Sećamo se blaženog Josifa i od Gospoda proklete, osušene smokve.
Počela je sedma, poslednja nedelja Vaskršnjeg posta. Svi dani u njoj su "veliki", pa je tako danas Veliki ponedeljak.
Na Veliki ponedeljak, sećamo se blaženog Josifa i od Gospoda proklete, osušene smokve.
Od današnjeg dana počinju sveta stradanja Gospoda Isusa Hrista, a pre toga, sećamo se Josifa. On je bio sin patrijarha Jakova, a majka mu je bila Rahilja. Omrznut od svoje braće, zbog nekih snoviđenja, braća su ga je prvo bacila u duboku jamu, a ocu su, donoseći krvavu odeća brata, pričaju da su ga rastrgle zveri.
Zatim, za trideset srebrnika je prodat Ismailjćanima, koji su ga ponovo preprodali Petefriju, upravniku evnuha, egipatskog cara – faraona.
"Kada je gospođa bezumno nasrnula na celomudrenost mladića, on je, ne želeći da učini bezakonje, pobegao ostavivši svoju haljinu. Ona ga je oklevetala pred gospodarom, i on biva bačen u okove i mračnu tamnicu".
Potom ga, zbog tumačenja snova izvode ga iz tamnice, predstavljaju ga caru, i on postaje gospodar čitave egipatske zemlje. Na kraju, prilikom prodaje pšenice, ponovo se otkriva svojoj braći, i blagočestivo proživevši čitav život umire u Egiptu, smatran, pored drugih vrlina, velikim u celomudrenosti.
On je praobraz Hrista, jer i Hristos stradao od njegovih saplemenika Judeja, i učenik ga prodaje za trideset srebrenika, i bacaju ga u tamnu i mračnu jamu – u grob, odakle se, samovlasno ustavši, zacario nad Egiptom, tj. nad svakim grehom, i potpuno ga pobedio, i" vlada čitavim svetom i po čovekoljublju nas iskupljuje tajanstvenim davanjem pšenice (hleba), predavši samog Sebe za nas i hraneći nas hlebom nebeskim – Svojim živonosnim telom. Iz tog razloga se sada pominje prekrasni Josif".
Zajedno sa tim, sećamo se i osušene smokve, jer božanstveni jevanđelisti, upravo Matej i Marko, govore o tome odmah posle kazivanja o grančicama.
Foto: Religija.rs
Isus Hristos
Marko: "I sutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje (Mk 11.11), a drugi: Ujutru vraćajući se u grad ogladnje; i ugpedavši smokvu jednu kraj puta dođe njoj, i ne nađe na njoj ništa osim lišća, i reče joj: Da nikad više ne bude od tebe roda do vijeka! I odmah usahnu smokva. (Mt 21,18,19).
Smokva predstavlja judejsku sinagogu, u kojoj Spasitelj nije pronašao plod kakav dolikuje, već samo senku zakona, zbog čega im je oduzeo i tu senku, ispunivši zakon u potpunosti. Ako bi neko upitao: zbog čega se isušuje drvo, koje nema dušu, zašto se ono, koje nije ništa sagrešilo, podvrgava prokletstvu; neka taj zna da je to zato što su Judeji, gledajući Hrista, koji je uvek svima činio dobro i nikada nikome nije učinio ništa loše, mislili da On ima vlast da čini samo dobro, ali ne i da kažnjava.
Ali pošto je čovekoljubiv, Vladika nije hteo da pokaže na čoveku, da može i to; zato, kako bi uverio nezahvalni narod da On ima vlast i da kažnjava, samo kao Sveblagi neće (to), On podvrgava kazni bezdušnu i neosetljivu prirodu. Ali postoji i jedno tajanstvenije tumačenje, koje je do nas došlo od premudrih staraca, kako kaže Isidor Pelusiot – to je bilo drvo neposlušanja, čije su listove i upotrebili za pokrivanje (sebe, prvi) prestupnici, zbog čega je ono i ovde, po čovekoljublju, od strane Hrista podvrgnuto prokletstvu, koje nije primilo ranije, kako nikada ne bi donosilo plod koji je uzrokovao greh.
A razlog poređenja greha sa smokvom je očigledan, jer i greh pruža prijatno zadovoljstvo – grehovna naslada, a zatim dolazi – oporost i gorčina savesti. Uostalom, oci su ovde stavili priču o smokvi radi umiljenja, kao i priču o Josifu – zato što je praobraz Hrista. (Neplodna) smokva je svaka duša, kojoj je stran svaki duhovni plod, koju Gospod ujutru, tj. posle ovog života, ne našavši Sebe u njoj, isušuje kletvom i baca je u oganj večni – i ona postaje kao nekakav isušeni stub, koji zastrašuje one koji ne donose plodove dostojne vrlina.
Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto, kao i svetsko slavljenje, objasnio je otac Srba.
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava na reakcije koje često pravdamo tuđim postupcima, ne sluteći šta one otkrivaju o našem duhovnom stanju i zašto je važno da ih prepoznamo na vreme.
Mitropolija Grevene Grčke pravoslavne crkve razrešila ga je dužnosti nakon prijave 43-godišnje žene, dok on negira da je zloupotrebio njene intimne snimke.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete Kiprijana Justinu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Lukijana Antiohijskog. Katolička crkva proslavlja Svetu Tereziju Avilsku, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Njihovo žitije govori o mladiću koji je želeo da osvoji Justinu po svaku cenu, ali i o preobražaju čoveka koji je napustio dotadašnji put i postao Hristov služitelj.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Šest jaja, šest kašika šećera i šest kašika brašna dovoljno je za mekan biskvit sa omiljenim voćnim filom, bez komplikovanog merenja i dugog zadržavanja u kuhinji.
Tumačeći prvi psalam, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se mudrost ne meri samo znanjem i kako nas nesklad sa voljom Božjom može odvesti u greh.