To je pokretni praznik koji se slavi sutradan po Lazarevoj suboti ‒ Vrbici, šeste nedelje velikog posta, nedelju dana pred Vaskrs.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe.”
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim. Došavši do sela Vitfaga, u podnožju Maslinske gore, reče dvojici učenika:
Wikimedia/Unknown author
Cveti
- Idite u selo koje je pred vami, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odrešite je i dovedite, I ako vam ko god šta rekne, kažite: trebaju Gospodu! – i odmah će ih dati.
Učenici uradiše kako im je Hristos zapovedio, i kad dovedoše magare, On ga uzjaha i na njemu krete u Jerusalim.
Vest da dolazi Spasitelj koji je vaskrsao Lazara se brzo pronela i narod je krenuo da ga susreće sa palminim grančicama u ruci, baca svoje haljine na put kojim će proći ili reže grančice od drveta i baca na put.
Kada Isus Hristos iziđe na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše:
- Osana Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!
Ali Isus je celim putem bio žalostan, i kad silazaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče:
- O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju; ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i decu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vreme u koje si pohođen.
Ovo se događalo pred praznik Pashe, pa je u Jerusalimu bilo dosta sveta iz različitih krajeva.
Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: “Ko je to?”, a iz gomile naroda odgovoriše:
- Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog.
Potom Hristos uđe u hram, gde su bili kljasti i sakati, smilova se na njih i sve ih isceli. Među narodom i decom zavlada veliko oduševljenje, te mu klicahu: “
- Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!
Slušajući to, priđoše Mu neki fariseji, pa mu rekoše: “Čuješ li to što ovi govore?”, našta im on odgovori:
- Zar niste nikada čitali: iz usta male dece i odojčadi, načinio si sebi hvalu”.
Celog dana je Isus Hristos držao propovedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju.
Došao je odnekud na Sinajsku goru kao šesnaestogodišnji dečko i tu ostao, najpre kao poslušnik, potom kao otšelnik i najzad kao sinajski iguman do svoje osamdesete godine, kada je i skončao oko 563. godine.
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Priča o ovom Hristovom učeniku, jednom od Sedamdesetorice odabranih, podseća nas na krštenje kneza Avgara, posle kojeg je potpuno ozdravio, i na grad Edesu koji je postao prvi hrišćanski centar.
Delo arhimandrita Dimitrija „Ona nikada ne spava – Tumanska krasnica“, nastalo u čast 90 godina čudotvorne ikone Tumanske Bogorodice, deo je humanitarne akcije „Jedna knjiga – jedan obrok“
Na obali između Herceg Novog i Prevlake verni su se okupili u jedinstvenom molitvenom pohodu, prisećajući se mučenika i istorije svetinje, ali i svedočili da se Božije ime proslavlja i sa mora i sa gora.
Umesto dijaloga i traženja rešenja za sablazan koja potresa jedan od najstarijih manastira u hrišćanskom svetu, Carigradska i Jerusalimska patrijaršija ušli su u otvorenu polemiku, ostavljajući vernike u nedoumici kome da veruju i gde da traže duhovni oslonac.
U manastiru Sukovo Sveti Hristofor je oslikan sa magarećom glavom, a Bogorodica ima krila. U Visokim Dečanima na fresci Hristovog raspeća nalaze se dva neidentifikovana leteća objekta. U crkvi svetog Petra i Pavla Isus je ćelav...
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Priča o ovom Hristovom učeniku, jednom od Sedamdesetorice odabranih, podseća nas na krštenje kneza Avgara, posle kojeg je potpuno ozdravio, i na grad Edesu koji je postao prvi hrišćanski centar.
Delo arhimandrita Dimitrija „Ona nikada ne spava – Tumanska krasnica“, nastalo u čast 90 godina čudotvorne ikone Tumanske Bogorodice, deo je humanitarne akcije „Jedna knjiga – jedan obrok“
U manastiru Sukovo Sveti Hristofor je oslikan sa magarećom glavom, a Bogorodica ima krila. U Visokim Dečanima na fresci Hristovog raspeća nalaze se dva neidentifikovana leteća objekta. U crkvi svetog Petra i Pavla Isus je ćelav...
Njegovo "poslušanje" jeste da odgovara na pitanja vernika i posetilaca, pomaže u rezervaciji konaka i pruža podršku svima koji žele da se bliže upoznaju sa manastirom i njegovim svetim čudotvorcima, Svetim Zosimom i Jakovom.
Dok tehnologija povezuje, ali ne ispunjava srca, savet svetog starca otkriva da prazninu ne uklanjamo traženjem pažnje, već darovanjem ljubavi kroz veru i brigu za bližnje.
Na praznik Nerukotvorenog obraza Gospodnjeg, episkop bihaćko-petrovački predvodio je svetu Liturgiju u manastiru gde pedesetak preostalih meštana i raseljeni sa svih strana sveta zajedno obnavljaju hram, konak i nadu za budućnost sela.