Posle obraćenja u hrišćanstvo, Sarsenov Baha postao je Bogdan, izgubio porodicu i slobodu – a u Beograd stigao sa 150 dolara u džepu i pronašao mir.
Ljudi se najčešće rađaju i umiru u veri svojih predaka, ne dovodeći je u pitanje. Retki su oni koji se usude da zakorače izvan tog nasleđa, svesni da ih to može koštati doma, porodice, pa i života kakav su poznavali. Upravo u toj retkosti krije se snaga lične odluke – odluke koja ume da preokrene sudbinu i čoveka odvede na put koji nikada nije mogao da zamisli.
Kazahstanac Sarsenov Baha, rođen u muslimanskoj porodici, prvi put je u ruci držao Bibliju pre dvadesetak godina. Taj susret otvorio mu je vrata istine u koju je poverovao, i od tada njegov život više nije bio isti. Danas, pod krštenim imenom Bogdan, živi u Srbiji kao pravoslavac, a njegova priča je svedočanstvo da je vera ponekad jača od svih granica i odbacivanja.
Susret koji je promenio sve
– Upoznao sam 2006. pravoslavnog monaha, koji mi je poklonio Bibliju. Čitao sam, malo proučavao i rešio da promenim veru – priča Bogdan.
Taj trenutak bio je prekretnica. Umesto podrške, dočekalo ga je neprihvatanje i osuda.
– Moja porodica to nije prihvatila, odrekli su me se svi do jednog! Kada su mi okrenuli leđa, rešio sam da se preselim u Srbiju.
Porodično odricanje i fizički bol
Njegova odluka naišla je na žestok otpor porodice. Otac je okupio rođake i imama i pred svima se odrekao sina. – Čak me je otac isekao nožem po ruci kad sam mu rekao da menjam veru! U ruci mi je bila Biblija, a on me je isekao nožem.
Majka, rodbina, pa i supruga okrenuli su mu leđa. Žena je dobila starateljstvo nad ćerkom, a on je ostao sam.
– Porodica je raskrstila sa mnom pošto sam, kako oni kažu, postao „sektaš“.
MUP Srbije
Baha je prvi izbeglica u Srbiji koji je dobio putnu ispravu koja je zakonom garantovana još od 2008.
Iza rešetaka zbog Jevanđelja
Baha je i u vojsci pokušavao da prenese drugima ono što je otkrio. Delio je Jevanđelje ljudima, posećivao onkološki centar za decu i svedočio o veri.
– Istinu sam hteo da podelim s mojim narodom, da im kažem da ima Boga i da Bog može da promeni život.
To ga je koštalo slobode, pa je završio u zatvoru.
– Vojnici u Kazahstanu ne smeju da idu ni u džamiju ni u crkvu. Ja sam počeo da delim Jevanđelje i to je bilo kršenje vojnog zakona. Iza rešetaka sam proveo 30 dana.
Put ka Srbiji
Iz zatvora ga je izvukao monah koji mu je kupio kartu za Srbiju.
– Rekao je: „Letiš u Jugoslaviju, to je pravoslavna zemlja, tamo možeš bezbedno da živiš.“ Pre toga nisam čuo za Srbiju, samo za Jugoslaviju, jer su vaši ljudi dolazili u Kazahstan da grade hotele.
Sa svega 150 dolara stigao je u Beograd, odseo u hostelu i krenuo put neizvesnosti. Prošao je kroz UNHCR i Beogradski centar za ljudska prava, pa i kroz kamp u Krnjači. Radio je fizičke poslove, a kasnije se zaposlio kao fizioterapeut u Novom Sadu – struci koju je izučio još u Kazahstanu.
Novi početak pod krstom
– Već 26. decembra 2015. dobio sam azil. Tada mi je laknulo jer imam zaštitu, osećam se bezbednije. Mogu da živim ovde u miru, da radim.
Prošle godine postao je i prva osoba u Srbiji koja je dobila putnu ispravu za izbeglice, na koju je čekao punih devet godina.
– Mnogo mi znači, sada mogu negde i da otputujem. Planiram da idem na letovanje u Tursku, zavisi od novca. Srećan sam jer će ova putna isprava ljudima koji imaju status kao ja olakšati život – priča Baha, prenosi portal kurir.rs.
Ljudi su ga prihvatili
U Srbiji se susreo i sa dobrim i sa lošim iskustvima.
– Pitaju me zašto sam promenio veru, ja im kažem istinu. Većina to prihvata dobro, neki kažu da sam heroj. Ne mislim da sam heroj, već da sam samo pronašao istinu. Znači mi to što me je vaš narod prihvatio, zahvalan sam na tome.
Bogdan svakodnevno unapređuje znanje srpskog jezija kroz razgovor, ali i kroz čitanje Biblije.
– Zahvalan sam Bogu na ljudima koje sam ovde upoznao i na onima koji su mi pomogli.
Bogdanovo svedočanstvo ostaje kao podsetnik kako iskrena vera učinila čudo – da čovek koji je izubio sve što je imao u domovini, započne novi život u zemlji koju pre toga nije poznavao. Njegov put je svedočanstvo da vera ume da košta, ali i da spasava.
Otac Mojsije Mekferson, bivši krovopokrivač i otac petoro dece, postao je viralna zvezda zahvaljujući svojim porukama o sirovoj muškosti, pravoslavlju i ulozi muškarca kao stuba porodice
Čuveni dirigent venčao se po pravoslavnim kanonima u gruzijskom manastiru Samtavro, obučen u narodnu nošnju; njegova izabranica je mlada Gruzinka, fitnes instruktorka Marijam Šarmanašvili.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Dok se širom zemlje širi trend razgovora s "duhovima", iguman Manastira Ribnica snažnim rečima podseća da je jedina istinska veza s upokojenima u molitvi, a ne u obmanama koje otvaraju vrata zlu.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo.
Košarkaš koji je osvojio svet, posle bronzane medalje na EuroBasketu 2025, otvara dušu i govori o detinjstvu u Atini, značaju Crkve i trenutku kada je kroz krštenje osetio da njegov život dobija dublji smisao.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Dok se širom zemlje širi trend razgovora s "duhovima", iguman Manastira Ribnica snažnim rečima podseća da je jedina istinska veza s upokojenima u molitvi, a ne u obmanama koje otvaraju vrata zlu.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
U besedi za 19. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto strah pred Bogom nije teret, već snaga, i kako radost koja dolazi od Njega nadživljava sve prolazno.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
U besedi za 19. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto strah pred Bogom nije teret, već snaga, i kako radost koja dolazi od Njega nadživljava sve prolazno.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.