Yuri A/Shutterstock,Space creator/ShutterstockJaja se farbaju i kad neko umre
Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto, kao i svetsko slavljenje, objasnio je otac Srba.
Pravoslavni vernici širom Srbije i sveta pripremaju se za najradosniji hrišćanski praznik - Vaskrs, koji ove godine pada u nedelju, 20. aprila. Jedan od najlepših i najprepoznatljivijih običaja vezanih za Vaskrs je farbanje vaskršnjih jaja, koje se tradicionalno obavlja na Veliki petak.
Farbanje jaja ima duboku simboliku u hrišćanstvu. Jaje, kao simbol novog života, predstavlja Hristovo vaskrsenje i pobedu nad smrću. Prvo obojeno jaje uvek je crvene boje i zove se čuvarkuća - ono se čuva tokom cele godine, verujući da donosi zaštitu i blagostanje domu.
Ovaj običaj okuplja porodicu, donosi radost najmlađima i simbolizuje zajedništvo i obnovu. Farbanje jaja nije samo dekoracija - to je čin vere, ljubavi i nade.
Ipak, u nekim krajevima Srbije i dalje je prisutno verovanje da se jaja ne farbaju ukoliko je tokom prethodne godine u porodici bilo smrtnog slučaja. Iako je to deo lokalne tradicije, iz ugla pravoslavne vere to nije ispravno. Vaskrsenje Hristovo je praznik života i nade - upravo u trenucima gubitka i tuge, vera u Vaskrsenje daje snagu i utehu. Farbanje jaja u takvim trenucima ne samo da nije greh, već može imati i duboko duhovno značenje - kao izraz vere u život večni.
Naime, za crkvu nema smrti, a da jaja svi pravoslavci treba da farbaju, pa i oni koji su u porodici imali smrtni slučaj, potvrdio je i otac Srboljub Miletić, na sajtu Svetosavlje na pitanje jednog vernika.
- Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto kao i svetovno slavljenje, ili na primer, svatovi itd. Crkva nije samo zemaljska, nego i nebeska. Ona i na nebu i na zemlji slavi Vaskrs i sve ostale crkvene praznike. To znači da i naši umrli isto slave sa nama u molitvi i duhovnoj radosti. Jaja se isto šaraju, a i kuće se prave i sav posao i život se obavlja onako kako je časno i pošteno i milome Bogu pristupačno - odgovorio je sveštenik Srba.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Tek kada je car umro, carica Teodora je sabrala sve ispovednike iz progonstva u prestonicu, utvrdi pravoverje, i naredi da se svete ikone unesu u hramove Božje. Tada je i prepodobni Ilarion bio pušten na slobodu.
U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda.
Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Sveti Pajsije i Prepodobni Porfirije razotkrivaju mračne tajne savremenih muzičkih pravaca i ukazuju na duhovnu silu vizantijskog pojanja koje umiruje srce i spaja čoveka s Bogom.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Otac Ljuba na početku naglašava kako je ovo pitanja našeg narodnog pada i na koja je teško dati odgovor objašnjavajući da se radi o jednom apsurdu hrišćanskog morala koji se traži gde ga prosto nema, a njegov odgovor vam prenosimo u celosti.
Palačinke od krompira, pržene na masti i punjene džemom, vraćaju duh detinjstva i toplinu doma u svaki zalogaj – naučite kako da ih pripremite po starinskom receptu koji se prenosi s kolena na koleno.