ŠTA ČINITI KAD SVI USTANU PROTIV VAS! Savet Svetog Serafima Rouza za sva vremena!
Istinska mera čovekove vrednosti ne ogleda se u broju aplauza koje dobije, već u tome da li hodi pravim putem, bez obzira na cenu.
Zlopamtljivost i zloba se u hrišćanskoj tradiciji prepoznaje kao ozbiljan greh koji razara i pojedinca i zajednicu.
U savremenom društvu sve češće svedočimo porastu zlobe, zlopamćenja i namernog izazivanja patnje među ljudima. U zajednicama koje bi trebalo da budu oslonac i podrška, sve je više onih koji svoj mir grade na tuđoj nesreći.
Takvo ponašanje, često praćeno ogovaranjem, preuveličavanjem tuđih grešaka i nipodaštavanjem nečijeg rada ili ličnih osobina, prema hrišćanskom učenju posledica je dubljeg duhovnog problema - delovanja duha mržnje.
Zlopamtljivost i zloba se u hrišćanskoj tradiciji prepoznaje kao ozbiljan greh koji razara i pojedinca i zajednicu.
Učenici Crkve ističu da to nije puka psihološka slabost, već duboko ukorenjen duhovni poremećaj. Ljudi koji postaju gluvonemi za dobro u drugima zapravo su zarobljeni u duhovnom stanju koje ih udaljava od istine, ljubavi i zajedništva.
Najgore od svega je što je te ljude teško odmah prepoznati. Na prvi pogled deluju pristojno, čak prijateljski, umeju da se prilagode i ostave utisak dobronamernosti. Međutim, s vremenom njihovo pravo lice izlazi na videlo – kroz sitne opaske, neosnovane kritike, ili kroz uporno potcenjivanje drugih.
Kada to lice konačno ispliva, kod onih koji su im verovali nastaje osećaj razočaranja, pa i izdaje. Tada postaje jasno da iza maske pristojnosti često stoji duh zavisti, zlopamtljivosti i unutrašnje mržnje.
Sveti Jovan Lestvičnik je govorio po čemu se zapravo ti ljudi najlaše prepoznaju.
"Znaj da se zlopamtljivi i zlobni ljudi prepoznaju i po tome što oni obuzeti duhom mržnje lako i sa uživanjem umanjuju vrednost učenja, delatnosti i vrline svoga bližnjeg".
Istinska mera čovekove vrednosti ne ogleda se u broju aplauza koje dobije, već u tome da li hodi pravim putem, bez obzira na cenu.
Smiren čovek ne traži da bude iznad drugih, ne bori se da dokaže sebe – jer zna da je prava snaga u Božijoj volji, a ne u ljudskoj samovolji.
U osnovi ovog greha nalazi se prekid duhovne veze s Bogom i okretanje nepoznatim silama, koje Crkva jasno identifikuje kao demonske.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Sveti podvižnici učili su da na ljude koji greše treba gledati očima milosrđa.
Hrišćanin je pozvan da svojim ponašanjem svedoči Hristovu ljubav, čak i onda kada je suočen s nerazumevanjem ili neprijateljstvom.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Duhovni život nije takmičenje u bezgrešnosti, nego istrajavanje u veri, molitvi i nadi.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.