Iz Podgorice je organizovan polazak ispred Srpske kuće.
Srpski nacionalni savet Crne Gore, kao i prethodnih godina, sa sestrinskim organizacijama obeležiće "Dan sećanja na srpske žrtve u oružanoj akciji Oluja" pomenom stradalima koji će biti služen 6. avgusta 2025. godine u manastiru Ostrog, sa početkom u 09.00 časova.
Iz Podgorice je organizovan polazak ispred Srpske kuće u 07.00 časova.
SPC
Na obeležavanju Dana sećanja na stradale i prognane Srbe iz Hrvatske u akciji "Oluja", 3. avgusta, patrijarh srpski Porfirije održao je besedu koja je uzdrmala i srce i savest, istovremeno opominjući i tešeći.
- Ne dozvolimo da nam postane pravilo "mrzi bližnjega svoga". Mržnja rađa mržnju, a mi smo pozvani na ljubav - poručio je poglavar Srpske pravoslavne crkve, dok su se u tišini Karlovaca palile sveće za nevine žrtve sa prostora Dalmacije, Like, Korduna i Banije.
U senci najtežih sećanja, reči patrijarha nisu bile politička poruka, već duhovni poziv: da se sećamo bez mržnje, da pamtimo mučenike bez želje za osvetom, da krst koji nosimo ne pretvaramo u kamen spoticanja, već u putokaz vaskrsenja.
- Mi se molimo, a ne zlopamtimo. Sećamo se da bismo voleli, ne da bismo prezirali. Pozvani smo da, kao Hristovi sledbenici, budemo bolji od iskušenja mržnje - rekao je patrijarh Porfirije i dodao da ljubav prema bližnjem, pa čak i prema neprijatelju, nije slabost već snaga svetitelja.
Tanjug/Nenad Mihajlović
Patrijarh Porfirije
Njegova beseda, duboko prožeta jevanđeljskim duhom, podsetila je i na Njegoševe reči: – Krst nositi nama je suđeno – i – Vaskrsenja ne biva bez smrti. – U tom duhu, Porfirije je pozvao narod da ne podleže duhovnom trovanju podelama i ideološkim rovovima.
– Danas, kada kroz velika iskušenja prolazi ceo svet, ali i naš narod, molim sve da se izdignemo iznad uskih, sebičnih interesa, iznad podela i razdora, i da obnovimo duhovno jedinstvo u ljubavi – kazao je patrijarh.
Na mestu gde je srpska istorija više puta menjala tok, izgovorene su reči koje mogu promeniti i budućnost. Ne po cenu zaborava, već u ime višeg smisla – da samo ljubav ima poslednju reč, čak i kada je istorija obeležena bolom.
Na dan osvećenja hrama miniranog devedesetih, episkop Kirilo poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i bratstvu, dok su vernici plakali od radosti pred moštima svetih mučenika.
Jedan od najstarijih srpskih manastira u Hrvatskoj, poznat po čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske, bio je ispunjen molitvama i suzama radosnicama dok je vladika Kirilo služio svetu liturgiju, darujući monaštvu i narodu poruku nade i jedinstva.
Još jedna legenda tvrdi da tokom takve grmljavine ne treba da se krstimo, a ako smo u blizini mesta u koje je udario grom - to mesto dobro pogledamo jer je tu gromom Svetog Ilije pogođen đavo.
U trenucima kada je narod ćutao pred svećama za stradale, patrijarh srpski poslao je poruku koja ne ostavlja ravnodušnim – o ljubavi jačoj od osvete, o Hristovom putu kao jedinom odgovoru na iskušenja današnjice i o potrebi da krst ne postane kamen spoticanja, već znak vaskrsenja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Prostor koji je decenijama čuvao duhovni život vernika Srpske pravoslavne crkve prodat je za 90.000 evra, dok porodica Miščević osporava transakciju i čeka reakciju crkve – šta će biti sa sakralnim blagom?
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.