Na mestu gde su pre dvadeset i jednu godinu prekinuti mladi životi Ivana Jovovića i Pante Dakića, mitropolit raško-prizrenski u emotivnoj besedi prisetio se njihove žrtve i podsetio verni narod na važnost vere, nade i molitve za spas nevinih duša.
U tišini Crkve Svetog Jeremije u Goraždevcu, pod senkom starih hrastova, održan je parastos Ivanu Jovoviću i Panti Dakiću, dečacima čije su nevine duše pre dvadeset i jednu godinu uzletele ka nebesima. Dvadeset i jedna godina protekla je od tog tragičnog dana kada su ova nedužna deca postradala na obali Bistrice, a njihovi životi nasilno prekinuti.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Groblje u Goraždevcu
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje paroha goraždevačkog Nenada Našpalića, sveštenstva i monaštva, služio je molitveno sećanje na ove mlade živote. Vladika Teodosije u svojoj dirljivoj besedi podsetio je prisutne na težinu bola i tuge koja je zadesila ovo malo mesto na Kosovu i Metohiji, ali i na snagu vere koja nas drži u najtežim trenucima.
- Prošla je dvadeset i jedna godina, od kako se ovde u ovom selu na reci Bistrici desio nemili događaj, kada su postradali oni koji su pred Bogom najčistiji, a to su deca. Ivan i Panto i drugi koji su bili ranjeni. Danas smo se ovde sabrali da molitvama učinimo spomen, parastos na njih. Da se Gospodu pomolimo za njih, nevine duše, koji su prineseni na žrtvu kao mladi i čisti jaganjci - besedio je vladika Teodosije.
Bolno sećanje na taj tragični događaj i dalje je živo, ne samo u srcima porodica, već i u kolektivnom pamćenju ovog stradalnog naroda. Vladika Teodosije naglasio je da, uprkos tome što su počinioci ovog zločina i dalje nepoznati, vernici pronalaze utehu u veri i nadi u Hrista, koji je, kako je vladika rekao, „iz prevelike ljubavi prineo sebe na žrtvu radi roda ljudskog i radi našeg spasenja.“
Okupljeni narod, čvrsto vezan za svoje ognjište, veru i zemlju, molitveno je stajao pred hramom, dok su reči molitve ispunjavale prostor oko svetinje. Parastos Ivanu i Panti postao je ne samo sećanje na njih, već i simbol stradanja celokupnog srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, kao i zavet da se ne zaborave oni koji su položili svoje živote za istinu i pravdu Božju.
- Iako ne možemo da čujemo i vidimo Ivana i Pantu, ipak osećamo njihovo prisustvo i molitveno komuniciramo sa njima - nastavio je vladika Teodosije, ističući da, iako je rastanak bolan, utehu nalazimo u verovanju da su naši najmiliji sada na lepšem mestu, među anđelima, svetima i mučenicima.
Na kraju, mitropolit je podsetio prisutne da uskoro počinje Bogorodičin post, pozvavši sve vernike da poste, naglasivši važnost posta kao duhovne zaštite i pripreme za večni život. Sa suzama u očima, ali sa verom u srcima, narod se oprostio od Ivana i Pante, moleći se da im Gospod podari rajsko naselje i večni mir.
Nakon liturgije poglavar Srpske pravoslavne crkve obišao je imanje i u neposrednom susretu sa bratstvom i manastirskim životom pokazao emotivnu stranu prazničnog dana.
Kada šarena jaja izgube pažnju najmlađih, ovaj brz i praktičan recept vraća ih na sto u sasvim drugačijem, primamljivom obliku, bez mnogo truda i sa sastojcima koje već imate.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Posle molitvenog bdenja u Bazilika Svetog Petra, poglavar Rimokatoličke crkve pozvao je na kraj sukoba i povratak dijalogu, dok je predsednik SAD reagovao oštrom porukom u kojoj dovodi u pitanje okolnosti izbora Svetog Oca.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U znak poštovanja prema žrtvama tragičnih događaja iz 2004. godine, vernici su se okupili u svetinji, i podsećajući na borbu i snagu srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Posle bogosluženja povodom 26. godišnjice od prvih kidnapovanja i ubistava Srba u orahovačkoj opštini, mitropolit raško-prizrenski u svojoj besedi istakao je značaj očuvanja blagoslovene kosovsko-metohijske zemlje, naglašavajući da je sa Božjom pomoći moguće sačuvati veru i svetinje.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.