternativnim, poput pilatesa, koji po nekim istraživanjima imaju daleko veću učinkovitost na telesno zdravlje.
Odgovor je, kažu u Crkvi, zato što je joga povezana sa duhovnošću i umnom meditacijom karakterističnom za Daleki istok.
Printscreen/Youtube/Orthodox
Otac Rafailo Boljević je naglasio da hrišćanin, pravoslavac, duhovno iskustvo treba da crpi iz Jevanđelja, a ne iz joge.
- Kakve to veze ima s duhovnim životom? A ima. To su ti prva duhovna iskustva, to što držiš Sveto Jvanđelje u rukama. Pa nećeš valjda u duhovna iskustva da ubrajaš, ne znam, jogu, tretmane i ta šamanska feniranja... To je duhovnost, ali demonskog porekla. Mi govorimo o duhovnosti u Duhu Svetom. Neuporedivo si duhovniji kad držiš Sveto Jevanđelje - samo kad ga držiš, bez da ga čitaš, nego kad kao izučavaš nekakve drevne duhovne tradicije, nekakve egipatske, afričke mudrosti....
Republika/Shutterstock
Otac Marko Jeftić
Sveštenik Marko Jeftić, iz Mladenovca, navodi da pravoslavni hrišćani ne treba da praktikuju ovu aktivnost jer se čineći to udaljavaju od Isusa Hrista.
- Sve što se nalazi u jogi i što je iz nje proizašlo, što sa njom ima srodstvo i bilo koju vrstu sličnosti potiče iz hinduizma i drugih mnogoboćačkih religija - započinje sveštenik i dodaje:
- Sve se svodi na to da je duhovi tj. religiozni aspekt nemoguće isključiti. Kada su u pitanju pravoslavni hrišćani, moram reći bez političke korektnosti, u takvim aktivnostima se oni koji to čine klanjaju demonima i služe njima - upozorio je.
BONUS VIDEO: NOVA BESEDA OCA RAFAILA: Kako da se pripremimo za Sudnji dan
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Visokopreosvećeni mitropolit Justin je besedio vernima o značaju Svetih apostola Petra i Pavla, njihovim životima i suštini pečata apostolstva u Gospodu.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.