Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Postoje reči koje, kada ih izgovorite na svom maternjem jeziku, odjeknu prepoznatljivo gotovo u svakom kraju sveta. Jedna od njih je Metuzalem. U svim zemljama i narodima gde je Biblija utkala svoj pečat u kulturu, ovo ime je postalo sinonim za dugovečnost, a u prenesenom značenju — oznaka za nekoga ko je izuzetno star. I oni koji nikada nisu pažljivo čitali Sveto pismo razumeju tu sliku, jer ime Metuzalem već vekovima nosi miris vremena koje prevazilazi ljudske granice i dodiruje večnost.
Koliko imate godina?
YT/Milo Magnusson
Anketa
Metuzalem u Svetom pismu
U Svetom pismu, Metuzalem se opisuje kao čovek koji je živeo neverovatnih 969 godina, najduže od svih ljudi pomenutih u Bibliji. Njegova starost tumačena je doslovno, kao solarne godine, ali su se kroz vekove javila i druga tumačenja — da je reč o simbolici, pogrešnom prevođenju (lunarni meseci ili desetine godina) ili pak o načinu da se naglasi ogromna vremenska provalija koja je stajala između Adama i Noja.
Prema Knjizi postanja, Metuzalem je bio praunuk Seta, sina praroditelja Adama i Eve, sin pravednog Enoha, otac Lameha i deda pravednog Noja. Poticao je iz loze onih koji su živeli neuobičajeno dugo — njegovi preci doživljavali su od 895 do 962 godine, osim Enoha koji je, po Božijoj volji, živeo 365 godina pre nego što je bio „uzeo ga Bog“.
Dugovečnost nekada i sada
TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆ
Dok se ime Metuzalem u Bibliji vezuje za gotovo milenijum dug život, savremeni čovek danas retko nadživi osmu deceniju. Prema istraživanju koje je objavio "Ceoworld" magazin, prosečan životni vek u Srbiji značajno zaostaje za evropskim standardima.
Projekcije pokazuju da će do 2030. godine prosečan životni vek kod nas dostići 78,4 godine, što je tek 2,5 godine više nego 2018. godine. Takav rast svrstava Srbiju na 84. mesto među 195 analiziranih zemalja. Ove brojke, iako skromne, podsećaju nas koliko se poimanje dugovečnosti promenilo od biblijskih vremena do današnjeg čoveka, kojem su dani merljivi u decenijama, a ne u stolećima.
Metuzalem u biblijskim rodoslovima
Religija.rs
Metuzalem, ilustracija
Metuzalem se u Bibliji pominje isključivo u rodoslovima — u Knjizi postanja, u Prvoj knjizi Dnevnika (1,3) i u Jevanđelju po Luki (3,23–38), gde se rodoslov Gospoda Isusa Hrista, vođen preko pravednog Josifa, vraća sve do Adama, a među slavnim precima stoji i ime Metuzalem.
Nakon stravičnih požara u Šumadiji, unesrećenim porodicama stigla je uteha i pomoć iz Eparhije, uz blagoslov vladike Jovana i poruku da nikada nisu sami.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok Srbija prolazi kroz društvene podele i talas protesta, profesor Bogoslovskog fakulteta i šef Grupe za biblistiku upozorava na opasnost zloupotrebe Biblije za dnevnopolitičke borbe i pozive na neposlušnost Crkvi.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.