Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Postoje reči koje, kada ih izgovorite na svom maternjem jeziku, odjeknu prepoznatljivo gotovo u svakom kraju sveta. Jedna od njih je Metuzalem. U svim zemljama i narodima gde je Biblija utkala svoj pečat u kulturu, ovo ime je postalo sinonim za dugovečnost, a u prenesenom značenju — oznaka za nekoga ko je izuzetno star. I oni koji nikada nisu pažljivo čitali Sveto pismo razumeju tu sliku, jer ime Metuzalem već vekovima nosi miris vremena koje prevazilazi ljudske granice i dodiruje večnost.
Koliko imate godina?
YT/Milo Magnusson
Anketa
Metuzalem u Svetom pismu
U Svetom pismu, Metuzalem se opisuje kao čovek koji je živeo neverovatnih 969 godina, najduže od svih ljudi pomenutih u Bibliji. Njegova starost tumačena je doslovno, kao solarne godine, ali su se kroz vekove javila i druga tumačenja — da je reč o simbolici, pogrešnom prevođenju (lunarni meseci ili desetine godina) ili pak o načinu da se naglasi ogromna vremenska provalija koja je stajala između Adama i Noja.
Prema Knjizi postanja, Metuzalem je bio praunuk Seta, sina praroditelja Adama i Eve, sin pravednog Enoha, otac Lameha i deda pravednog Noja. Poticao je iz loze onih koji su živeli neuobičajeno dugo — njegovi preci doživljavali su od 895 do 962 godine, osim Enoha koji je, po Božijoj volji, živeo 365 godina pre nego što je bio „uzeo ga Bog“.
Dugovečnost nekada i sada
TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆ
Dok se ime Metuzalem u Bibliji vezuje za gotovo milenijum dug život, savremeni čovek danas retko nadživi osmu deceniju. Prema istraživanju koje je objavio "Ceoworld" magazin, prosečan životni vek u Srbiji značajno zaostaje za evropskim standardima.
Projekcije pokazuju da će do 2030. godine prosečan životni vek kod nas dostići 78,4 godine, što je tek 2,5 godine više nego 2018. godine. Takav rast svrstava Srbiju na 84. mesto među 195 analiziranih zemalja. Ove brojke, iako skromne, podsećaju nas koliko se poimanje dugovečnosti promenilo od biblijskih vremena do današnjeg čoveka, kojem su dani merljivi u decenijama, a ne u stolećima.
Metuzalem u biblijskim rodoslovima
Religija.rs
Metuzalem, ilustracija
Metuzalem se u Bibliji pominje isključivo u rodoslovima — u Knjizi postanja, u Prvoj knjizi Dnevnika (1,3) i u Jevanđelju po Luki (3,23–38), gde se rodoslov Gospoda Isusa Hrista, vođen preko pravednog Josifa, vraća sve do Adama, a među slavnim precima stoji i ime Metuzalem.
Nakon stravičnih požara u Šumadiji, unesrećenim porodicama stigla je uteha i pomoć iz Eparhije, uz blagoslov vladike Jovana i poruku da nikada nisu sami.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.