Sećamo se blaženog Josifa i od Gospoda proklete, osušene smokve.
Počela je sedma, poslednja nedelja Vaskršnjeg posta. Svi dani u njoj su "veliki", pa je tako danas Veliki ponedeljak.
Na Veliki ponedeljak, sećamo se blaženog Josifa i od Gospoda proklete, osušene smokve.
Od današnjeg dana počinju sveta stradanja Gospoda Isusa Hrista, a pre toga, sećamo se Josifa. On je bio sin patrijarha Jakova, a majka mu je bila Rahilja. Omrznut od svoje braće, zbog nekih snoviđenja, braća su ga je prvo bacila u duboku jamu, a ocu su, donoseći krvavu odeća brata, pričaju da su ga rastrgle zveri.
Zatim, za trideset srebrnika je prodat Ismailjćanima, koji su ga ponovo preprodali Petefriju, upravniku evnuha, egipatskog cara – faraona.
"Kada je gospođa bezumno nasrnula na celomudrenost mladića, on je, ne želeći da učini bezakonje, pobegao ostavivši svoju haljinu. Ona ga je oklevetala pred gospodarom, i on biva bačen u okove i mračnu tamnicu".
Potom ga, zbog tumačenja snova izvode ga iz tamnice, predstavljaju ga caru, i on postaje gospodar čitave egipatske zemlje. Na kraju, prilikom prodaje pšenice, ponovo se otkriva svojoj braći, i blagočestivo proživevši čitav život umire u Egiptu, smatran, pored drugih vrlina, velikim u celomudrenosti.
On je praobraz Hrista, jer i Hristos stradao od njegovih saplemenika Judeja, i učenik ga prodaje za trideset srebrenika, i bacaju ga u tamnu i mračnu jamu – u grob, odakle se, samovlasno ustavši, zacario nad Egiptom, tj. nad svakim grehom, i potpuno ga pobedio, i" vlada čitavim svetom i po čovekoljublju nas iskupljuje tajanstvenim davanjem pšenice (hleba), predavši samog Sebe za nas i hraneći nas hlebom nebeskim – Svojim živonosnim telom. Iz tog razloga se sada pominje prekrasni Josif".
Zajedno sa tim, sećamo se i osušene smokve, jer božanstveni jevanđelisti, upravo Matej i Marko, govore o tome odmah posle kazivanja o grančicama.
Foto: Religija.rs
Isus Hristos
Marko: "I sutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje (Mk 11.11), a drugi: Ujutru vraćajući se u grad ogladnje; i ugpedavši smokvu jednu kraj puta dođe njoj, i ne nađe na njoj ništa osim lišća, i reče joj: Da nikad više ne bude od tebe roda do vijeka! I odmah usahnu smokva. (Mt 21,18,19).
Smokva predstavlja judejsku sinagogu, u kojoj Spasitelj nije pronašao plod kakav dolikuje, već samo senku zakona, zbog čega im je oduzeo i tu senku, ispunivši zakon u potpunosti. Ako bi neko upitao: zbog čega se isušuje drvo, koje nema dušu, zašto se ono, koje nije ništa sagrešilo, podvrgava prokletstvu; neka taj zna da je to zato što su Judeji, gledajući Hrista, koji je uvek svima činio dobro i nikada nikome nije učinio ništa loše, mislili da On ima vlast da čini samo dobro, ali ne i da kažnjava.
Ali pošto je čovekoljubiv, Vladika nije hteo da pokaže na čoveku, da može i to; zato, kako bi uverio nezahvalni narod da On ima vlast i da kažnjava, samo kao Sveblagi neće (to), On podvrgava kazni bezdušnu i neosetljivu prirodu. Ali postoji i jedno tajanstvenije tumačenje, koje je do nas došlo od premudrih staraca, kako kaže Isidor Pelusiot – to je bilo drvo neposlušanja, čije su listove i upotrebili za pokrivanje (sebe, prvi) prestupnici, zbog čega je ono i ovde, po čovekoljublju, od strane Hrista podvrgnuto prokletstvu, koje nije primilo ranije, kako nikada ne bi donosilo plod koji je uzrokovao greh.
A razlog poređenja greha sa smokvom je očigledan, jer i greh pruža prijatno zadovoljstvo – grehovna naslada, a zatim dolazi – oporost i gorčina savesti. Uostalom, oci su ovde stavili priču o smokvi radi umiljenja, kao i priču o Josifu – zato što je praobraz Hrista. (Neplodna) smokva je svaka duša, kojoj je stran svaki duhovni plod, koju Gospod ujutru, tj. posle ovog života, ne našavši Sebe u njoj, isušuje kletvom i baca je u oganj večni – i ona postaje kao nekakav isušeni stub, koji zastrašuje one koji ne donose plodove dostojne vrlina.
Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto, kao i svetsko slavljenje, objasnio je otac Srba.
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Mitropolit Epifanije je optužio SPC da podriva crkveni poredak time što je dala Tomos Makedoncima i zapretio da Ukrajina neće dozvoliti – makedonski scenario.
Biblija opisuje četiri jahača Apokalipse koji donose rat, glad, bolest i smrt, a Sveti Oci nas uče šta njihovo pojavljivanje znači za čovečanstvo i dolazak Hrista.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.