Na mestu gde su pre dvadeset i jednu godinu prekinuti mladi životi Ivana Jovovića i Pante Dakića, mitropolit raško-prizrenski u emotivnoj besedi prisetio se njihove žrtve i podsetio verni narod na važnost vere, nade i molitve za spas nevinih duša.
U tišini Crkve Svetog Jeremije u Goraždevcu, pod senkom starih hrastova, održan je parastos Ivanu Jovoviću i Panti Dakiću, dečacima čije su nevine duše pre dvadeset i jednu godinu uzletele ka nebesima. Dvadeset i jedna godina protekla je od tog tragičnog dana kada su ova nedužna deca postradala na obali Bistrice, a njihovi životi nasilno prekinuti.
youtube/printscreen/Kosovo Online
Groblje u Goraždevcu
Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje paroha goraždevačkog Nenada Našpalića, sveštenstva i monaštva, služio je molitveno sećanje na ove mlade živote. Vladika Teodosije u svojoj dirljivoj besedi podsetio je prisutne na težinu bola i tuge koja je zadesila ovo malo mesto na Kosovu i Metohiji, ali i na snagu vere koja nas drži u najtežim trenucima.
- Prošla je dvadeset i jedna godina, od kako se ovde u ovom selu na reci Bistrici desio nemili događaj, kada su postradali oni koji su pred Bogom najčistiji, a to su deca. Ivan i Panto i drugi koji su bili ranjeni. Danas smo se ovde sabrali da molitvama učinimo spomen, parastos na njih. Da se Gospodu pomolimo za njih, nevine duše, koji su prineseni na žrtvu kao mladi i čisti jaganjci - besedio je vladika Teodosije.
Bolno sećanje na taj tragični događaj i dalje je živo, ne samo u srcima porodica, već i u kolektivnom pamćenju ovog stradalnog naroda. Vladika Teodosije naglasio je da, uprkos tome što su počinioci ovog zločina i dalje nepoznati, vernici pronalaze utehu u veri i nadi u Hrista, koji je, kako je vladika rekao, „iz prevelike ljubavi prineo sebe na žrtvu radi roda ljudskog i radi našeg spasenja.“
Okupljeni narod, čvrsto vezan za svoje ognjište, veru i zemlju, molitveno je stajao pred hramom, dok su reči molitve ispunjavale prostor oko svetinje. Parastos Ivanu i Panti postao je ne samo sećanje na njih, već i simbol stradanja celokupnog srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, kao i zavet da se ne zaborave oni koji su položili svoje živote za istinu i pravdu Božju.
- Iako ne možemo da čujemo i vidimo Ivana i Pantu, ipak osećamo njihovo prisustvo i molitveno komuniciramo sa njima - nastavio je vladika Teodosije, ističući da, iako je rastanak bolan, utehu nalazimo u verovanju da su naši najmiliji sada na lepšem mestu, među anđelima, svetima i mučenicima.
Na kraju, mitropolit je podsetio prisutne da uskoro počinje Bogorodičin post, pozvavši sve vernike da poste, naglasivši važnost posta kao duhovne zaštite i pripreme za večni život. Sa suzama u očima, ali sa verom u srcima, narod se oprostio od Ivana i Pante, moleći se da im Gospod podari rajsko naselje i večni mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Justina, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U znak poštovanja prema žrtvama tragičnih događaja iz 2004. godine, vernici su se okupili u svetinji, i podsećajući na borbu i snagu srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Posle bogosluženja povodom 26. godišnjice od prvih kidnapovanja i ubistava Srba u orahovačkoj opštini, mitropolit raško-prizrenski u svojoj besedi istakao je značaj očuvanja blagoslovene kosovsko-metohijske zemlje, naglašavajući da je sa Božjom pomoći moguće sačuvati veru i svetinje.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.