MOŽE LI SE VOLETI BOG AKO SE NE LJUBI BRAT SVOJ: Sveti Jovan Lestvičnik rešio dilemu mnogih vernika
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Došao je odnekud na Sinajsku goru kao šesnaestogodišnji dečko i tu ostao, najpre kao poslušnik, potom kao otšelnik i najzad kao sinajski iguman do svoje osamdesete godine, kada je i skončao oko 563. godine.
Dvanaesti april u kalendaru Srpske pravoslavne crkve posvećen je prepodobnom Jovanu Lestvičniku.
O životu Svetog Jovana Lestvičnika, pisca Lestvice, ne zna se mnogo. Obično se uzima da je rođen verovatno u Carigradu, u pobožnoj porodici bogatih i znamenitih carigradskih plemića, svetih Ksenofonta i Marije.
Bio je pisac znamenite Lestvice. Došao je odnekud na Sinajsku goru kao šesnaestogodišnji dečko i tu ostao, najpre kao poslušnik, potom kao otšelnik i najzad kao sinajski iguman do svoje osamdesete godine, kada je i skončao oko 563. godine.
Njegov životopisac, monah Danil, kaže za njega: "Uznese se telom na Goru Sinajsku a duhom na Goru Nebesnu".
Kod svoga duhovnog oca, Martirija, provede u poslušnosti devetnaest godina.
Anastasije Sinajski, videvši jednom mladog Jovana, proreče o njemu da će biti iguman sinajski. Po smrti svoga duhovnika, Jovan se povukao u jednu pešteru gde je u teškim podvizima proveo dvadeset godina.
Njegov učenik Mojsej zaspa jednog dana u hladu jednog velikog kamena. Jovan na molitvi u svojoj keliji vide da je njegov učenik u opasnosti, i poče se za nj Bogu moliti.
Kada je docnije došao Mojsej, pade na kolena i zablagodari svome duhovnom ocu što ga spase od sigurne smrti. I ispriča kako u snu ču gde ga Jovan viče, pa skoči, i u tom času onaj kamen pade. Da nije skočio, kamen bi ga ubio.
"Na navaljivanje bratije, Jovan se primi za igumana, i upravljaše spasenjem duša ljudskih sa revnošću i ljubavlju. Ču jednom prekor od nekih, kao da je on mnogoglagoljiv. Ne rasrdivši se nimalo, Jovan zaćuta i celu godinu ne progovori ni reči, dok ga braća ne umoliše da progovori i nastavi učiti ih svojom bogodanom mudrošću", piše u žitijama.
Jednom je došlo šesto poklonika u manastir Sinajski. Pri trpezi svi su videli jednog okretnog mladića u jevrejskom odelu, koji je služio i drugim slugama zapovedao. Najedanput, toga mladića više nije bilo.
Kad su svi počeli za njega da se raspituju, Jovan im reče: "Ne tražite ga, to prorok Mojsej posluži na svome mestu".
Za vreme svoga molčanja u pešteri, Jovan je napisao mnoge korisne knjige, od kojih je najslavnija, i dan-danas, mnogo čitana Lestvica, u kojoj se opisuje metod uznošenja duše k Bogu kao uz neku lestvicu.
Pred smrt, odredio je Georgija za igumana. No ovaj tugovaše mnogo zbog rastanka sa Jovanom. Tada mu Jovan reče, da ako se on udostoji blizine Božje u onom svetu, moliće, da i on, Georgije, te iste godine bude uzet na nebo. Tako se i desilo. Posle deset meseci i Georgije usnu.
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu. Po svetim ocima sveća je i žrtva, ili još bolje rečeno milostinja za naše zdrave, bolestne ili upokojene, a za njih je i palimo. Tek kada je car umro, carica Teodora je sabrala sve ispovednike iz progonstva u prestonicu, utvrdi pravoverje, i naredi da se svete ikone unesu u hramove Božje. Tada je i prepodobni Ilarion bio pušten na slobodu. Nedelja je u pravoslavnoj tradiciji poseban dan.
MOŽE LI SE VOLETI BOG AKO SE NE LJUBI BRAT SVOJ: Sveti Jovan Lestvičnik rešio dilemu mnogih vernika
DA LI SE SVEĆE PALE PRVO ZA ŽIVE ILI UPOKOJENE: Otac Dragan rešio veliku dilemu vernika i orkrio ono što malo ko zna
ISCELJIVAO BOLESNE, PROGONIO ZLE DUHOVE, A ONDA I SAM IZGNAN I VIŠE PUTA TEŠKO MUČEN: Danas je Prepodobni Ilarion Novi Ispovednik
OVAKO NAVLAČITE GNEV NA SVOJ DOM! Otac Gavrilo otkriva šta nikad ne bi trebalo da se radi nedeljom!
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Pravoslavci danas obeležavaju Vavedenje Presvete Bogorodice po starom kalendaru i Svetog Jovana Damaskina po novom, katolici slave Svetog Ivana Damaščanskog, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Obeležava se dan kada je Bogorodica, kao trogodišnje dete, u skladu sa zavetom roditelja Joakima i Ane, uvedena u jerusalimski hram.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
Pravoslavci danas obeležavaju Vavedenje Presvete Bogorodice po starom kalendaru i Svetog Jovana Damaskina po novom, katolici slave Svetog Ivana Damaščanskog, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Svetitelj naglašava da pravednost ne zavisi od imetka, već od stava srca prema sticanju i posedovanju.