Posle obraćenja u hrišćanstvo, Sarsenov Baha postao je Bogdan, izgubio porodicu i slobodu – a u Beograd stigao sa 150 dolara u džepu i pronašao mir.
Ljudi se najčešće rađaju i umiru u veri svojih predaka, ne dovodeći je u pitanje. Retki su oni koji se usude da zakorače izvan tog nasleđa, svesni da ih to može koštati doma, porodice, pa i života kakav su poznavali. Upravo u toj retkosti krije se snaga lične odluke – odluke koja ume da preokrene sudbinu i čoveka odvede na put koji nikada nije mogao da zamisli.
Kazahstanac Sarsenov Baha, rođen u muslimanskoj porodici, prvi put je u ruci držao Bibliju pre dvadesetak godina. Taj susret otvorio mu je vrata istine u koju je poverovao, i od tada njegov život više nije bio isti. Danas, pod krštenim imenom Bogdan, živi u Srbiji kao pravoslavac, a njegova priča je svedočanstvo da je vera ponekad jača od svih granica i odbacivanja.
Susret koji je promenio sve
– Upoznao sam 2006. pravoslavnog monaha, koji mi je poklonio Bibliju. Čitao sam, malo proučavao i rešio da promenim veru – priča Bogdan.
Taj trenutak bio je prekretnica. Umesto podrške, dočekalo ga je neprihvatanje i osuda.
– Moja porodica to nije prihvatila, odrekli su me se svi do jednog! Kada su mi okrenuli leđa, rešio sam da se preselim u Srbiju.
Porodično odricanje i fizički bol
Njegova odluka naišla je na žestok otpor porodice. Otac je okupio rođake i imama i pred svima se odrekao sina. – Čak me je otac isekao nožem po ruci kad sam mu rekao da menjam veru! U ruci mi je bila Biblija, a on me je isekao nožem.
Majka, rodbina, pa i supruga okrenuli su mu leđa. Žena je dobila starateljstvo nad ćerkom, a on je ostao sam.
– Porodica je raskrstila sa mnom pošto sam, kako oni kažu, postao „sektaš“.
MUP Srbije
Baha je prvi izbeglica u Srbiji koji je dobio putnu ispravu koja je zakonom garantovana još od 2008.
Iza rešetaka zbog Jevanđelja
Baha je i u vojsci pokušavao da prenese drugima ono što je otkrio. Delio je Jevanđelje ljudima, posećivao onkološki centar za decu i svedočio o veri.
– Istinu sam hteo da podelim s mojim narodom, da im kažem da ima Boga i da Bog može da promeni život.
To ga je koštalo slobode, pa je završio u zatvoru.
– Vojnici u Kazahstanu ne smeju da idu ni u džamiju ni u crkvu. Ja sam počeo da delim Jevanđelje i to je bilo kršenje vojnog zakona. Iza rešetaka sam proveo 30 dana.
Put ka Srbiji
Iz zatvora ga je izvukao monah koji mu je kupio kartu za Srbiju.
– Rekao je: „Letiš u Jugoslaviju, to je pravoslavna zemlja, tamo možeš bezbedno da živiš.“ Pre toga nisam čuo za Srbiju, samo za Jugoslaviju, jer su vaši ljudi dolazili u Kazahstan da grade hotele.
Sa svega 150 dolara stigao je u Beograd, odseo u hostelu i krenuo put neizvesnosti. Prošao je kroz UNHCR i Beogradski centar za ljudska prava, pa i kroz kamp u Krnjači. Radio je fizičke poslove, a kasnije se zaposlio kao fizioterapeut u Novom Sadu – struci koju je izučio još u Kazahstanu.
Novi početak pod krstom
– Već 26. decembra 2015. dobio sam azil. Tada mi je laknulo jer imam zaštitu, osećam se bezbednije. Mogu da živim ovde u miru, da radim.
Prošle godine postao je i prva osoba u Srbiji koja je dobila putnu ispravu za izbeglice, na koju je čekao punih devet godina.
– Mnogo mi znači, sada mogu negde i da otputujem. Planiram da idem na letovanje u Tursku, zavisi od novca. Srećan sam jer će ova putna isprava ljudima koji imaju status kao ja olakšati život – priča Baha, prenosi portal kurir.rs.
Ljudi su ga prihvatili
U Srbiji se susreo i sa dobrim i sa lošim iskustvima.
– Pitaju me zašto sam promenio veru, ja im kažem istinu. Većina to prihvata dobro, neki kažu da sam heroj. Ne mislim da sam heroj, već da sam samo pronašao istinu. Znači mi to što me je vaš narod prihvatio, zahvalan sam na tome.
Bogdan svakodnevno unapređuje znanje srpskog jezija kroz razgovor, ali i kroz čitanje Biblije.
– Zahvalan sam Bogu na ljudima koje sam ovde upoznao i na onima koji su mi pomogli.
Bogdanovo svedočanstvo ostaje kao podsetnik kako iskrena vera učinila čudo – da čovek koji je izubio sve što je imao u domovini, započne novi život u zemlji koju pre toga nije poznavao. Njegov put je svedočanstvo da vera ume da košta, ali i da spasava.
Otac Mojsije Mekferson, bivši krovopokrivač i otac petoro dece, postao je viralna zvezda zahvaljujući svojim porukama o sirovoj muškosti, pravoslavlju i ulozi muškarca kao stuba porodice
Čuveni dirigent venčao se po pravoslavnim kanonima u gruzijskom manastiru Samtavro, obučen u narodnu nošnju; njegova izabranica je mlada Gruzinka, fitnes instruktorka Marijam Šarmanašvili.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.