Narod se sabrao u molitvi i sećanju, dok vikarni episkop patrijarha Porfirija podseća na Hristov zagrljaj i snagu vere koja nadjačava bol i nepravdu.
Na obali reke Bistrice u Goraždevcu, gde su pre 22 godine mladi životi prekinuti nasiljem, danas se osećala tišina koja progovara više od svake reči. Ivan Jovović (19) i Panto Dakić (12), srpska deca čija su srca prestala da kucaju u tragičnom napadu, okupljeni vernici danas su se prisetili sa tugom, ali i nadom, sećajući se njihove nevinosti i večnog života u Bogu. Svaka suza, svaki pogled ka nebu bio je izraz molitve i vere da je njihova smrt samo privremena granica, a večni zagrljaj Božji čeka sve nas.
Printscreen eparhija-prizren
Pomen Ivanu Jovović i Panti Dakić u Goraždevcu
Vladika Ilarion na pomenu ubijenim srpskim dečacima u Goraždevcu
U hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Goraždevcu, vikarni episkop patrijarha srpskog Porfirija, vladika Ilarion, uputio je reči utehe i nade:
– Mi se danas sabrasmo ovde da proslavimo život. Paradoksalno, proslavljamo život, a okupljeni smo da vršimo spomen upokojenih, zato što verujemo da svi u Bogu žive. Ivan i Panto su živi u Bogu, u tajni Njegovog zagrljaja koji i nas očekuje.
Printscreen eparhija-prizren
Pomen Ivanu Jovović i Panti Dakić u Goraždevcu
Vladika Ilarion je istakao da su pitanja ovog sveta – zašto se deca gube, zašto pravda izostaje – prolazna pred večnim zagrljajem Hristovim:
– Čoveku ništa više nije potrebno osim topline Božjeg zagrljaja, a u tom zagrljaju smo svi. Samo treba da verujemo i da vidimo Hrista Vaskrslog i u Njegovom zagrljaju Ivana i Pantu.
Tragedija u Goraždevcu: Napad na srpsku decu na Bistrici nikada nije rasvetljen
Napad na srpsku decu u Goraždevcu dogodio se dok su se kupali na Bistrici, kada su iz pravca albanskog sela Zahač nepoznati napadači otvorili rafalnu paljbu. Pored Ivana i Pante, teško su ranjeni Marko Bogićević, Dragana Srbljak, Bogdan Bukumirić i Đorđe Ugrenović. Iako je slučaj izazvao međunarodnu osudu, istraga nikada nije dala rezultate.
Porodica traži pravdu, narod traži utehu za ubistvo Ivana i Pante
Otac stradalog Pante, Milisav Dakić, apelovao je na nadležne da otvore istragu i pronađu odgovorne:
– Porodica je svetinja, i mi želimo da znamo ko je ubio našu decu – rekao je Dakić, a njegove reči odzvanjale su u tišini okupljenih.
Printscreen eparhija-prizren
Pomen Ivanu Jovović i Panti Dakić u Goraždevcu
Beseda vladike Ilariona podsetila je sve prisutne da, uprkos bolu i nepravdi, život u Bogu i vera u Hrista donose utehu:
– Na nama je, braćo i sestre, da gorčinu izlečimo verom u Vaskrsloga Hrista i da život, ma koliko bio težak, preobrazimo u dobar i sladak.
Sećanje na Ivana i Pantu danas živi u molitvama, zajedništvu i veri, podsećajući sve nas da nijedna nevinost nije zaboravljena, a ljubav Božja je večna.
Na lokalitetu crkve Bogorodice Hvostanske, unutar zaštićene zone, održan je obred bez blagoslova Srpske pravoslavne crkve, uz poruke mržnje prema pravoslavnim Srbima.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Iguman manastira Sveti arhangeli, već 35 godina čuvar svetinje kod Prizrena, otkriva kako prisustvo svakog čoveka obnavlja manastire, zašto vera raste iz poniženja i kako se Srbi u južnoj pokrajini više uzdaju u molitvu nego u politiku.
Povodom navoda da Srpska pravoslavna crkva pregovara s kosovskim institucijama o pravnom statusu Crkve na Kosmetu, usledio je odlučan demanti uz razotkrivanje motiva plasiranja lažnih vesti.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U selu gde još odjekuju molitve predaka, pravoslavni vernici okupili su se oko igumana Save da pokažu kako crkva nije samo građevina, već zavet – i da će, ako zatreba, služiti i u šumi, kao u prvim hrišćanskim vremenima.
Na mestu gde su pre dvadeset i jednu godinu prekinuti mladi životi Ivana Jovovića i Pante Dakića, mitropolit raško-prizrenski u emotivnoj besedi prisetio se njihove žrtve i podsetio verni narod na važnost vere, nade i molitve za spas nevinih duša.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.