Na mestu gde su pre dvadeset i jednu godinu prekinuti mladi životi Ivana Jovovića i Pante Dakića, mitropolit raško-prizrenski u emotivnoj besedi prisetio se njihove žrtve i podsetio verni narod na važnost vere, nade i molitve za spas nevinih duša.
U tišini Crkve Svetog Jeremije u Goraždevcu, pod senkom starih hrastova, održan je parastos Ivanu Jovoviću i Panti Dakiću, dečacima čije su nevine duše pre dvadeset i jednu godinu uzletele ka nebesima. Dvadeset i jedna godina protekla je od tog tragičnog dana kada su ova nedužna deca postradala na obali Bistrice, a njihovi životi nasilno prekinuti.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Groblje u Goraždevcu
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje paroha goraždevačkog Nenada Našpalića, sveštenstva i monaštva, služio je molitveno sećanje na ove mlade živote. Vladika Teodosije u svojoj dirljivoj besedi podsetio je prisutne na težinu bola i tuge koja je zadesila ovo malo mesto na Kosovu i Metohiji, ali i na snagu vere koja nas drži u najtežim trenucima.
- Prošla je dvadeset i jedna godina, od kako se ovde u ovom selu na reci Bistrici desio nemili događaj, kada su postradali oni koji su pred Bogom najčistiji, a to su deca. Ivan i Panto i drugi koji su bili ranjeni. Danas smo se ovde sabrali da molitvama učinimo spomen, parastos na njih. Da se Gospodu pomolimo za njih, nevine duše, koji su prineseni na žrtvu kao mladi i čisti jaganjci - besedio je vladika Teodosije.
Bolno sećanje na taj tragični događaj i dalje je živo, ne samo u srcima porodica, već i u kolektivnom pamćenju ovog stradalnog naroda. Vladika Teodosije naglasio je da, uprkos tome što su počinioci ovog zločina i dalje nepoznati, vernici pronalaze utehu u veri i nadi u Hrista, koji je, kako je vladika rekao, „iz prevelike ljubavi prineo sebe na žrtvu radi roda ljudskog i radi našeg spasenja.“
Okupljeni narod, čvrsto vezan za svoje ognjište, veru i zemlju, molitveno je stajao pred hramom, dok su reči molitve ispunjavale prostor oko svetinje. Parastos Ivanu i Panti postao je ne samo sećanje na njih, već i simbol stradanja celokupnog srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, kao i zavet da se ne zaborave oni koji su položili svoje živote za istinu i pravdu Božju.
- Iako ne možemo da čujemo i vidimo Ivana i Pantu, ipak osećamo njihovo prisustvo i molitveno komuniciramo sa njima - nastavio je vladika Teodosije, ističući da, iako je rastanak bolan, utehu nalazimo u verovanju da su naši najmiliji sada na lepšem mestu, među anđelima, svetima i mučenicima.
Na kraju, mitropolit je podsetio prisutne da uskoro počinje Bogorodičin post, pozvavši sve vernike da poste, naglasivši važnost posta kao duhovne zaštite i pripreme za večni život. Sa suzama u očima, ali sa verom u srcima, narod se oprostio od Ivana i Pante, moleći se da im Gospod podari rajsko naselje i večni mir.
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božjoj.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Objavljivanjem radne biografije na platformama za zapošljavanje, katolički sveštenik skrenuo je pažnju na pad priloga i finansijsku borbu svoje parohijske zajednice, o kojoj se već godinama gotovo i ne govori.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U znak poštovanja prema žrtvama tragičnih događaja iz 2004. godine, vernici su se okupili u svetinji, i podsećajući na borbu i snagu srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Posle bogosluženja povodom 26. godišnjice od prvih kidnapovanja i ubistava Srba u orahovačkoj opštini, mitropolit raško-prizrenski u svojoj besedi istakao je značaj očuvanja blagoslovene kosovsko-metohijske zemlje, naglašavajući da je sa Božjom pomoći moguće sačuvati veru i svetinje.
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Razvaljena vrata i razbacani bogoslužbeni predmeti sablaznili su jutros građane Ulcinja, dok Crkvena opština traži hitno otkrivanje počinilaca i jasnu poruku da se udar na svetinju neće tolerisati.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.