ŠTA SA VRBINIM VENČIĆIMA POSLE LAZAREVE SUBOTE: Sveštenik otkriva da se nikako ne smeju bacati, ali i zašto je Vrbica dečji praznik
Na današnji dan Hristos je uzviknuo: "Pustite decu k meni, i ne branite im, jer takvih je Carstvo Nebesko"!
Za vreme praznika Vozdviženija životvornog krsta Gospodnjeg, kada su svi krenuli ka crkvi, ona je želela da uđe u hram, ali je neka nevidljiva sila zadržala i nije joj dala da uđe.
SPC danas obeležava praznik posvećen Svetoj Mariji Egipćanki. Kako navode sveti spisi, svetiteljka je još u mladosti živela "vođena strastim", imala je ljubavnike i vodila je raskalašan život.
Marija Egipćanka rođena je oko 344. godine negde u Egiptu, a sa dvanaest godina je pobegla od roditelja za Aleksandriju, gde je živela razuzdano i razvratno.
Nakon sedamnaest godina ovakvog života, krenula je brodom u Jerusalim povodom nekog hrišćanskog praznik, ne iz verskih razloga već nadajući se da će u gomili hodočasnika pronaći nove ljubavnike. Prevoz do svetog grada je plaćala svojim telom. Prispevši u Jerusalim, nastavila je da se raskalašno ponaša, zavodeći omladinu, i strance i domaće.
Za vreme praznika Vozdviženija životvornog krsta Gospodnjeg, kada su svi krenuli ka crkvi, ona je želela da uđe u hram, ali je neka nevidljiva sila zadržala i nije joj dala da uđe. Još nekoliko puta je bezuspešno pokušavala da uđe u hram, pa uvidevši da joj se ne da, ona je ugledala ikonu presvete Bogorodice u dvorištu crkve, kojoj se u velikom strahu molila za oproštaj grehova, obećavajući da će napustiti svet (odnosno postati asketa). Ovaj put je u Crkvu ušla bez smetnje.
Tada je čula glas koji joj je rekao: "Ako pređeš Jordan, naćićeš pravi mir!", pa je odmah krenula u manastir svetog Jovana na obali reke Jordan, gde se pričestila. Sledećeg jutra, prešla je reku i povukla se u arabijsku pustinju da tamo provede ostatak života.Otprilike godinu dana pred smrt, ispričala je svoj život monahu Zosimu Palestinskom koji se povukao u pustinju radi posta. Kada ju je neočekivano sreo u pustinji, ona beše potpuno naga, suva i skoro neprepoznatljiva kao ljudsko biće. Isprva, ona se uplaši, a zatim ga oslovi po imenu i zatraži mu ogrtač da se pokrije da bi mu ispričala svoj život. Kasnije, dok se molila, Zosim je vide da levitira iznad površine zemlje.
Zosima je sledeće godine putovao 20 dana od svog manastira do tog mesta, na kome je pronađe mrtvu, sa natpisom na pesku: "Pogrebi, ava Zosime, na ovom mestu telo smerne Marije, predaj prah prahu, prestavila sam se 1. aprila u samu noć spasonosnog Hristovog stradanja po pričešću božestvenih tajni". Kada se vratio u manastir on je ispričao ispovest njenog života i čuda koja je lično video. Žitije Marije Egipćanke je prenošeno usmenom predajom, sve dok ga nije zapisao patrijarh Sofronije Jerusalimski (634-644).
Na današnji dan Hristos je uzviknuo: "Pustite decu k meni, i ne branite im, jer takvih je Carstvo Nebesko"!
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
Poštovati oca i majku znači poštovati dar života koji nam je Bog dao kroz njih.
Isusa je tom prilikom narod dočekao kao cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća i noseći u rukama palmove grančice.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Nije pristajao na jeres i careve ucene.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.