To je pokretni praznik koji se slavi sutradan po Lazarevoj suboti ‒ Vrbici, šeste nedelje velikog posta, nedelju dana pred Vaskrs.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe.”
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim. Došavši do sela Vitfaga, u podnožju Maslinske gore, reče dvojici učenika:
Wikimedia/Unknown author
Cveti
- Idite u selo koje je pred vami, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odrešite je i dovedite, I ako vam ko god šta rekne, kažite: trebaju Gospodu! – i odmah će ih dati.
Učenici uradiše kako im je Hristos zapovedio, i kad dovedoše magare, On ga uzjaha i na njemu krete u Jerusalim.
Vest da dolazi Spasitelj koji je vaskrsao Lazara se brzo pronela i narod je krenuo da ga susreće sa palminim grančicama u ruci, baca svoje haljine na put kojim će proći ili reže grančice od drveta i baca na put.
Kada Isus Hristos iziđe na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše:
- Osana Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!
Ali Isus je celim putem bio žalostan, i kad silazaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče:
- O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju; ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i decu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vreme u koje si pohođen.
Ovo se događalo pred praznik Pashe, pa je u Jerusalimu bilo dosta sveta iz različitih krajeva.
Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: “Ko je to?”, a iz gomile naroda odgovoriše:
- Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog.
Potom Hristos uđe u hram, gde su bili kljasti i sakati, smilova se na njih i sve ih isceli. Među narodom i decom zavlada veliko oduševljenje, te mu klicahu: “
- Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!
Slušajući to, priđoše Mu neki fariseji, pa mu rekoše: “Čuješ li to što ovi govore?”, našta im on odgovori:
- Zar niste nikada čitali: iz usta male dece i odojčadi, načinio si sebi hvalu”.
Celog dana je Isus Hristos držao propovedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju.
Došao je odnekud na Sinajsku goru kao šesnaestogodišnji dečko i tu ostao, najpre kao poslušnik, potom kao otšelnik i najzad kao sinajski iguman do svoje osamdesete godine, kada je i skončao oko 563. godine.
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Marcelina i Petra, mučenike, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.