Yuri A/Shutterstock,Space creator/ShutterstockJaja se farbaju i kad neko umre
Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto, kao i svetsko slavljenje, objasnio je otac Srba.
Pravoslavni vernici širom Srbije i sveta pripremaju se za najradosniji hrišćanski praznik - Vaskrs, koji ove godine pada u nedelju, 20. aprila. Jedan od najlepših i najprepoznatljivijih običaja vezanih za Vaskrs je farbanje vaskršnjih jaja, koje se tradicionalno obavlja na Veliki petak.
Farbanje jaja ima duboku simboliku u hrišćanstvu. Jaje, kao simbol novog života, predstavlja Hristovo vaskrsenje i pobedu nad smrću. Prvo obojeno jaje uvek je crvene boje i zove se čuvarkuća - ono se čuva tokom cele godine, verujući da donosi zaštitu i blagostanje domu.
Ovaj običaj okuplja porodicu, donosi radost najmlađima i simbolizuje zajedništvo i obnovu. Farbanje jaja nije samo dekoracija - to je čin vere, ljubavi i nade.
Ipak, u nekim krajevima Srbije i dalje je prisutno verovanje da se jaja ne farbaju ukoliko je tokom prethodne godine u porodici bilo smrtnog slučaja. Iako je to deo lokalne tradicije, iz ugla pravoslavne vere to nije ispravno. Vaskrsenje Hristovo je praznik života i nade - upravo u trenucima gubitka i tuge, vera u Vaskrsenje daje snagu i utehu. Farbanje jaja u takvim trenucima ne samo da nije greh, već može imati i duboko duhovno značenje - kao izraz vere u život večni.
Naime, za crkvu nema smrti, a da jaja svi pravoslavci treba da farbaju, pa i oni koji su u porodici imali smrtni slučaj, potvrdio je i otac Srboljub Miletić, na sajtu Svetosavlje na pitanje jednog vernika.
- Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto kao i svetovno slavljenje, ili na primer, svatovi itd. Crkva nije samo zemaljska, nego i nebeska. Ona i na nebu i na zemlji slavi Vaskrs i sve ostale crkvene praznike. To znači da i naši umrli isto slave sa nama u molitvi i duhovnoj radosti. Jaja se isto šaraju, a i kuće se prave i sav posao i život se obavlja onako kako je časno i pošteno i milome Bogu pristupačno - odgovorio je sveštenik Srba.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Tek kada je car umro, carica Teodora je sabrala sve ispovednike iz progonstva u prestonicu, utvrdi pravoverje, i naredi da se svete ikone unesu u hramove Božje. Tada je i prepodobni Ilarion bio pušten na slobodu.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.