Kako nas drevni spisi vode ka unutrašnjem miru, duhovnoj snazi i životu ispunjenom ljubavlju, smirenjem i molitvom.
Četvrta nedelja Velikog posta, koja se danas proslavlja, posvećena je Svetom Jovanu Lestvičniku, monahu i duhovnom učitelju čije delo "Lestvica božanskog ushođenja" opisuje korake ka duhovnom savršenstvu i približavanju Bogu kroz negovanje vrlina i pobedu nad strastima.
Svaka stepenica u "Lestvici" predstavlja određenu vrlinu ili duhovni podvig koji vernik treba da savlada. U nastavku su prikazane ključne vrline koje vode ka spasenju, kao i duhovne zamke kojih se treba čuvati.
Vrline na putu duhovnog ushođenja
Smirenje – Smirenost je temelj duhovnog života. Sveti Jovan uči da je gordost koren svih zala, dok je smirenje majka svih vrlina.
Molitva – Neprestana molitva je osnovna sila duhovnog života. Sveti Jovan naglašava njen značaj kao sredstva za povezivanje sa Bogom i očišćenje srca.
Post – Telesni post jača duh, oslobađa čoveka od robovanja telesnim željama i pomaže u čišćenju duše.
Ljubav – Ljubav prema Bogu i bližnjima predstavlja vrhunac duhovnog ushođenja. Ona čisti srce, povezuje čoveka sa Bogom i vodi ka savršenstvu.
Strpljenje i dugotrpljenje – Sposobnost podnošenja teškoća, nepravdi i uvreda sa mirom jedna je od najtežih, ali i najdragocenijih vrlina.
Sveti Jovan Lestvičnik upozorava na mnoge prepreke koje odvode čoveka od Boga. Među njima su:
Gordost – Najopasnija strast, jer udaljuje čoveka od Boga i otvara vrata duhovnoj zabludi. Protivotrov gordosti je smirenje.
Samoljublje – Preterana ljubav prema sebi i potreba za priznanjem vode ka egoizmu i duhovnoj propasti.
Nepromišljenost i neuzdržanost – Čovek treba da se čuva od neumerenih želja za materijalnim dobrima i prolaznim nasladama koje udaljavaju od istinskog duhovnog života.
Gnev i želja za osvetom – Srce ispunjeno gnevom i mržnjom ne može primiti Božiju blagodat. Pravi put je oproštaj i ljubav prema neprijateljima.
Težnja ka slavi i vlasti – Želja za društvenim ugledom i moći razara smirenje i udaljava čoveka od istinskog duhovnog napretka. Vernik treba da uči da služi drugima bez ličnih ambicija.
Sveti Jovan Lestvičnik, kroz "Lestvicu", poziva vernike na borbu protiv strasti, na strpljenje, smirenje i samokontrolu. On ukazuje na put koji vodi ka jedinstvu sa Bogom i istinskom miru. Njegove reči i danas odzvanjaju kao vodič svakome ko traga za smirenjem i duhovnim uzrastanjem.
U svojoj knjizi za drugu nedelju Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik piše o duhovnim borbama koje prate pokajanje, pozivajući nas da ustrajemo uprkos iskušenjima koja dolaze.
Prepodobni Jovan Kasijan u svom delu „Razgovori ave Serapiona“ razmatra glavne strasti koje muče ljudsku dušu, nudeći univerzalne savete za oslobađanje i duhovnu slobodu.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U zemlji u kojoj su vekovima zajedno živeli Srbi, Bošnjaci i Hrvati, episkop bihaćko-petrovački upućuje snažan apel za mir i međusobno poštovanje, podsećajući da su prošlost i budućnost svih naroda neraskidivo povezane.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dva značajna spomena padaju istog dana, pa Tipik nalaže drugačiji raspored kako bi oba bila proslavljena bez skraćivanja i narušavanja bogoslužbenog poretka.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.