Kako nas drevni spisi vode ka unutrašnjem miru, duhovnoj snazi i životu ispunjenom ljubavlju, smirenjem i molitvom.
Četvrta nedelja Velikog posta, koja se danas proslavlja, posvećena je Svetom Jovanu Lestvičniku, monahu i duhovnom učitelju čije delo "Lestvica božanskog ushođenja" opisuje korake ka duhovnom savršenstvu i približavanju Bogu kroz negovanje vrlina i pobedu nad strastima.
Svaka stepenica u "Lestvici" predstavlja određenu vrlinu ili duhovni podvig koji vernik treba da savlada. U nastavku su prikazane ključne vrline koje vode ka spasenju, kao i duhovne zamke kojih se treba čuvati.
Vrline na putu duhovnog ushođenja
Smirenje – Smirenost je temelj duhovnog života. Sveti Jovan uči da je gordost koren svih zala, dok je smirenje majka svih vrlina.
Molitva – Neprestana molitva je osnovna sila duhovnog života. Sveti Jovan naglašava njen značaj kao sredstva za povezivanje sa Bogom i očišćenje srca.
Post – Telesni post jača duh, oslobađa čoveka od robovanja telesnim željama i pomaže u čišćenju duše.
Ljubav – Ljubav prema Bogu i bližnjima predstavlja vrhunac duhovnog ushođenja. Ona čisti srce, povezuje čoveka sa Bogom i vodi ka savršenstvu.
Strpljenje i dugotrpljenje – Sposobnost podnošenja teškoća, nepravdi i uvreda sa mirom jedna je od najtežih, ali i najdragocenijih vrlina.
Sveti Jovan Lestvičnik upozorava na mnoge prepreke koje odvode čoveka od Boga. Među njima su:
Gordost – Najopasnija strast, jer udaljuje čoveka od Boga i otvara vrata duhovnoj zabludi. Protivotrov gordosti je smirenje.
Samoljublje – Preterana ljubav prema sebi i potreba za priznanjem vode ka egoizmu i duhovnoj propasti.
Nepromišljenost i neuzdržanost – Čovek treba da se čuva od neumerenih želja za materijalnim dobrima i prolaznim nasladama koje udaljavaju od istinskog duhovnog života.
Gnev i želja za osvetom – Srce ispunjeno gnevom i mržnjom ne može primiti Božiju blagodat. Pravi put je oproštaj i ljubav prema neprijateljima.
Težnja ka slavi i vlasti – Želja za društvenim ugledom i moći razara smirenje i udaljava čoveka od istinskog duhovnog napretka. Vernik treba da uči da služi drugima bez ličnih ambicija.
Sveti Jovan Lestvičnik, kroz "Lestvicu", poziva vernike na borbu protiv strasti, na strpljenje, smirenje i samokontrolu. On ukazuje na put koji vodi ka jedinstvu sa Bogom i istinskom miru. Njegove reči i danas odzvanjaju kao vodič svakome ko traga za smirenjem i duhovnim uzrastanjem.
U svojoj knjizi za drugu nedelju Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik piše o duhovnim borbama koje prate pokajanje, pozivajući nas da ustrajemo uprkos iskušenjima koja dolaze.
Prepodobni Jovan Kasijan u svom delu „Razgovori ave Serapiona“ razmatra glavne strasti koje muče ljudsku dušu, nudeći univerzalne savete za oslobađanje i duhovnu slobodu.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U zemlji u kojoj su vekovima zajedno živeli Srbi, Bošnjaci i Hrvati, episkop bihaćko-petrovački upućuje snažan apel za mir i međusobno poštovanje, podsećajući da su prošlost i budućnost svih naroda neraskidivo povezane.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.