Posle obraćenja u hrišćanstvo, Sarsenov Baha postao je Bogdan, izgubio porodicu i slobodu – a u Beograd stigao sa 150 dolara u džepu i pronašao mir.
Ljudi se najčešće rađaju i umiru u veri svojih predaka, ne dovodeći je u pitanje. Retki su oni koji se usude da zakorače izvan tog nasleđa, svesni da ih to može koštati doma, porodice, pa i života kakav su poznavali. Upravo u toj retkosti krije se snaga lične odluke – odluke koja ume da preokrene sudbinu i čoveka odvede na put koji nikada nije mogao da zamisli.
Kazahstanac Sarsenov Baha, rođen u muslimanskoj porodici, prvi put je u ruci držao Bibliju pre dvadesetak godina. Taj susret otvorio mu je vrata istine u koju je poverovao, i od tada njegov život više nije bio isti. Danas, pod krštenim imenom Bogdan, živi u Srbiji kao pravoslavac, a njegova priča je svedočanstvo da je vera ponekad jača od svih granica i odbacivanja.
Susret koji je promenio sve
– Upoznao sam 2006. pravoslavnog monaha, koji mi je poklonio Bibliju. Čitao sam, malo proučavao i rešio da promenim veru – priča Bogdan.
Taj trenutak bio je prekretnica. Umesto podrške, dočekalo ga je neprihvatanje i osuda.
– Moja porodica to nije prihvatila, odrekli su me se svi do jednog! Kada su mi okrenuli leđa, rešio sam da se preselim u Srbiju.
Porodično odricanje i fizički bol
Njegova odluka naišla je na žestok otpor porodice. Otac je okupio rođake i imama i pred svima se odrekao sina. – Čak me je otac isekao nožem po ruci kad sam mu rekao da menjam veru! U ruci mi je bila Biblija, a on me je isekao nožem.
Majka, rodbina, pa i supruga okrenuli su mu leđa. Žena je dobila starateljstvo nad ćerkom, a on je ostao sam.
– Porodica je raskrstila sa mnom pošto sam, kako oni kažu, postao „sektaš“.
MUP Srbije
Baha je prvi izbeglica u Srbiji koji je dobio putnu ispravu koja je zakonom garantovana još od 2008.
Iza rešetaka zbog Jevanđelja
Baha je i u vojsci pokušavao da prenese drugima ono što je otkrio. Delio je Jevanđelje ljudima, posećivao onkološki centar za decu i svedočio o veri.
– Istinu sam hteo da podelim s mojim narodom, da im kažem da ima Boga i da Bog može da promeni život.
To ga je koštalo slobode, pa je završio u zatvoru.
– Vojnici u Kazahstanu ne smeju da idu ni u džamiju ni u crkvu. Ja sam počeo da delim Jevanđelje i to je bilo kršenje vojnog zakona. Iza rešetaka sam proveo 30 dana.
Put ka Srbiji
Iz zatvora ga je izvukao monah koji mu je kupio kartu za Srbiju.
– Rekao je: „Letiš u Jugoslaviju, to je pravoslavna zemlja, tamo možeš bezbedno da živiš.“ Pre toga nisam čuo za Srbiju, samo za Jugoslaviju, jer su vaši ljudi dolazili u Kazahstan da grade hotele.
Sa svega 150 dolara stigao je u Beograd, odseo u hostelu i krenuo put neizvesnosti. Prošao je kroz UNHCR i Beogradski centar za ljudska prava, pa i kroz kamp u Krnjači. Radio je fizičke poslove, a kasnije se zaposlio kao fizioterapeut u Novom Sadu – struci koju je izučio još u Kazahstanu.
Novi početak pod krstom
– Već 26. decembra 2015. dobio sam azil. Tada mi je laknulo jer imam zaštitu, osećam se bezbednije. Mogu da živim ovde u miru, da radim.
Prošle godine postao je i prva osoba u Srbiji koja je dobila putnu ispravu za izbeglice, na koju je čekao punih devet godina.
– Mnogo mi znači, sada mogu negde i da otputujem. Planiram da idem na letovanje u Tursku, zavisi od novca. Srećan sam jer će ova putna isprava ljudima koji imaju status kao ja olakšati život – priča Baha, prenosi portal kurir.rs.
Ljudi su ga prihvatili
U Srbiji se susreo i sa dobrim i sa lošim iskustvima.
– Pitaju me zašto sam promenio veru, ja im kažem istinu. Većina to prihvata dobro, neki kažu da sam heroj. Ne mislim da sam heroj, već da sam samo pronašao istinu. Znači mi to što me je vaš narod prihvatio, zahvalan sam na tome.
Bogdan svakodnevno unapređuje znanje srpskog jezija kroz razgovor, ali i kroz čitanje Biblije.
– Zahvalan sam Bogu na ljudima koje sam ovde upoznao i na onima koji su mi pomogli.
Bogdanovo svedočanstvo ostaje kao podsetnik kako iskrena vera učinila čudo – da čovek koji je izubio sve što je imao u domovini, započne novi život u zemlji koju pre toga nije poznavao. Njegov put je svedočanstvo da vera ume da košta, ali i da spasava.
Otac Mojsije Mekferson, bivši krovopokrivač i otac petoro dece, postao je viralna zvezda zahvaljujući svojim porukama o sirovoj muškosti, pravoslavlju i ulozi muškarca kao stuba porodice
Čuveni dirigent venčao se po pravoslavnim kanonima u gruzijskom manastiru Samtavro, obučen u narodnu nošnju; njegova izabranica je mlada Gruzinka, fitnes instruktorka Marijam Šarmanašvili.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.