Manastir u Slancima, nadomak Beograda, vekovima čuva uspomenu na Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana. Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana svetu liturgiju u ovom manastiru služio je patrijarh srpski Porfirije.
Patrijarhu su sasluživali Preosvećeni Episkop lipljanski Dositej, jeromonah Stefan, nastojatelj manastira, sveštenici Bogoljub Ostojić, Stefan Vasiljević i Vladan Tatalović, kao i bratstvo svete obitelji u Slancima.
Praznik Svetog Stefana u Slancima okupio je vernike oko svetinje čija istorija seže duboko u srednjovekovnu prošlost. O nastanku manastira postoje dva narodna predanja. Prema jednom, osnovao ga je Sveti Sava početkom 13. veka, dok drugo za njegovog ktitora navodi kralja Dragutina krajem 13. veka.
Manastir se pominje i u turskim dokumentima iz 1560. godine, u kojima se navodi da je tada bio posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice.
Posebno mesto u istoriji Slanaca zauzima vreme despota Stefana Lazarevića. Tokom prve polovine 15. veka, kada je Beograd postao prestonica, manastir je doživeo veliki procvat. Njegov značaj nastavio je da raste i u vreme despota Đurđa Brankovića, a upravo tada dogodila se promena koja će odrediti njegovu slavu za naredne vekove.
Iz poštovanja prema obnovitelju i u čast krsne slave Brankovića, manastir, koji je do tada bio posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice, počeo je da praznuje Svetog arhiđakona Stefana. Prema predanju, despot Đurađ tada je manastiru darivao i čestice moštiju Svetog arhiđakona Stefana.
Od tada su Slanci u narodu poznati kao Veliki manastir. Ime je ostalo kao svedočanstvo o svetinji koja je kroz vekove bila mesto molitve, čuvanja svetinja i pamćenja srpske istorije.
Zato manastirska slava u Slancima nije samo godišnje okupljanje vernika. Ona podseća na vekove koji su prošli, ali i na svetitelja čije se ime u ovoj svetinji slavi iz naraštaja u naraštaj.
Na praznik čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Vratnjanske, mitropolit timočki Ilarion služio je liturgiju i poručio da je put vere ispunjen podvigom, iskušenjima i nadom u spasenje.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Poglavar Carigradske patrijaršije kritikovao Moskvu zbog delovanja u Africi, a patrijarha Porfirija zbog izostanka posete Carigradskoj patrijaršiji.