Godinu dana nakon što su u Manastir Tumane došli da se pomole za potomstvo, Milena i Željko Maraš vratili su se u ovu svetinju sa sinom. Dečaku su dali ime Jakov, po tumanskom svetitelju, a danas je upravo tu i kršten.
Za Milenu i Željka Maraš manastir Tumane danas ima posebno mesto. Prošle godine došli su u ovu svetinju da se pomole za potomstvo. Danas su se vratili sa sinom Jakovom, koji je kršten pred moštima Svetog Zosima i Svetog Jakova Tumanskog.
Milena svedoči da su dugo želeli dete, ali da im to nije polazilo za rukom. Zbog toga su odlučili da dođu u Tumane i pomole se.
- Prošle godine, u julu, sam sa suprugom došla u manastir Tumane da se pomolimo za potomstvo. Posle Venjkovog rađenja smo želeli potomstvo, nije nam uspevalo. U jednom trenutku smo odlučili da dođemo u manastir Tumane i molimo se za potomstvo. U avgustu sam ostala trudna - priča Milena.
Početkom septembra saznali su da čekaju dete. Milena kaže da je od samog početka osećala da će roditi dečaka.
- Ja sam imala osećaj da je to dečak. Pričala sam sa suprugom i dogovorili se da, ako je dečak, dobije ime po Svetom Jakovu.
Već 1. januara vratili su se u Tumane, ovog puta da zahvale. Milena je tada već bila trudna. Danas su ponovo došli, ali ovog puta sa detetom koje su dugo čekali.
- Danas smo doveli Jakova da se on sam zahvali Svetom Jakovu i Zosimu i da bude kršten na ovako divnom i svetom mestu.
U njenom svedočenju posebno se izdvaja to što su najpre došli u Tumane da se mole, a zatim se vratili da zahvale Bogu.
- Hvala Svetom Jakovu i Svetom Zosimu i hvala Bogu za ovaj predivan dar koji nam je podario - kaže Milena Maraš.
Sveti Zosim i Sveti Jakov Tumanski među vernicima se poštuju kao čudotvorci, a u Tumane dolaze ljudi sa različitim molbama, među kojima su i molitve za potomstvo. Svedočanstvo porodice Maraš govori upravo o takvoj molitvi i o velikoj radosti koju su, kako veruju, dočekali nakon nje.
Za malog Jakova današnji dan ima posebno značenje. Kršten je u istoj svetinji u kojoj su se njegovi roditelji, još pre njegovog rođenja, molili za potomstvo.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.