Yuri A/Shutterstock,Space creator/ShutterstockJaja se farbaju i kad neko umre
Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto, kao i svetsko slavljenje, objasnio je otac Srba.
Pravoslavni vernici širom Srbije i sveta pripremaju se za najradosniji hrišćanski praznik - Vaskrs, koji ove godine pada u nedelju, 20. aprila. Jedan od najlepših i najprepoznatljivijih običaja vezanih za Vaskrs je farbanje vaskršnjih jaja, koje se tradicionalno obavlja na Veliki petak.
Farbanje jaja ima duboku simboliku u hrišćanstvu. Jaje, kao simbol novog života, predstavlja Hristovo vaskrsenje i pobedu nad smrću. Prvo obojeno jaje uvek je crvene boje i zove se čuvarkuća - ono se čuva tokom cele godine, verujući da donosi zaštitu i blagostanje domu.
Ovaj običaj okuplja porodicu, donosi radost najmlađima i simbolizuje zajedništvo i obnovu. Farbanje jaja nije samo dekoracija - to je čin vere, ljubavi i nade.
Ipak, u nekim krajevima Srbije i dalje je prisutno verovanje da se jaja ne farbaju ukoliko je tokom prethodne godine u porodici bilo smrtnog slučaja. Iako je to deo lokalne tradicije, iz ugla pravoslavne vere to nije ispravno. Vaskrsenje Hristovo je praznik života i nade - upravo u trenucima gubitka i tuge, vera u Vaskrsenje daje snagu i utehu. Farbanje jaja u takvim trenucima ne samo da nije greh, već može imati i duboko duhovno značenje - kao izraz vere u život večni.
Naime, za crkvu nema smrti, a da jaja svi pravoslavci treba da farbaju, pa i oni koji su u porodici imali smrtni slučaj, potvrdio je i otac Srboljub Miletić, na sajtu Svetosavlje na pitanje jednog vernika.
- Što se tiče slavljenja Vaskrsa, slave i svih ostalih crkvenih praznika, kad neko blizak se upokoji, to nije isto kao i svetovno slavljenje, ili na primer, svatovi itd. Crkva nije samo zemaljska, nego i nebeska. Ona i na nebu i na zemlji slavi Vaskrs i sve ostale crkvene praznike. To znači da i naši umrli isto slave sa nama u molitvi i duhovnoj radosti. Jaja se isto šaraju, a i kuće se prave i sav posao i život se obavlja onako kako je časno i pošteno i milome Bogu pristupačno - odgovorio je sveštenik Srba.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Tek kada je car umro, carica Teodora je sabrala sve ispovednike iz progonstva u prestonicu, utvrdi pravoverje, i naredi da se svete ikone unesu u hramove Božje. Tada je i prepodobni Ilarion bio pušten na slobodu.
Čarls Bačik-Bel, gej anglikanski sveštenik iz Londona, rekao je da je dokument bio zastareo čak i u vreme objavljivanja i da je korišćen da bi se ljudi isključili sa puta rukopoloženja.
Na dan osvećenja hrama miniranog devedesetih, episkop Kirilo poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i bratstvu, dok su vernici plakali od radosti pred moštima svetih mučenika.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Čarls Bačik-Bel, gej anglikanski sveštenik iz Londona, rekao je da je dokument bio zastareo čak i u vreme objavljivanja i da je korišćen da bi se ljudi isključili sa puta rukopoloženja.
“Tajna večera” Leonarda da Vinčija smatra se jednim od najvećih svetskih umetničkih remek-dela, a svakako je jedna od najpoznatijih slika vezanih za Uskrs. Ipak, čak i ono koji su imali tu privilegiju da ovo delo vide uživo verovatno ne znaju njegovu celu istoriju.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.