Na mestu gde su pre dvadeset i jednu godinu prekinuti mladi životi Ivana Jovovića i Pante Dakića, mitropolit raško-prizrenski u emotivnoj besedi prisetio se njihove žrtve i podsetio verni narod na važnost vere, nade i molitve za spas nevinih duša.
U tišini Crkve Svetog Jeremije u Goraždevcu, pod senkom starih hrastova, održan je parastos Ivanu Jovoviću i Panti Dakiću, dečacima čije su nevine duše pre dvadeset i jednu godinu uzletele ka nebesima. Dvadeset i jedna godina protekla je od tog tragičnog dana kada su ova nedužna deca postradala na obali Bistrice, a njihovi životi nasilno prekinuti.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Groblje u Goraždevcu
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje paroha goraždevačkog Nenada Našpalića, sveštenstva i monaštva, služio je molitveno sećanje na ove mlade živote. Vladika Teodosije u svojoj dirljivoj besedi podsetio je prisutne na težinu bola i tuge koja je zadesila ovo malo mesto na Kosovu i Metohiji, ali i na snagu vere koja nas drži u najtežim trenucima.
- Prošla je dvadeset i jedna godina, od kako se ovde u ovom selu na reci Bistrici desio nemili događaj, kada su postradali oni koji su pred Bogom najčistiji, a to su deca. Ivan i Panto i drugi koji su bili ranjeni. Danas smo se ovde sabrali da molitvama učinimo spomen, parastos na njih. Da se Gospodu pomolimo za njih, nevine duše, koji su prineseni na žrtvu kao mladi i čisti jaganjci - besedio je vladika Teodosije.
Bolno sećanje na taj tragični događaj i dalje je živo, ne samo u srcima porodica, već i u kolektivnom pamćenju ovog stradalnog naroda. Vladika Teodosije naglasio je da, uprkos tome što su počinioci ovog zločina i dalje nepoznati, vernici pronalaze utehu u veri i nadi u Hrista, koji je, kako je vladika rekao, „iz prevelike ljubavi prineo sebe na žrtvu radi roda ljudskog i radi našeg spasenja.“
Okupljeni narod, čvrsto vezan za svoje ognjište, veru i zemlju, molitveno je stajao pred hramom, dok su reči molitve ispunjavale prostor oko svetinje. Parastos Ivanu i Panti postao je ne samo sećanje na njih, već i simbol stradanja celokupnog srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, kao i zavet da se ne zaborave oni koji su položili svoje živote za istinu i pravdu Božju.
- Iako ne možemo da čujemo i vidimo Ivana i Pantu, ipak osećamo njihovo prisustvo i molitveno komuniciramo sa njima - nastavio je vladika Teodosije, ističući da, iako je rastanak bolan, utehu nalazimo u verovanju da su naši najmiliji sada na lepšem mestu, među anđelima, svetima i mučenicima.
Na kraju, mitropolit je podsetio prisutne da uskoro počinje Bogorodičin post, pozvavši sve vernike da poste, naglasivši važnost posta kao duhovne zaštite i pripreme za večni život. Sa suzama u očima, ali sa verom u srcima, narod se oprostio od Ivana i Pante, moleći se da im Gospod podari rajsko naselje i večni mir.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Otkrijte kako jednostavni sastojci — sitno seckani pipci lignji, inćuni, kozice, prezle i limun — u savršenoj harmoniji stvaraju mirisno i ukusno jelo koje osvaja svaki sto
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U znak poštovanja prema žrtvama tragičnih događaja iz 2004. godine, vernici su se okupili u svetinji, i podsećajući na borbu i snagu srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Posle bogosluženja povodom 26. godišnjice od prvih kidnapovanja i ubistava Srba u orahovačkoj opštini, mitropolit raško-prizrenski u svojoj besedi istakao je značaj očuvanja blagoslovene kosovsko-metohijske zemlje, naglašavajući da je sa Božjom pomoći moguće sačuvati veru i svetinje.
Bivši arhimandrit, vlasnik građevinskog preduzeća i arhitekt osuđeni za milionske zloupotrebe sredstava namenjenih obnovi manastira i crkava na Kosovu i Metohiji – pravda konačno zadovoljena, a istina iza kulisa crkvene moći otkrivena.
Mitropolit budimljansko-nikšićki svedoči o tome dok su meštani i sveštenstvo pokušavali da sačuvaju mir i svetinju, dok je gradonačelnik Berana sa koalicionim partnerima sprovodio nasilnu akciju uklanjanja spomenika Pavlu Đurišiću.
U zadužbini Brankovića, podignutoj pre više od 500 godina, služili su mitropolit Vasilije i episkop Justin, a verni narod svedočio o neobičnoj sili molitve ovog dana.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Bivši arhimandrit, vlasnik građevinskog preduzeća i arhitekt osuđeni za milionske zloupotrebe sredstava namenjenih obnovi manastira i crkava na Kosovu i Metohiji – pravda konačno zadovoljena, a istina iza kulisa crkvene moći otkrivena.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.