U znak poštovanja prema žrtvama tragičnih događaja iz 2004. godine, vernici su se okupili u svetinji, i podsećajući na borbu i snagu srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
U manastiru Gračanica, pod blagoslovom svetih monaha i duhovne moći koju ovaj hram pruža, služen je parastos povodom 21. godišnjice od Martovskog pogroma, tragičnog događaja koji je 17. marta 2004. godine ugrozio mir i sigurnost srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Parastos je služio mitropolit raško-prizrenski gospodin Teodosije, uz prisustvo sveštenstva Eparhije raško-prizrenske, dok su se okupljeni vernici, porodice stradalih i predstavnici institucija u tišini molitve, ponovo setili onih koji su zauvek nestali u plamenu mržnje i nasilja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Parastos je služio vladika raško-prizrenski Teodosije
Nakon bogosluženja, vernici su se uputili ka Domu kulture u Gračanici, gde su položili bele ruže na spomen obeležje koje svedoči o žrtvama i nestalim Srbima. Ovaj trenutak, u kojem se spaja duhovnost i sećanje, postao je poziv na opstanak, na sećanje i na borbu za očuvanje istine koja se često gubi u zamršenim lavirintima zaborava.
Komemorativna akademija koja je usledila, bila je ispunjena emotivnim govorima i prigodnim programom, podsećajući sve prisutne na bolnu stvarnost koju je srpski narod preživeo. Minut ćutanja, posvećen tragediji u Kočanima u Severnoj Makedoniji, podsetio je sve na to da patnja ne poznaje granice i da žrtve ne mogu biti zaboravljene.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika raško-prizrenski Teodosije
Vladika Teodosije, u svom obraćanju, istakao je da Martovski pogrom nije samo jedan u nizu istorijskih događaja, već duboka duhovna opomena o ljudskoj nepravdi. Ovaj pogrom je postao svedočanstvo o snazi, hrabrosti i veri srpskog naroda, koji uprkos vekovnim iskušenjima, ne prestaje da se bori za svoju duhovnu slobodu. Kako je kazao mitropolit:
- Stradanje je za naš narod ne samo bolna stvarnost koju svedoči svaka generacija, već i poziv od Boga da kroz taj krst izraste još snažnija vera i odlučnost da opstanemo i ostanemo na ovoj mučeničkoj zemlji.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika raško-prizrenski Teodosije na komemorativnoj akademiji
Iako Martovski pogrom ostaje duboka rana u istoriji srpskog naroda, on je takođe podsećanje na neugasivu borbu za očuvanje vere, kulture i života srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Ova borba nije samo politička i socijalna, ona je duhovna, i ona se ne završava sa padom mraka, već se nastavlja kroz svetlost Hrista, koji je pobedio smrt i zlo.
Ova godišnjica je i podsetnik da je istina neuništiva, a sećanje na žrtve i borba za opstanak postojana i neumorna, kao što je večna vera koju čuvamo.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Ugledni evropski diplomata Lukas Furlas uputio je protest najvišim zvaničnicima EU i istakao da je sprečavanje dolaska poglavara SPC na sveto tlo Kosova i Metohije drastično kršenje verskih sloboda i ljudskih prava!
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
Danas se navršava 21 godina od kada je iz AP Kosovo i Metohija u rušilačkim napadima albanskih ekstremista proterano 4.012 Srba, a većina njih se do danas nije vratila u svoje domove.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Na mestu gde su pre dvadeset i jednu godinu prekinuti mladi životi Ivana Jovovića i Pante Dakića, mitropolit raško-prizrenski u emotivnoj besedi prisetio se njihove žrtve i podsetio verni narod na važnost vere, nade i molitve za spas nevinih duša.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.