Iz Slovenije je u Manastir Tumane stigla majka sa sinom koji je, kako svedoči, pre samo dva meseca prolazio kroz najteže trenutke svog života. Irena Jurkovska iz Maribora doputovala je sa Kristijanom da bi zablagodarila Bogu i svetiteljima za ono što smatra velikom milošću i pomoći. Ni velike letnje vrućine koje ovih dana otežavaju kretanje čak i potpuno zdravih ljudi nisu sprečile ovu majku i njenog sina da dođu na liturgiju u svetinju i podele svoju zahvalnost.
Pre samo dva meseca Kristijan se nalazio na samrtnoj postelji, a njegova majka dane je provodila u molitvi, tražeći pomoć i utehu. Danas zajedno sa njim stoji pred svetinjom Svetih Zosima i Jakova Tumanskih i svedoči o snazi vere, molitve i Božje milosti.
Pred vernicima je, sa mnogo emocija, govorila o danima straha i neizvesnosti, ali i o nadi koja ju je držala kada je bilo najteže.
– Moj sin je pre dva meseca bio na samrtnoj postelji… Božja čuda su velika i može da veruje samo onaj ko zna da postoji Bog, da postoje svetinje – rekla je Irena.
Ona je istakla da je u Tumane došla sa radošću i zahvalnošću, jer ova svetinja za nju i njenog sina ima posebno mesto.
– Došla sam sa veseljem i uz Božju pomoć. Bila sam na liturgiji koja za mene i moga sina mnogo znači zato što je on pre dva meseca bio na samrtnoj postelji – posvedočila je.
Kako je ispričala, tokom najtežih dana neizvesnosti svakodnevno se obraćala za molitvenu pomoć.
– Tada sam svaki dan zvala i svakodnevno su čitali molitve. Znam da postoji Bog, svetinje, Sveti Zosim i Jakov koji pomažu onima koji duboko veruju, koji imaju čisto srce i dobrotu – rekla je Irena.
Sećajući se trenutaka kada se njen sin borio sa teškim zdravstvenim stanjem, majka je kratko opisala kroz šta su prolazili.
– Mom sinu, Kristijanu Jurkovskom, sve je bilo haotično...
Ipak, umesto bola i straha, u njenim rečima danas preovlađuju zahvalnost i radost. U Manastir Tumane došla je sa svojim sinom da posvedoči o pomoći koju je, kako veruje, primio kroz molitvu i zastupništvo svetitelja.
– Dođite, vidite, uverite se da čuda postoje i da stvarno ima nešto duboko, samo mora da se veruje – poručila je Irena.
Svoje svedočanstvo završila je rečima zahvalnosti Bogu i svetiteljima kojima se molila.
– Hvala milom Bogu za zdravlje i spasenje, hvala Svetim Zosimu i Jakovu za sve – rekla je ona.
Svedočanstvo Irene Jurkovske još je jedno od mnogih kazivanja vernika koji u Manastiru Tumane pronalaze utehu, nadu i duhovnu snagu. Za one koji posećuju ovu svetinju, ovakve priče ostaju podsetnik na značaj vere, molitve i poverenja u Boga u najtežim životnim trenucima.
Mlađan i Jelena više od decenije su čekali da dobiju dete, a onda su se pomolili Svetim Zosimu i Jakovu – i rodio se Bogdan.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.