U tišini Crkve Svetog Jeremije u Goraždevcu , pod senkom starih hrastova, održan je parastos Ivanu Jovoviću i Panti Dakiću, dečacima čije su nevine duše pre dvadeset i jednu godinu uzletele ka nebesima. Dvadeset i jedna godina protekla je od tog tragičnog dana kada su ova nedužna deca postradala na obali Bistrice, a njihovi životi nasilno prekinuti.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Groblje u Goraždevcu
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje paroha goraždevačkog Nenada Našpalića, sveštenstva i monaštva, služio je molitveno sećanje na ove mlade živote. Vladika Teodosije u svojoj dirljivoj besedi podsetio je prisutne na težinu bola i tuge koja je zadesila ovo malo mesto na Kosovu i Metohiji, ali i na snagu vere koja nas drži u najtežim trenucima.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Vladika Teodosije
- Prošla je dvadeset i jedna godina, od kako se ovde u ovom selu na reci Bistrici desio nemili događaj, kada su postradali oni koji su pred Bogom najčistiji, a to su deca. Ivan i Panto i drugi koji su bili ranjeni. Danas smo se ovde sabrali da molitvama učinimo spomen, parastos na njih. Da se Gospodu pomolimo za njih, nevine duše, koji su prineseni na žrtvu kao mladi i čisti jaganjci - besedio je vladika Teodosije.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Grob Pante Dakića
Bolno sećanje na taj tragični događaj i dalje je živo, ne samo u srcima porodica, već i u kolektivnom pamćenju ovog stradalnog naroda. Vladika Teodosije naglasio je da, uprkos tome što su počinioci ovog zločina i dalje nepoznati, vernici pronalaze utehu u veri i nadi u Hrista, koji je, kako je vladika rekao, „iz prevelike ljubavi prineo sebe na žrtvu radi roda ljudskog i radi našeg spasenja.“
Okupljeni narod, čvrsto vezan za svoje ognjište, veru i zemlju, molitveno je stajao pred hramom, dok su reči molitve ispunjavale prostor oko svetinje. Parastos Ivanu i Panti postao je ne samo sećanje na njih, već i simbol stradanja celokupnog srpskog naroda na Kosovu i Metohiji , kao i zavet da se ne zaborave oni koji su položili svoje živote za istinu i pravdu Božju.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Grob Pante Dakića
- Iako ne možemo da čujemo i vidimo Ivana i Pantu, ipak osećamo njihovo prisustvo i molitveno komuniciramo sa njima - nastavio je vladika Teodosije, ističući da, iako je rastanak bolan, utehu nalazimo u verovanju da su naši najmiliji sada na lepšem mestu, među anđelima, svetima i mučenicima.
Na kraju, mitropolit je podsetio prisutne da uskoro počinje Bogorodičin post, pozvavši sve vernike da poste, naglasivši važnost posta kao duhovne zaštite i pripreme za večni život. Sa suzama u očima, ali sa verom u srcima, narod se oprostio od Ivana i Pante, moleći se da im Gospod podari rajsko naselje i večni mir.
Posle bogosluženja povodom 26. godišnjice od prvih kidnapovanja i ubistava Srba u orahovačkoj opštini, mitropolit raško-prizrenski u svojoj besedi istakao je značaj očuvanja blagoslovene kosovsko-metohijske zemlje, naglašavajući da je sa Božjom pomoći moguće sačuvati veru i svetinje.
Noćni napad na dve svetinje: Hram Svetog Spiridona i Hram Svetog oca Nikolaja postali cilj napada i uznemirili vernike, dok policija traži počinioce ovih incidenata.
Priziv Svetog Duha u svetinji na Vračaru biće služen 14. septembra u 9 časova u prisustvu vernog naroda, učenika, roditelja, prosvetnih radnika i veroučitelja.
Predstavnici ove drevne crkve prvi put su posetili ovaj deo Evrope, a poglavaru SPC su se zahvalili što je omogućio da se na Blagovesti prvi put u Srbiji održi bogosluženje za koptske vernike.
Obeležavanje treće godišnjice ustoličenja mitropolita Joanikija na čelo Mitropolije crnogorsko-primorske, kroz molitveno sabranje u Cetinjskom manastiru, predstavlja priliku za prisećanje na korene ovog arhiereja SPC, njegov duhovni put i porodične vrednosti koje su oblikovale njegovu službu.
Religija.rs vas poziva da kroz svoje fotografije zabeležite najvažniji trenutak hrišćanskog života i osvojite zlatne darove koji, pored materijalne, nose i duhovnu vrednost, jer doprinose očuvanju bogate pravoslavne tradicije.
Priziv Svetog Duha u svetinji na Vračaru biće služen 14. septembra u 9 časova u prisustvu vernog naroda, učenika, roditelja, prosvetnih radnika i veroučitelja.
Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.