Milioni vernika širom pravoslavnog sveta čekaju da saznaju hoće li Blagodatni oganj zasvetleti dok sukobi u Jerusalimu prete da prekinu vekovne tradicije.
U danima kada bi hrišćani širom pravoslavnog sveta trebalo da se pripremaju za najveće verske svečanosti, u Starom gradu Jerusalima vlada neuobičajena tišina. Vrata Crkve Svetog Groba, mesta gde je Hristos bio raspet, sahranjen i vaskrsao - ostaju zatvorena za vernike, nedeljama pre Velikog petka i Velike subote. Ovo je prvi put u novijoj istoriji da se osnovna liturgijska funkcija crkve, običaj neprekidnih bogosluženja, prekida u ovoj meri zbog bezbednosnih razloga.
Zatvaranje je izdalo izraelsko civilno rukovodstvo još 28. februara 2026, kada su zbog eskalacije oružanog konflikta u regionu vlasti odlučile da tokom sukoba zatvore sve važne verske lokacije u Starom gradu, uključujući hram Svetog Groba, Zid plača i Al Aksa džamiju. U zvaničnom saopštenju navedeno je da su mere preduzete “radi zaštite vernika i sprečavanja masovnih okupljanja” dok traju bezbednosne pretnje.
Ranjivost svetog mesta
Dodatnu uznemirenost izazvale su informacije da su delovi raketa i ostaci presretača pali u blizini Crkve Svetog Groba i same Jerusalimske Stare Grada, što su potvrdili izraelski zvaničnici. Iako nije bilo teže materijalne štete na samom objektu, incident je dovoljno upozorio koliko su današnje okolnosti opasne za okupljanje vernika.
U odgovoru na ove događaje, lideri drugih religija u Jerusalimu, uključujući rabina Zapadnog Zida, pozvali su na zaštitu i očuvanje svetih mesta tokom konflikta koji, kako je rečeno, “ne prepoznaje granice ni svetilišta”.
Hoće li se službe održati tokom Strasne nedelje?
Tradicionalno, Velika (Strasna) sedmica (od Cvjetne nedelje do Velikog petka i Velike subote) predstavlja srce pravoslavnog duhovnog života, a vrhunac je čin silaska Blagodatnog ognja na Veliku subotu, kada hodočasnici iz celog sveta dolaze da vide “čudo” u Edikuli, grobu Hrista.
Međutim, kako se ulazi u poslednje dane korizme i približava dan kada bi se obred trebao desiti (11. april ove godine), nepoznanica oko pristupa crkvi i organizovanja masovnih okupljanja ostaje velika. Vest da su u Starom gradu trenutno aktivne restrikcije ulaska, sa policijskim kontrolama i zabranom okupljanja više stotina ljudi, izaziva duboku zabrinutost među pravoslavnim vernicima širom Balkana, Grčke, Rusije i sveta.
Foto: SPC
Crkva Hristovog Groba na Veliku subotu
Jedini slučan u istoriji kada se Blagodatni oganj nije spustio
Dok su u Jerusalimu dominirali krstaši nakon 1099, ceremoniju silaska Blagodatnog ognja obavljao je latinski (katolički) patrijarh umesto pravoslavnog. Međutim, u toj godini nije uspelo da se dobije plamen “na čudesan način” kako to pravoslavna tradicija beleži — i to se smatra jednim od retkih primera u istoriji kada je ceremonija na toj lokaciji bila neuspešna ili problematična. Nakon toga su pravoslavni hrišćani ponovno preuzeli ceremoniju i Blagodatni oganj se nastavio da se javlja u narednim godinama.
Zvanični predstavnici hrišćanskih zajednica u Jerusalimu, uključujući Grčko pravoslavnu patrijaršiju, u više navrata su razgovarali sa izraelskim vlastima kako bi obezbedili makar ograničene liturgije unutar crkvene građe, slično iskustvu iz vremena pandemije, kada su obredi održavani uz stroga ograničenja. Međutim, konačna odluka o tome ostaje neizvesna, piše portal cnewa.org.
Na društvenim mrežama nesigurnost i tuga među vernicima prelaze u pitanja sa snažnom emotivnom bojom. Jedan korisnik pita: “Da li će ove godine pravoslavni Vaskrs uopšte biti isti ako zbog zatvaranja crkve izostane Blagodatni oganj?” Drugi izražavaju osećanje da i bez fizičkog prisustva vera nije ograničena zidovima: “Ako Bog želi da se njegovo Vaskrsenje slavi, ništa neće zaustaviti njegovu svetlost.”
Vaskrs u senci ratnih mera
Iako postoji realna opasnost da se tradicionalna ceremonija u samom Svetom gradu ne održi pred velikim mnoštvom ljudi, crkveni i državni zvaničnici nastavljaju diplomatske napore da se plamen ipak “prenese” vernicima, bilo kroz poseban let, logističku koordinaciju među pravoslavnim crkvama ili druge prilagodbe koje bi omogućile njegov dolazak u zemlje hodočasnika, poput Grčke, Srbije ili Rusije.
Tradicija nije prekidana ni u vreme pandemije
Tokom pandemije COVID-19, Crkva Svetog Groba i same ceremonije nisu bile redovno otvorene za javnost — ali ceremonija Blagodatnog ognja je i tada održana, makar zatvorena za vernike ili prilagođena uslovima karantina. Prekin organizovanog bogosluženja spolja ni tada nije rezultirao potpunim „ne silaskom“ plamena.
Za milione pravoslavnih vernika širom sveta, Blagodatni oganj je daleko više od ceremonije, on je simbol Vaskrsa i duhovne nade. U trenucima kada svetli stub tradicije izgleda ugroženo spoljnim olujama, mnogi pravoslavni vernici ostaju čvrsti u svojoj veri da čak i kroz senke svetlost Vaskrlog Hrista neće prestati da gori.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Bogosluženje ovog dana označava prelomni trenutak Velikog posta - vreme kada se pogled vernih sa ličnog pokajanja usmerava ka tajni Krsta i radosti Vaskrsenja, koja se sve jasnije nazire kako se praznik približava.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
U autorskom tekstu verskog analitičara Bogdana Despotovića, koji prenosimo u celosti, analiziraju se okolnosti incidenta u Atini, reakcija Aleksandrijske crkve i moguće posledice po njen ugled.
Reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjavaju kako čovek, oslanjajući se isključivo na sopstvenu procenu, može lako da previdi ono najvažnije i skrene sa pravog puta.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjavaju kako čovek, oslanjajući se isključivo na sopstvenu procenu, može lako da previdi ono najvažnije i skrene sa pravog puta.
Probajjte recept monahinje Atanasije Rašić za mladi grašak, pročitajte molitvu Svetom arhanđelu Rafailu i kratku, ali duboku pouku Svetog Kozme Etolskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mironosice Martu i Mariju po starom i Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svete Emilije de Vijal, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.