Posle bogosluženja povodom 26. godišnjice od prvih kidnapovanja i ubistava Srba u orahovačkoj opštini, mitropolit raško-prizrenski u svojoj besedi istakao je značaj očuvanja blagoslovene kosovsko-metohijske zemlje, naglašavajući da je sa Božjom pomoći moguće sačuvati veru i svetinje.
U Velikoj Hoči, na 26. godišnjicu prvih postradalih Srba u orahovačkoj opštini, održan je parastos u znak sećanja na nevine žrtve. Na spomeniku, svedoku tih strašnih događaja, uklesana su 84 imena ubijenih i kidnapovanih Srba od 1998. do 2000. godine. Parastos je služio mitropolit raško-prizrenski Teodosije uz sasluženje jereja Milana Stanojevića i protosinđela Kirila Dečanca, a uz prisustvo brojne rodbine, meštana Orahovca i Velike Hoče.
Obraćajući se sabranima, vladika Teodosije je istakao značaj pomena i sećanja na one koji su položili svoje živote za istinu i pravdu.
- Učinili smo parastos, pomen, sećanje, slugu božjih naših najmilijih koji su živote svoje položili za istinu i pravdu, nevine žrtve bezumnog sukoba i rata 1998. i 1999. godine. Kaže Gospod naš u Svetom jevanđelju da nema veće ljubavi nego da neko život svoj položi za bližnje. Ja bih se usudio da kažem da svi ovde spomenuti kojih se danas sećamo su položili život svoj za sve nas - kazao je mitropolit.
U svojim rečima, vladika je naglasio da su nevino stradali primljeni u večno obitalište i da su svojom žrtvom omogućili današnje življenje na ovim prostorima.
- Njih je Gospod izabrao i primio u večno obitalište, u rajsko naselje. Oni su mučenički postradali i oni su nevina žrtva za sve nas koji danas živimo na ovim prostorima i njihovom žrtvom i blagodaću Božjom evo mi 25 godina posle svih sukoba i stradanja živimo kao svoj na svome - dodao je mitropolit raško-prizrenski.
youtube/printscreen/kosovoonline
Parastosu su prisustvovali rodbina postradalih i brojni meštani Velike Hoče i Orahovca
Vladika Teodosije je takođe podsetio na značaj očuvanja blagoslovene, svete kosovsko-metohijske zemlje, naglašavajući da je njihova žrtva temelj današnjeg života na tim prostorima.
- Naročito Orahovac, Velika Hoča i okolina, vekovno naše ognjište i zemlja koja nam je data od Boga da uživamo sve plodove njene i da je čuvamo, ali sećajući se na sve postradale da ne zaboravimo njihovu žrtvu, ali i da se nikad ne odreknemo ovog blagoslovenog prostora, ove zemlje za koju su oni postradali jer su bili svoj na svome - rekao je mitropolit.
Obraćajući se sabranima, vladika je istakao da je sa Božjom pomoći moguće očuvati veru i sećanje na žrtve.
- Neko će reći da je to nemoguće ostvariti u ovo naše vreme u uslovima u kojima živimo, ali ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće i uz Božju pomoć, zasigurno, možemo i mi da prinesemo makar malu žrtvu na onu veliku žrtvu i stradanje koje su naši najmiliji podneli - rekao je on, dodajući da je važno ostati veran Bogu, Kosovu i Metohiji i svetinjama.
Pored mitropolita Teodosija, rodbini postradalih i meštanima obratili su se i Vesna Bošković, predsednica Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije, Aleksandar Micić, predsednik Privremenog organa opštine Orahovac, Negovan Mavrić, predsednik Udruženja kidnapovanih i ubijenih lica, te u ime meštana Orahovca i Velike Hoče profesorica Marija Micić.
Današnji parastos u Velikoj Hoči bio je ne samo čin sećanja, već i podsećanje na večnu ljubav i veru koja nas povezuje, uz molitvu za mir i blagoslov za sve nevino postradale.
- Neka im je večan spomen i Carstvo nebesko od svih nas. Amin - zaključio je mitropolit Teodosije.
Manastirski kompleks posvećen svetim besrebrnjacima vekovima okuplja pripadnike svih religija, koji dolaze tražeći duhovni i telesni lek kod moštiju ovih svetitelja, koje počivaju u ovoj svetinji.
Ćetvrtog utorka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nam u svojoj knjizi ukazuje na opasnosti koje nosi stanje duhovne neosetljivosti i opominje nas da su takvi nalik onima koji ne reaguju ni na radost ni na tugu, izgubljeni u modernim učenjima i zabludama progresa.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.