U danima posta kada je riba dozvoljena, trpeza može da zasija jednostavnošću - uz kuvanu ribu s mladim povrćem i mirođijom, po receptu iz manastirske kuhinje koji spaja ukus i smirenje.
U našim krajevima riba se najčešće sprema pržena, pečena na roštilju ili kao riblja čorba bogatog ukusa i mirisa. Ipak, postoje trenuci kada duša zatreperi za nečim tihim, toplim i nežnim — posebno u dane posta kada je riba dozvoljena. Tada trpeza može da zablista jednostavnošću i blagodaću manastirskih kuhinja, gde se i najobičniji sastojci pretvaraju u zalogaje svetlosti. Jedan takav recept donosi kuvanu ribu s mladim krompirom i mirisnom mirođijom — jelo koje ne zasenjuje raskošom, ali uzdiže dušu mirom koji ostavlja. Spremano s ljubavlju i blagom tišinom, ovo jelo nudi nežan podsetnik da se i u kuvanom obroku može osetiti dodir neba.
Sastojci:
oko 500 g ribe (najbolje bakalar, šaran, jegulja, som ili deverika)
30 ml maslinovog ulja
1 manji praziluk, isečen na kolutove
300 g mladih šargarepa, isečenih na komade
400 g mladog krompira, isečenog na komade
1 litar ribljeg ili povrtnog bujona (supe)
so i biber
sveže seckana mirođija
Shutterstock/Jacek Chabraszewski
Možete dodati i malo limunovog soka - on će lepo uravnotežiti masnoću, ukoliko koristite masniju ribu
Priprema:
Najpre očistite ribu. Utrljajte kožu solju kako biste uklonili sluz, pa je potom isecite na komade debljine 2–3 cm. Ostavite sa strane.
U loncu s debljim dnom, na malo maslinovog ulja, dinstajte praziluk i šargarepu. Koristite nižu temperaturu i nemojte ih pržiti, već samo dinstajte najmanje 5 minuta, kako bi povrće poprimilo slatkast ukus kuvanja u ulju.
Zatim dodajte bujon i pustite da proključa. Dodajte krompir i kuvajte oko 5 minuta. Nakon toga ubacite komade ribe i kuvajte još oko 10 minuta, ili dok krompir ne omekša, a riba ne bude potpuno kuvana.
Začinite čorbu solju i biberom po ukusu. Po želji, možete dodati i malo limunovog soka — on će lepo uravnotežiti masnoću, naročito ako koristite jegulju. Prilikom serviranja, obilno pospite sveže seckanom mirođijom.
Post nije odricanje od ukusa, već uzdržanje od neumerenosti i stomakougađanja, zato vam donosimo recept za mekane i sočne krompir-knedle i savete kako ih najbolje poslužiti.
Spoj jednostavnih sastojaka i savršenih začina donosi jelo koje greje dušu i osvaja nepca – otkrijte recept koji će postati vaš novi omiljeni specijalitet!
U skromnosti kukuruznog zrna i jednostavnosti pripreme krije se bogatstvo koje je vekovima grejalo trpeze naših predaka, a danas, u vreme posta, podseća da se najdublja uteha često nalazi u najskromnijem obroku.
Ovaj čuveni posni prilog nezaobilazan je deo praznične trpeze za Blagovesti. Otkrivamo kako da vam skordalija uvek uspe – da bude vazdušasta, lagana i bogata ukusom, kao sa Svete Gore.
Bez kapi viška ulja, a hrskav do savršenstva — ovo starinsko jelo sa manastirskih trpeza pokazuje da istinska čarolija dolazi iz jednostavnosti i vere u meru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Skromna, a bogata trpeza vekovima se oblikovala u tišini manastirskih kuhinja, a janija od boba ostala je jedno od onih jela koje jednako greje telo i dušu, podsećajući da je prava snaga u jednostavnosti.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Iz knjige „Pravoslavni posni kuvar“ Nade Marković donosimo recept za drugačiji posni obrok na ulju, u kojem se prokelj obavijen hrskavim testom pretvara u ukusno jelo jednostavne pripreme.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.